Regulacija i podešavanje kotla

Dobro podešavanje nije samo okretanje dugmeta na drugu temperaturu. Serviser prvo pregleda cijeli sistem, a tek onda fino podešava regulaciju. U praksi to obično ide ovim redom:

1. Serviser vas pita kako koristite kuću, kada ste kod kuće, koje prostorije želite toplije i šta vam kod grijanja smeta.
2. Provjeri pritisak vode u sistemu i ekspanzionu posudu. Tačnu vrijednost određuje proizvođač, u porodičnim kućama je na hladnom sistemu obično oko 1 do 2 bara.
3. Pregleda priključak gasa i odvod dimnih gasova te provjeri da li sigurnosni elementi rade.
4. Podesi najveću snagu kotla za grijanje tako da odgovara toplotnim gubicima objekta. Kotao s prevelikom snagom bespotrebno se često pali i gasi.
5. Analizatorom izmjeri dimne gasove i prema uputama proizvođača fino podesi sagorijevanje.
6. Podesi temperaturu vode za grijanje ili ekvitermnu krivulju, ako kotao ima vanjsku sondu.
7. Poveže i podesi sobni termostat te vremenske programe za grijanje i za toplu vodu.
8. Ako je potrebno, preporuči hidrauličko balansiranje radijatora ili krugova podnog grijanja, ili ga odmah uradi.

Zahvati na gasnom dijelu kotla i podešavanje sagorijevanja smije raditi samo stručno osposobljen serviser za gasne uređaje, najčešće ovlašteni servis proizvođača. Kod novog kotla stručno puštanje u rad je obično i uslov za garanciju.

Svaki proizvođač navodi preporučene raspone snage, temperatura i način regulacije. Pogrešne vrijednosti se vide kroz veću potrošnju, buku ili češće kvarove.

Kod kondenzacionog kotla važno je da voda koja se vraća iz radijatora bude dovoljno hladna. Kotao može iskoristiti toplotu iz vodene pare u dimnim gasovima samo kada je povratna voda hladna, prema proizvođačima obično ispod otprilike 55 °C. Ako kotao stalno grije punom snagom s vrelom vodom, slabo kondenzuje i gubi svoju glavnu prednost. Zato serviser kod kondenzacionih kotlova posebno pazi na:

• što nižu temperaturu vode pri kojoj je u kući još uvijek toplo,
• snagu primjerenu kući, da gorionik radi ravnomjerno,
• usklađen rad ekvitermne regulacije i termostata,
• što manje nepotrebnih paljenja gorionika.

Stariji atmosferski kotao radi drugačije i preniska temperatura vode mu ne odgovara. Serviser se zato drži uputstva za taj konkretni model.

Ekvitermna regulacija radi jednostavno: vanjska sonda mjeri temperaturu napolju i kotao prema njoj sam bira temperaturu vode. Kada vani ima minusa, šalje topliju vodu u radijatore, a u blažim danima hladniju. Ne morate ništa prebacivati, a temperatura u stanu ostaje stabilnija.

Najvažnije je dobro podesiti krivulju. Ako je prestrma, kuća se pregrijava. Ako je previše ravna, za vrijeme mrazeva bit će hladno. Fino podešavanje zato često traje nekoliko dana, a serviser vam objasni kako krivulju možete malo pomjeriti.

Sobni termostat dopunjuje ekvitermnu regulaciju podatkom iz unutrašnjosti, recimo kada sunce grije dnevni boravak ili kada se kuha. Termostatske glave na radijatorima zatim čuvaju temperaturu u pojedinim prostorijama. Zašto se onda jedna soba ne može zagrijati, a u drugoj je vruće? Često nedostaje hidrauličko balansiranje, odnosno podešavanje protoka na ventilima radijatora, tako da voda ne ide samo kroz radijatore najbliže kotlu.

Obim posla može se dosta razlikovati. Brže i jednostavnije je kada:

• se radi o novom kotlu s jednim krugom grijanja,
• postoji uputstvo i serviser dobro poznaje model,
• radijatori imaju ventile s mogućnošću predpodešavanja i termostatske glave,
• je kotlu lako prići.

Više vremena i rada traži:

• stariji sistem bez dokumentacije,
• više krugova grijanja, na primjer radijatori i podno grijanje zajedno,
• ugradnja vanjske sonde, termostata ili zonske regulacije,
• balansiranje svih radijatora u kući,
• nečistoće u sistemu, zrak u instalaciji ili neispravna ekspanziona posuda, koje treba prvo otkloniti.

U praksi se često dešava da kotao godinama radi s fabričkim vrijednostima i niko ga nije prilagodio kući. Druge česte greške su:

• previsoka temperatura vode „za svaki slučaj“, naročito kod kondenzacionog kotla,
• termostat postavljen pored radijatora, u kuhinji ili na suncu,
• zatvorene termostatske glave u prostoriji u kojoj je sobni termostat,
• neodzračeni radijatori i nizak pritisak u sistemu,
• prevelika snaga kotla, zbog koje se kotao stalno pali i gasi,
• nestručni zahvati u servisnom meniju ili na gasnoj armaturi.

Ako osjetite miris gasa, zatvorite ventil za gas, ne palite svjetlo i ne uključujte električne uređaje, otvorite prozore i izađite. Sa sigurnog mjesta pozovite dežurnu službu vašeg distributera gasa ili broj 112, a po potrebi vatrogasce na 123.

Kada serviser ode, trebali biste tačno znati šta je podešeno i kako koristiti grijanje. Kod preuzimanja posla provjerite da:

• pritisak na manometru odgovara vrijednosti koju je serviser naveo,
• ste dobili servisni zapisnik s izmjerenim vrijednostima dimnih gasova,
• znate koja je temperatura vode ili ekvitermna krivulja podešena,
• vremenski programi grijanja i tople vode odgovaraju vašem dnevnom ritmu,
• je termostat na dobrom mjestu i da reaguje,
• se radijatori nakon uključivanja griju ravnomjerno i bez klokotanja,
• se kotao nakon postizanja temperature ne pali i ne gasi u kratkim razmacima,
• je kotao ostao pod garancijom, odnosno da je servis urađen onako kako traži proizvođač.