Spajanje cijevi na lijevano-željeznu odvodnu vertikalu

Plastika se ne može spojiti na lijevano željezo „na silu“. Nakon nekoliko decenija lijevano željezo ima hrapavu, često neravnu površinu, a njegove mjere ne odgovaraju tačno plastičnim cijevima. Zato spoj uvijek zaptiva elastičan prelazni komad. Vodoinstalater obično radi ovim redom:

1. pregleda vertikalu, utvrdi njen prečnik i stanje i provjeri ima li normalan pristup mjestu spajanja,
2. s upraviteljem zgrade dogovori termin, a komšije iznad stana za vrijeme rada ne puštaju vodu u odvod,
3. gornji dio vertikale osigura obujmicama da se teška cijev nakon rezanja ne slegne ili ne pomjeri,
4. presiječe cijev ili izreže potreban dio i pažljivo očisti rubove,
5. postavi prelazni komad ili gumenu manžetu, odnosno ubaci novu plastičnu račvu između dva kraja lijevanog željeza,
6. priključi novu cijev s pravilnim padom, učvrsti je i isproba zaptivenost pri stvarnom protoku vode.

Zašto je redoslijed važan? Bez pregleda majstor ne zna koji prelazni komad treba ponijeti. Na neočišćen rez manžeta ne može nalegnuti po cijelom obimu. A ako se preskoči proba, greška se pokaže tek iza gotovih pločica.

Dio za spajanje bira se prema tome šta treba riješiti: drugi materijal, drugi prečnik ili novi priključak na vertikalu koja prolazi kroz stan.

• gumena manžeta (prelaz s lijevanog željeza na plastiku) prilagodi se neravnoj površini stare cijevi i zaptiva spoj tamo gdje se prečnici otprilike poklapaju, to je najčešće rješenje u stanovima,
• prelazna redukcija koristi se kada se manji prečnik od lavaboa ili mašine za veš spaja na veći, često u kombinaciji s manžetom,
• nova plastična račva ugrađena u vertikalu ima smisla kada treba priključiti novi uređaj, a lijevano željezo je u dobrom stanju, izreže se kratak komad i zamijeni fazonskim komadom s prelazima na oba kraja,
• sedlasta račva omogućava priključak bez izrezivanja komada cijevi, više odgovara manjim prečnicima i zdravoj, ravnoj cijevi.

Isplati se misliti i na dodatke. Revizijski komad i revizijska vratašca u oblozi omogućavaju da se vertikala kasnije pregleda ili očisti bez razbijanja pločica. Kod mašine za veš i mašine za suđe pomaže priključak preko sifona ili nepovratnog ventila, koji odvaja uređaj od mirisa iz vertikale.

Isti naziv posla u praksi može značiti kratak rutinski zahvat ili dug i zahtjevan rad. Obim, a time i težinu posla, obično određuje:

• pristup, slobodna vertikala u šahtu s vratašcima jednostavnija je od cijevi zazidane u kupatilu,
• stanje lijevanog željeza, pri rezanju se ponekad pokaže da je cijev iznutra suženena naslagama ili izjedena hrđom,
• broj priključaka, jedan uređaj je drugačiji posao od cijelog kupatila s WC šoljom, kadom i lavaboom,
• prečnik cijevi, priključak WC šolje na glavnu vertikalu zahtjevniji je od malog odvoda lavaboa,
• termin, unaprijed dogovorena montaža teče mirnije od hitne intervencije kada voda već curi.

Kod jednog uređaja i dobrog pristupa posao se obično završi u jednoj posjeti za nekoliko sati. Tačan obim ipak se pouzdano može odrediti tek nakon pregleda.

U stambenoj zgradi vertikala je zajednički dio zgrade, a ne dio vašeg stana. Kroz nju prolazi voda iz svih stanova iznad vas, pa svaki rad na njoj utiče na sve etažne vlasnike. Zato se prije posla javite upravitelju zgrade. On može dogovoriti termin, upozoriti komšije da u to vrijeme ne koriste odvod i reći vam ima li zgrada svog vodoinstalatera ili zahtjeve u vezi s materijalom.

Važna napomena o materijalu: u nekim zgradama vertikala nije od lijevanog željeza, nego azbestno-cementna. Takva cijev je siva, lakša i na kucanje zvuči drugačije od lijevanog željeza. U nju ne režite i ne bušite, jer prašina od azbesta šteti zdravlju. Rad s azbestom prepustite isključivo specijalizovanoj firmi za uklanjanje azbesta.

Većina problema ima isti uzrok: želju da se ušteti vrijeme na pogrešnom mjestu. U praksi se često dešava da:

• se spoj zaptije silikonom ili trakom umjesto odgovarajućeg prelaznog komada, pa nakon nekog vremena počne curiti i zaudarati,
• rubovi nakon rezanja ostanu grubi i manžeta ne nalegne po cijelom obimu,
• vodoravna cijev nema dovoljan pad, pa odvod krklja, sporo odvodi i taloži se nečistoća, obično se preporučuje pad od otprilike 2 do 3 %,
• trasa ima previše koljena ili je predugačka, što povećava rizik od začepljenja, naročito kod WC-a,
• se nova cijev priključi na lijevano željezo izjedeno hrđom, koje uskoro pukne pored novog spoja,
• se vertikala iznad reza ne osigura, pa se tokom rada olabave stari spojevi na spratu iznad.

Ako je lijevano željezo u lošem stanju, obično je pametnije zamijeniti cijeli dio cijevi ili se s upraviteljem zgrade dogovoriti o zamjeni vertikale u cijeloj zgradi, nego se stalno vraćati jednom spoju.

Prije nego što se cijev zatvori pločicama ili montažnim predzidom, s vodoinstalaterom prođite ove tačke:

• spoj lijevanog željeza i plastike ostaje suh i nakon dužeg puštanja vode,
• pri puštanju vode u WC šolji i ispuštanju pune kade ili lavaboa ništa ne kaplje niti curi,
• voda odlazi ravnomjerno, bez krkljanja i bez vraćanja vode u drugim uređajima,
• oko spoja se ne osjeti miris kanalizacije,
• nova cijev je pričvršćena obujmicama i ne pomjera se,
• vodoravni dijelovi imaju vidljiv pad prema vertikali,
• uz spoj je ostao pristup kroz revizijski komad ili vratašca,
• upravitelj zgrade zna da je posao završen i komšije ponovo mogu normalno koristiti odvod.