Bojanje zidova - boja u boji

Ličilac počinje pripremom, a ne bojom. Namještaj se iznese ili skupi na sredinu prostorije, podovi i prozori se prekriju, a utičnice i prekidači se zalijepe trakom ili im se skinu poklopci. Zatim slijedi sam posao:

• čišćenje podloge od prašine, masnoće i paučine te struganje starih slojeva koji se ljušte,
• popravak zidova: zapunjavanje pukotina i rupa te brušenje popravljenih mjesta,
• temeljni premaz (penetracija), koji izjednači upijanje zida, da boja na popravljenim mjestima ne bi sušila drukčije nego na ostatku plohe,
• podloga bijelom bojom, ako je zid taman, mrljav ili ima puno popravaka,
• prvi sloj boje valjkom, a kutovi i rubovi kistom,
• drugi sloj nakon što se prvi osuši, da se ton izjednači i zid potpuno prekrije.

Zašto dva sloja? Jedan sloj boje u tonu gotovo uvijek pokaže mjesta na kojima je valjak nanio manje boje. Kod zasićenih i tamnih tonova ponekad je potreban i treći sloj ili podloga u sličnom tonu koju preporučuje proizvođač.

Kod odabira odlučuju dvije stvari: vrsta boje i ton. Većina unutarnjih zidnih boja su disperzivne boje, dakle boje koje se razrjeđuju vodom. Razlikuju se ponajprije po tome koliko dobro podnose pranje i trljanje.

• Obične disperzivne boje propuštaju vodenu paru i dobro odgovaraju dnevnom boravku, spavaćoj sobi ili radnoj sobi, gdje zidove rijetko dodirujete.
• Perive boje (često označene kao akrilne ili lateks) imaju čvršću površinu koja podnosi brisanje vlažnom krpom. Pripadaju u hodnik, kuhinju, dječju sobu ili uz blagovaonski stol.
• Boje s niskim udjelom otapala i bez jakog mirisa isplati se uzeti za spavaće i dječje sobe te ondje gdje žive alergičari. Točna svojstva provjerite u tehničkom listu konkretnog proizvoda.

Kod tona pomaže jednostavno pravilo: svijetli tonovi prostoriju optički povećaju i razvedre, tamni je čine ugodnijom, ali i manjom. Sobama okrenutima prema sjeveru pristaju topliji tonovi, a sunčanim sobama hladniji, koji ublaže toplo dnevno svjetlo. Tamniji ili upečatljiv ton često se stavlja samo na jedan zid, primjerice iza kreveta ili kauča.

Boja na tonskoj karti u trgovini izgleda drukčije nego kod kuće. Zato je pametno obojiti probni komad izravno na zidu i pogledati ga ujutro, preko dana i navečer pod umjetnim svjetlom.

Između dviju jednako velikih prostorija razlika u zahtjevnosti može biti velika. Posao olakšava:

• prazna prostorija, primjerice u novogradnji,
• novi, suhi i ravni gletani zidovi,
• svijetli ton koji dobro prekriva,
• uobičajena visina stropa, gdje su dovoljne ljestve ili produžna drška za valjak.

S druge strane, više vremena i materijala traže:

• stari premaz koji se ljušti ili je mastan pa ga treba skinuti,
• puno pukotina i popravaka,
• prijelaz s tamne boje na svijetlu ili obrnuto te zasićeni tonovi za koje treba dodatni sloj,
• stubišta i visoki zidovi, gdje je potrebna skela,
• puno kutova, niša, oštrih prijelaza između dviju boja i dekorativne tehnike,
• namještena prostorija, u kojoj sve treba prekrivati i premještati.

Kad dobijete ponudu ličioca, provjerite što je sve u nju uključeno: prekrivanje namještaja i podova, popravci, temeljni premaz, broj slojeva i čišćenje nakon posla. Ako se boja zajedničko stubište u stambenoj zgradi, to je stvar suvlasnika, pa se prije početka dogovorite s upraviteljem zgrade.

U praksi se često događa da problem ne nastane pri bojanju, nego već u pripremi. Ove se greške pojavljuju vrlo često:

• bojanje vlažnog gleta ili žbuke: boja tada ostavlja mrlje ili se ljušti, zato treba pričekati da se podloga potpuno osuši,
• preskočen temeljni premaz: popravljena mjesta nakon sušenja ostanu vidljiva kao mutnije ili tamnije mrlje,
• loše pripremljena boja: pregusta se razvlači i ostavlja tragove, prerijetka slabo prekriva, a razrjeđuje se samo prema uputama proizvođača,
• stanka usred zida: na mjestu gdje se boja osušila, a posao se nastavio kasnije, ostane vidljiva pruga,
• boja iz različitih serija: tonirana boja može se među kantama malo razlikovati, zato je pametno odjednom naručiti cijelu količinu ili kante prije upotrebe izmiješati zajedno,
• prerano nanesen drugi sloj: prvi sloj mora se osušiti prema preporuci proizvođača, a na hladnoći i vlazi to traje dulje.

Običnu sobu možete obojiti i sami ako imate strpljenja i stabilne ljestve. Visoke zidove na stubištu i radove sa skele radije prepustite ličiocu.

1. Iznijeti namještaj ili ga skupiti na sredinu i prekriti folijom.
2. Prekriti pod, a lajsne, prozore i dovratnike zalijepiti ličilačkom trakom.
3. Isključiti osigurač za utičnice i prekidače u prostoriji i tek onda skinuti njihove poklopce.
4. Očistiti zid, ostrugati dijelove koji se odvajaju, zapuniti pukotine i nakon sušenja ih izbrusiti.
5. Nanijeti temeljni premaz valjkom i ostaviti ga da se osuši prema uputama.
6. Ako je podloga tamna ili mrljava, najprije je obojiti bijelom bojom.
7. Boju dobro promiješati, a kod toniranih boja izmiješati sve kante zajedno.
8. Kistom obojiti traku u kutovima, uz strop i oko otvora.
9. Valjkom obojiti cijeli zid odjednom, odozgo prema dolje, unakrsnim potezima i uvijek mokro na mokro.
10. Ostaviti da se osuši prema uputama proizvođača i na isti način nanijeti drugi sloj.
11. Skinuti traku dok je boja još malo vlažna, da se ne otrgne zajedno s rubom.
12. Prozračiti prostoriju, ali za vrijeme sušenja izbjegavati propuh i jako izravno sunce na svježem zidu.

Zid pogledajte na dnevnom svjetlu, a zatim ga osvijetlite svjetiljkom koso po plohi. Koso svjetlo otkrije greške koje se pri izravnom pogledu ne vide. Pri preuzimanju provjerite:

• boja je ujednačena po cijelom zidu, bez pruga i bez mutnijih ili sjajnijih mrlja,
• kroz premaz se ne naziru ni stara boja ni popravljena mjesta,
• kutovi, okolina utičnica i spoj sa stropom su dobro obojeni i čisti,
• linije između dviju boja su ravne i oštre,
• na zidu nema dlačica od valjka, kapljica ni curenja,
• podovi, prozori, lajsne i namještaj su čisti i bez mrlja od boje,
• ostatak boje je spremljen i označen tonom za kasnije popravke.