Plinske instalacije: cijena razvoda po dužnom metru 2026, ventili i revizija

Plinske instalacije i plinski uređaji nisu posao za kućnu radionicu. Montažu, popravke, prepravke i stručne preglede smije raditi samo osposobljen plinoinstalater koji radi za firmu ovlaštenu za tu vrstu posla. To vrijedi i za stvari koje izgledaju kao sitnica: produžiti cijev za pola metra, zamijeniti ventil ili pomjeriti priključak šporeta malo dalje niz kuhinjski element.

Zašto je to tako strogo? Propuštanje na plinu ne možete "pritegnuti kasnije" kao slavinu koja kaplje. Prirodni plin pomiješan sa zrakom eksplodira već pri niskoj koncentraciji. Loše priključen ili loše podešen uređaj može uz to proizvoditi ugljen-monoksid, koji ne vidite i ne osjetite. Kao laik zato na plinskoj instalaciji ne radite ništa zbog čega biste morali olabaviti spoj, nešto skinuti ili dirati cijevi.

U praksi se često desi da pri preuređenju kuhinje ili kupatila neko od ukućana ili pomoćnik "samo pomjeri" plinski priključak, a plinoinstalater dođe tek na pregled. Stručnjak koji radi pregled neće potpisati ispravnost za tuđi, nestručno urađen posao i instalaciju treba prepravljati. Jeftinije je da plinoinstalatera pozovete odmah na početku, dok se još odlučuje gdje će stajati šporet i kotao.

Plin u kuću dolazi distributivnom mrežom i priključkom koji završava glavnim ventilom plina. Iza njega su regulator pritiska i plinomjer. U BiH prirodni plin u domaćinstvima ima uglavnom Sarajevo sa okolinom i nekoliko drugih gradova, pa u mnogim sarajevskim stanovima postoji etažno grijanje na plin. Drugdje se plin u kući najčešće koristi iz propan-butan boca, uglavnom za kuhanje.

Plinomjer pripada distributeru i plombiran je. Ako neko skine plombu ili sam premjesti plinomjer, to je neovlašten zahvat i distributer ga smatra ozbiljnim kršenjem ugovora. Ako želite premjestiti ormarić ili plinomjer, prvo se dogovorite s distributerom.

Iza plinomjera počinje kućna instalacija, dakle razvod po kući ili stanu sve do uređaja. Ona je vaša kao vlasnika nekretnine. Vi odgovarate za to da bude u sigurnom stanju i da redovno prolazi stručne preglede.

U stambenoj zgradi je malo složenije. Vertikale i zajednički razvodi su zajednički dio zgrade, pa se svaki zahvat na njima dogovara s upraviteljem zgrade i etažnim vlasnicima. Upravitelj obično organizuje i redovne preglede cijele zgrade. Tada tehničara trebate pustiti u stan, inače pregled nije potpun.

Klasičan materijal za unutrašnje razvode su čelične cijevi spojene zavarivanjem. Zavar se ne može rastaviti, a kad je dobro urađen, vrlo je pouzdan. Zato se zavarene čelične cijevi i danas koriste naročito u kanalima u zidu i na dužim trasama.

Česta alternativa je bakar spojen tvrdim lemljenjem. Meko lemljenje, koje poznajete iz vodoinstalacija, za plin se ne koristi. Brzo i bez otvorenog plamena montiraju se sistemi presanja od čelika, bakra ili inoksa. Za plin se, međutim, smiju koristiti samo fitinzi i zaptivke koje je proizvođač izričito namijenio za plin. Obično ih razlikuje oznakom, često žutom trakom ili simbolom. Fitinzi za vodu i za plin izgledaju slično, ali njihova zamjena je ozbiljna greška.

Vanjski razvodi u zemlji rade se od polietilenskih (PE) cijevi namijenjenih za plin, obično žutih. Polažu se u pješčanu posteljicu na dubini prema projektu, okvirno oko 0,8 m, a iznad njih ide žuta upozoravajuća traka. Na mjestu gdje cijev izlazi iz zemlje u zgradu ugrađuje se prelazni komad s PE na čelik, a kroz zid cijev prolazi u zaštitnoj cijevi.

Trasa treba biti kratka i pregledna. U kanalu ispod maltera smiju biti samo spojevi koji se ne mogu rastaviti: zavari, tvrdo lemljeni spojevi ili presani spojevi koje proizvođač dozvoljava za ugradnju pod malter. Rastavljivi spojevi, na primjer navojni priključak ventila, moraju ostati dostupni. Ventil zato nikad ne zazidavajte i ne skrivajte iza pločica bez vratašca. Ako keramičar oblaže zid kuhinje, unaprijed mu recite gdje je ventil.

Plinska cijev mora imati propisan razmak od električnih kablova, vode i kanalizacije i nikad ne smije služiti kao uzemljenje. Kad prolazi kroz zid ili strop, ide u zaštitnu cijev, da je ne ošteti pomjeranje konstrukcije. U šupljine gips-kartonskih pregrada, u neprovjetrene šahtove ili ispod poda, gdje se ne može pogledati, plin se vodi samo ako to projekt i odgovarajući standardi (BAS EN) izričito dozvoljavaju. Gipsar i električar trebaju znati gdje cijev ide prije nego što počnu bušiti.

Vidljive cijevi farbaju se u žuto ili se označe, da svako odmah zna šta kroz njih ide. Kad za nekoliko godina neko bude bušio zid da okači policu, to će mu uštedjeti i vrijeme i živce.

Ispitivanjem pritiskom provjerava se da li je instalacija zaptivena, i to prije nego što se zatvore kanali i priključe uređaji. Razvod se napuni zrakom ili inertnim plinom do ispitnog pritiska i prati se da li pritisak pada tokom propisanog vremena. Rezultat se upisuje u zapisnik, koji ide uz izvještaj o pregledu.

Izvještaj o stručnom pregledu potvrđuje da je instalacija na dan pregleda bila sigurna i urađena prema pravilima struke. To nije trajna garancija. Ako nakon pregleda zamijenite uređaj ili se razvod prepravi, potreban je novi pregled.

Osim prvog pregleda prije puštanja u rad, plinska instalacija se pregleda i redovno. Tačne rokove određuju važeći propisi i pravila distributera, a datum sljedećeg pregleda obično piše u zadnjem izvještaju. Kotao uz to ima svoj servis prema uputama proizvođača, često jednom godišnje, i od njega obično zavisi garancija.

Od septembra 2015. u EU vrijede zahtjevi ekodizajna koji su klasične nekondenzacijske kotlove praktično istisnuli s tržišta. Kako većina kotlova u našim prodavnicama dolazi s istog tržišta, pri zamjeni starog kotla gotovo uvijek dobijete kondenzacijski. S njim dolaze promjene na koje se pri planiranju lako zaboravi.

• Odvod dimnih plinova: dimni plinovi iz kondenzacijskog kotla su hladni i vlažni. Stari zidani dimnjak ih ne bi podnio, zato se u njega ugrađuje plastični ili inoks uložak namijenjen za kondenzacijski rad, ili se koristi koaksijalni odvod kroz zid.
• Kondenzat: kotao proizvodi kiseli kondenzat, koji preko sifona otiče u kanalizaciju. Zato vam treba odvod u blizini kotla, što je posao za vodoinstalatera.
• Pregled dimnjaka: prije puštanja kotla u rad dimnjačar provjeri dimovodni kanal i o tome izda zapisnik. Kod plina se pregled dimnjaka poslije obično ponavlja jednom godišnje.
• Prvo puštanje u rad: radi ga ovlašteni servis proizvođača. Podesi sagorijevanje i upiše puštanje u rad, što je važno i za garanciju.

Za grijanje vode na plin postoje dvije mogućnosti. Plinski bojler je priključen direktno na plin i ima svoj odvod dimnih plinova. Indirektno grijani bojler se na plin uopšte ne priključuje: grije ga voda iz kotla preko izmjenjivača, a njegovo spajanje je posao za instalatera grijanja i vodoinstalatera.

Šporet ili ploča za kuhanje priključuju se na razvod fiksno ili fleksibilnim crijevom namijenjenim za plin, a ispred uređaja mora biti ventil. Priključiti i isključiti uređaj smije samo osposobljen plinoinstalater, koji pri tome provjeri i zaptivenost i rad uređaja. Kad ljudi pri selidbi ili novoj kuhinji sami zamijene crijevo, to je tipičan rizičan zahvat u domaćinstvu koji se potcjenjuje. Isto vrijedi za šporete na propan-butan bocu: crijevo, regulator i spojevi trebaju biti za plin i u ispravnom stanju.

Fleksibilna crijeva ne traju vječno. Datum proizvodnje ili rok upotrebe piše na samom crijevu. Gumena se mijenjaju ranije, obično nakon nekoliko godina, a inoks rebrasta traju duže. Crijevo ne smije prolaziti iza rerne ni iznad vrele površine i ne smije biti zategnuto, presavijeno niti priklješteno ladicom.

Novije ploče za kuhanje imaju na svakom gorioniku osigurač plamena: kad se plamen ugasi, zatvori dovod plina. Kod starog šporeta bez osigurača dovoljno je da mlijeko prekipi i plin izlazi bez plamena. I to je praktičan razlog zašto se zamjena starog šporeta isplati.

Prirodni plin je lakši od zraka i diže se prema stropu, zato njegov detektor ide visoko, obično odmah ispod stropa. Propan-butan iz boca je teži, zadržava se pri podu i njegov detektor se postavlja nisko iznad poda. Ako s boce prelazite na prirodni plin, detektor treba premjestiti ili zamijeniti.

Detektor plina ne zamjenjuje detektor ugljen-monoksida (CO). Ugljen-monoksid nastaje pri nepotpunom sagorijevanju, na primjer kad je dimnjak začepljen ili nedostaje zraka, a plin pri tome uopšte ne mora curiti. U prostoriji s kotlom ili protočnim bojlerom s otvorenom komorom sagorijevanja detektor CO je razumna zaštita. Senzori u detektorima imaju ograničen vijek trajanja, koji proizvođač navodi na naljepnici.

Kotlovi i bojleri koji uzimaju zrak iz prostorije trebaju stalan dovod zraka. Ako stare prozore zamijenite dobro zaptivenim PVC prozorima bez ventilacione rešetke ili ugradite jaku napu koja izvlači zrak napolje, mogu se promijeniti odnosi pritiska u stanu. Dimni plinovi se tada mogu vraćati u prostoriju.

Prirodni plin sam po sebi nema miris. Distributer mu dodaje tvar jakog mirisa, da propuštanje osjetite prije nego što nastane opasna koncentracija. Kad osjetite plin, držite se ovih pravila:

• ne koristite otvoren plamen, ne pušite i ne palite uređaje,
• ne palite i ne gasite svjetla i električne uređaje, ne izvlačite utikače i ne zvonite komšijama na vrata, jer iskra u prekidaču može zapaliti smjesu,
• otvorite prozore i vrata i, ako to možete sigurno uraditi, zatvorite glavni ventil plina ili ventil na boci,
• izađite iz prostora i ostale upozorite kucanjem i glasom,
• tek vani, na sigurnom mjestu, pozovite dežurnu službu svog distributera plina (broj obično piše na računu) ili broj 112, odnosno vatrogasce na 123.

Mjesto propuštanja nikad ne tražite plamenom ni upaljačem. Ako je miris slab, osjeća se samo kod šporeta i nestane nakon zatvaranja ventila ispred uređaja, šporet ne koristite dok ga ne pregleda osposobljen plinoinstalater.

U ovom uputstvu ništa ne rastavljate i ne dirate razvod ni spojeve. Radi se o redovnoj provjeri koju može uraditi svaki vlasnik stana ili kuće. Pomoći će vam da na vrijeme vidite kad je vrijeme da pozovete plinoinstalatera.

1. Pronaći glavni ventil plina i ventil ispred šporeta i provjeriti da su lako dostupni i da ih ništa ne zaklanja.
2. Potražiti zadnji izvještaj o stručnom pregledu i pogledati kad ističe rok za sljedeći pregled.
3. Kad je šporet hladan, a ventil zatvoren, pregledati priključno crijevo, provjeriti rok upotrebe i da li je ispucalo, presavijeno, zategnuto ili vođeno preko vrelog mjesta.
4. Skinuti razdjelnike plamena i poklopce gorionika, oprati ih toplom vodom s deterdžentom prema uputama proizvođača i ostaviti da se potpuno osuše.
5. Vratiti dijelove tačno na svoje mjesto, upaliti gorionik i pogledati plamen: treba biti plav, miran i ravnomjeran po cijelom obodu.
6. Pritisnuti dugme za test na detektoru plina i na detektoru CO i provjeriti datum isteka senzora.
7. Provjeriti da ventilacioni otvori i rešetke u prostoriji s uređajem nisu prekriveni ni zalijepljeni.
8. Zapisati žut ili čađav plamen, plamen koji se odvaja od gorionika, oštećeno crijevo ili istekao rok pregleda i naručiti osposobljenog plinoinstalatera.

• kopija uvjerenja o osposobljenosti instalatera i podaci o ovlaštenoj firmi koja je radila i pregledala instalaciju,
• zapisnik o ispitivanju pritiskom urađenom prije zatvaranja kanala,
• izvještaj o stručnom pregledu s pozitivnim rezultatom i rokom sljedećeg pregleda,
• zapisnik dimnjačara o pregledu dimnjaka ili dimovodnog kanala kod uređaja s odvodom dimnih plinova,
• zapis o puštanju kotla u rad od ovlaštenog servisa,
• glavni ventil i ventili ispred uređaja dostupni, označeni i ispravni,
• vidljive cijevi ofarbane ili označene, kanali u zidu zatvoreni tek nakon ispitivanja,
• crijeva uređaja namijenjena za plin i s čitljivim datumom,
• detektori postavljeni prema vrsti plina i ispravni,
• skica trase razvoda u zidovima za kasnije radove.