Štemanje kanala za plinske cijevi u cigli i betonu

Dobar kanal počinje prije nego što se uključi alat. U praksi postupak obično izgleda ovako:

1. Označavanje trase. Prema projektu ili uputama plinoinstalatera na zidu se nacrta tačna trasa, sa visinom, odvojcima i mjestima gdje se priključuju uređaji.
2. Provjera zida. Detektorom i prema dostupnim crtežima provjerava se da u trasi ne prolaze struja, voda ili grijanje. Ako je u blizini stara plinska cijev, plinoinstalater je prvo mora zatvoriti i osigurati.
3. Priprema prostorije. Namještaj se iznese ili pokrije folijom, pod se zaštiti kartonom ili ceradom, a vrata prema drugim prostorijama zatvore se i zalijepe protiv prašine.
4. Rezanje rubova. Glodalica za kanale sa dva dijamantska diska napravi dva paralelna reza u podešenoj širini i dubini. Tako kanal ima ravne ivice, a malter oko njega se ne odlama bez potrebe.
5. Štemanje sredine. Materijal između rezova vadi se štemaricom sa pljosnatim dlijetom.
6. Čišćenje i provjera. Iz kanala se uklone prašina i komadi, pa se provjere dubina, širina i ravnost. Tek tada plinoinstalater može polagati cijev.

Štemanje rukom, bez glodalice, danas se koristi uglavnom u uglovima, uz plafon ili oko prepreka do kojih mašina ne može doći. Sporije je, a kanal je obično manje precizan.

Na prvi pogled to je isti posao, ali materijal zida određuje alat, vrijeme i rizike.

Zid od cigle

Puna pečena cigla štema se prilično lako. Kod šuplje cigle i blokova, kakvi su česti u novijim kućama, treba paziti: tanke pregrade šupljina lako pucaju i kanal se može neočekivano proširiti. Zato se i u cigli isplati prvo rezati, a tek onda štemati, umjesto da se kanal razbija samo štemaricom. U starijim kućama zid je često krhak i zidan slabijim malterom, pa se radi pažljivije.

Beton i armirani beton

Beton je mnogo tvrđi. Posao je sporiji, prašnjaviji i bučniji, a bez dijamantskih diskova praktično se ne može raditi. Većina betonskih zidova ima i armaturu. Armatura se ne smije presjeći bez savjeta statičara, jer to slabi nosivu konstrukciju. U zgradama od betonskih panela mogućnosti za kanale u nosivim zidovima su ograničene, posebno za vodoravne kanale. Prije štemanja u beton u stambenoj zgradi dobro je razgovarati sa upraviteljem zgrade, a kod nosivog zida i sa statičarem.

Kanal se pravi za konkretnu cijev. Treba biti malo dublji i širi od cijevi, da se cijev može položiti bez naprezanja, pričvrstiti obujmicama i prekriti malterom. Tačne mjere određuje plinoinstalater prema vrsti i promjeru cijevi. Previše dubok kanal slabi zid, pogotovo kod nosivih zidova i u blizini prozora i vrata.

Plinska cijev u zidu vodi se samo vodoravno ili okomito, nikada koso. Zašto? Ako neko za nekoliko godina buši rupu za policu, prema položaju ventila ili uređaja može procijeniti kuda cijev prolazi. Kod kose trase to niko ne može pogoditi.

Od električnih, vodovodnih i drugih instalacija plin mora imati siguran razmak prema projektu i standardu BAS EN 1775 i povezanim standardima. Ventili i rastavljivi spojevi ne zazidavaju se, moraju ostati dostupni. Ako cijev ide kroz beton, plinoinstalater obično riješi i njenu zaštitu, da ne bude čvrsto zalivena u materijal.

Koliko je štemanje zahtjevno, a time i kolika će biti cijena, zavisi od nekoliko stvari:

• materijal zida: beton i armirani beton su znatno zahtjevniji od cigle,
• dužina i oblik trase: ravna trasa po jednom zidu jednostavnija je od trase sa mnogo lomova i prolaza kroz zid,
• pristup: rad uz plafon, u uglovima, iza kuhinjskih elemenata ili u namještenom stanu traje duže,
• površina: ako prvo treba skinuti keramičke pločice ili debeo malter, posla je više,
• čišćenje: usisavanje prašine, odvoz šuta i krpljenje kanala često se dogovaraju posebno.

Prazna prostorija i jasno označena trasa štede vrijeme objema stranama. U stambenoj zgradi je pristojno unaprijed obavijestiti komšije, jer je štemanje bučno.

• Kosa trasa ili trasa „kako je ispalo“, koju plinoinstalater ne može prihvatiti.
• Preplitak kanal, u kojem cijev nema dovoljno pokrivanja, pa malter iznad nje puca.
• Preduboko štemanje u nosivom zidu bez savjeta statičara.
• Presječena armatura u armiranom betonu.
• Presječen kabl ili cijev, jer zid prije štemanja nije provjeren.
• Rad samo brusilicom, uz mnogo prašine i neujednačenu dubinu kanala.
• Neočišćen kanal, u kojem obujmice i malter ne drže dobro, a oštre ivice mogu oštetiti cijev.

Kanal može ištemati i građevinski radnik, ali montažu plinske cijevi, priključenje, tlačnu probu i ispitivanje smije raditi samo kvalifikovani plinoinstalater. Zato se kanali uvijek štemaju u dogovoru s njim, a ne „naslijepo“ unaprijed. U stanu imajte na umu da nosivi zidovi i zajedničke instalacije pripadaju svim etažnim vlasnicima, pa je razgovor sa upraviteljem zgrade prije početka radova dobra ideja.

Ako tokom rada osjetite miris plina, odmah prestanite, ne palite i ne gasite električne uređaje, otvorite prozore, izađite iz prostora i nazovite dežurnu službu vašeg distributera plina ili 112.

Prije nego što plinoinstalater položi cijev i kanali se zakrpe, isplati se proći kroz ove tačke:

• trasa odgovara projektu ili dogovoru sa plinoinstalaterom,
• kanali idu samo vodoravno i okomito,
• dubina i širina su ujednačene cijelom dužinom,
• ivice su ravne, a malter okolo nije bespotrebno odlomljen,
• u betonu armatura nije presječena, a u cigli nisu provaljene velike šupljine,
• nijedna druga instalacija nije oštećena,
• kanali su očišćeni od prašine i komada,
• šut je odvezen, a prostor očišćen prema dogovoru,
• nakon montaže cijevi urađena je tlačna proba i dobili ste zapisnik o ispitivanju.