Bojanje/ličeneje radijatora od lijevanog željeza (1 rebro)

Člankasti radijator sastoji se od rebara složenih jedno do drugoga. Svako rebro s obje strane ima izbočine, udubine i uske razmake do kojih kist teško dopire. Zato se ovaj posao ne računa po kvadratu kao zid, nego po komadu: koliko rebara, toliko jedinica. Običan radijator ispod prozora ima ih nekoliko desetaka, a veliki radijatori u starijim zgradama i kućama često i više.

Bojanje rebra obično uključuje čišćenje, odmašćivanje, brušenje i nanošenje završnog sloja. Uklanjanje hrđe, temeljna antikorozivna boja ili skidanje radijatora sa zida često su zasebne stavke. Zato se unaprijed dogovorite s ličiocem što je točno uključeno u posao.

Prvo se isključi grijanje i radijator se ostavi da se potpuno ohladi. Na toploj površini boja se prebrzo suši, ostaju mrlje i slabije prianja. Zatim se pod, zid iza radijatora i stvari oko njega prekriju folijom ili zaštitnim platnom, jer boja između rebara lako kapne.

Slijedi čišćenje. Prašina iz razmaka izmete se uskom četkom, površina se opere vodom s deterdžentom i odmasti. Labavi komadići stare boje i hrđa uklone se čeličnom četkom, brusnim papirom ili brusnim nastavkom na bušilici. Prije bojanja površina mora biti čista, suha i bez dijelova koji se ljušte.

Hrđava mjesta premažu se pretvaračem hrđe ili antikorozivnom temeljnom bojom. Kod starijih radijatora koji su već više puta bojani temeljni sloj poboljšava prianjanje završne boje. Samo bojanje radi se u tankim slojevima: zakrivljenim kistom za radijatore u razmacima i malim valjkom na ravnim dijelovima. Drugi sloj nanosi se tek kad se prvi osuši, prema uputama na ambalaži.

Obična unutarnja zidna boja ili lak za drvo ne idu na radijator. Na toplini žute, pucaju i ljušte se. Za radijatore se koriste boje koje proizvođač izričito označava kao prikladne za ogrjevna tijela. Otpornost na temperaturu uvijek provjerite na etiketi.

• Emajl za radijatore na vodenoj (akrilnoj) bazi: brzo se suši, slabo miriše i prikladan je za stan u kojem se živi. Za obično centralno grijanje je dovoljan.
• Sintetički emajl za radijatore (na bazi otapala): tvrđi je i otporniji na habanje, ali se dulje suši i jako miriše. Traži temeljito prozračivanje, pa se češće bira za podrume, radionice ili kotlovnice.
• Boje s antikorozivnim dodatkom: dobre su za starije radijatore s malo hrđe, a neke se mogu nanositi izravno na očišćeni metal.

Kod boje nije važna samo nijansa. Bijela je i dalje klasika, ali radijator danas može biti i antracit, mat crn ili u boji zida, da se stopi s prostorijom. Kod metalik nijansi računajte s tim da prema nekim proizvođačima mogu malo smanjiti zračenje topline.

Brzo ide radijator koji ima cijeli, samo izblijedjeli premaz, do kojeg se lako dolazi i koji ostaje na mjestu. Dovoljno ga je očistiti, prebrusiti i obojiti.

Više vremena traže:

• hrđa, ispucana ili debela boja nanesena puno puta,
• velika ili neobična rebra s dubokim razmacima,
• radijator tik uz zid, ispod niske prozorske klupčice ili iza namještaja,
• potreba za temeljnom bojom i dodatnim slojevima,
• promjena boje iz tamne u svijetlu, kad jedan sloj ne prekriva.

Najtemeljitiji rezultat dobije se kad se radijator skine sa zida. To je ipak zahvat u sustav grijanja. U stambenoj zgradi ispuštanje vode i skidanje radijatora treba unaprijed dogovoriti s upraviteljem zgrade i suvlasnicima, a kod zgrada spojenih na toplinsku mrežu i s distributerom toplinske energije. Taj posao radi instalater grijanja. Ličilac radijator obično boja na mjestu.

• Bojanje toplog radijatora. Boja se suši neravnomjerno i nakon nekoliko dana može se početi ljuštiti.
• Debeli sloj. Boja curi, stvara kapi i mrlje, a u razmacima ostaju nakupine. Dva tanka sloja uvijek su bolja od jednog debelog.
• Preskočeno čišćenje i brušenje. Na prašini i masnoći nova boja ne drži. Upravo priprema odlučuje koliko će premaz trajati.
• Pogrešna boja. Boja za zidove ili drvo na toplom metalu požuti i ispuca.
• Prerano uključivanje grijanja. Toplina na boji koja još nije otvrdnula ostavlja mrlje, mjehuriće ili mijenja nijansu.
• Obojeni ventili. Termostatska glava, ventil za odzračivanje i spojnice se ne boje, inače zapnu ili ih poslije ne možete otpustiti.

Radijator na mjestu možete obojiti i sami ako imate strpljenja za razmake među rebrima. Vrlo stare boje mogu sadržavati olovo, zato ih ne brusite na suho bez zaštitne maske, a prašinu nakon rada pobrišite vlažnom krpom.

1. Zatvoriti termostatski ventil i pričekati da se radijator potpuno ohladi.
2. Prekriti pod i zid iza radijatora folijom, a ventile i termostatsku glavu zalijepiti trakom.
3. Izmesti prašinu iz razmaka uskom četkom i oprati površinu vodom s deterdžentom.
4. Ukloniti labavu boju i hrđu čeličnom četkom ili brusnim papirom, a preostalu boju lagano prebrusiti.
5. Obrisati prašinu, odmastiti površinu i pustiti da se osuši.
6. Hrđava mjesta premazati pretvaračem hrđe ili antikorozivnom temeljnom bojom.
7. Obojiti najprije unutarnje dijelove i razmake zakrivljenim kistom, a zatim prednje strane rebara.
8. Pustiti da se osuši prema uputama na ambalaži i nanijeti drugi tanki sloj.
9. Skinuti traku, prozračiti prostoriju i uključiti grijanje tek nakon vremena koje preporučuje proizvođač boje.

• boja je ravnomjerna i prekriva i razmake među rebrima,
• nigdje nema kapi, curenja ni nakupina boje,
• ispod boje ne probija hrđa ni stara nijansa,
• ventili, termostatska glava i spojnice nisu obojeni i mogu se okretati,
• pod, zid i okolina su čisti, bez mrlja,
• nakon prvog grijanja boja ne žuti, ne stvara mjehuriće i ne ljepi se.