Bojanje vertikalnih cijevi centralnog grijanja

Samo nanošenje boje ide brzo. Najviše vremena odnose priprema i sušenje između slojeva. Postupak je u pravilu ovakav:

• hlađenje cijevi: boja se nanosi samo na hladnu i suhu površinu, inače stvara mjehuriće i slabo prianja,
• zaštita okoline: pod, zid iza cijevi i namještaj prekriju se folijom ili papirom, a rubovi se oblijepe trakom,
• čišćenje i odmašćivanje: uklone se prašina, masnoća i stara boja koja se odvaja,
• skidanje hrđe i brušenje: čeličnom četkom ili brusnim papirom, da nova boja ima za što prihvatiti,
• temeljni premaz: na mjestima gdje se vidi goli metal ili hrđa,
• dva tanka sloja završne boje: odozgo prema dolje, uz vrijeme sušenja koje navodi proizvođač.

Zašto dva tanka sloja, a ne jedan debeli? Debeli sloj na okomitoj cijevi curi, dugo se suši, stvara kapljice uz obujmice i kasnije se lakše ljušti.

Cijevi se tijekom grijanja stalno zagrijavaju i hlade. Obična boja za zidove ili lak za drvo to ne podnose. Birajte boju koja je izričito namijenjena radijatorima i cijevima grijanja. Na ambalaži obično piše do koje temperature boja izdrži. Kod uobičajenih radijatorskih boja to je najčešće oko 100 do 120 °C prema podacima proizvođača, što je za klasično centralno grijanje dovoljno.

Vodorazrjedive akrilne boje za radijatore

Gotovo da ne mirišu, brzo se suše, a bijeli ton dulje ostaje bijel. Dobro su rješenje za stanove u kojima se živi, dječje sobe i urede. Na zahrđali metal nanose se tek preko odgovarajućeg temelja.

Sintetske (alkidne) boje

Stvaraju tvrd, otporan i sjajan sloj koji dobro podnosi udarce i ogrebotine. Jače mirišu i dulje se suše, pa prostoriju treba dobro prozračivati. Bijela sintetska boja koja nije namijenjena radijatorima na toploj cijevi s vremenom požuti.

Temeljni premazi i boje

Na čelične cijevi s hrđom ide antikorozivni temelj. Bakrene i pocinčane cijevi traže temelj namijenjen upravo takvoj podlozi, inače se boja ne drži. Ton je stvar ukusa. Bijela ili boja zida cijev vizualno sakriju, a antracit ili crna je namjerno istaknu. Sjajna površina lakše se briše, a mat manje pokazuje neravnine stare podloge.

Koliko je posao zahtjevan, a time i skup, ovisi ponajviše o stanju cijevi i o tome koliko im se lako prilazi:

• stanje površine: cijev s jednim zdravim slojem boje samo se prebrusi, a hrđa i debeli slojevi koji se ljušte znače puno više pripreme,
• razmak od zida: cijev tik uz zid ili u kutu teško se boja sa stražnje strane, pa treba uski zakrivljeni kist za radijatore,
• broj obujmica, odvojaka i ventila: svaki se detalj boja ručno i polako,
• namještaj i oprema: ormarići, kuhinjski elementi ili kada uz cijev povećavaju posao oko prekrivanja,
• taman ili jak ton: kod promjene boje ponekad treba i treći sloj.

U stambenim zgradama vertikale su često dio zajedničkog sustava grijanja, bilo kotlovnice zgrade bilo gradskog toplinskog sustava. Za vrijeme sezone grijanja tople su i u stanu ih ne možete ohladiti. Bojanje zato planirajte izvan sezone. Ako niste sigurni smijete li cijev pomaknuti ili obložiti, pitajte upravitelja zgrade ili predstavnika suvlasnika. Za samo bojanje ne treba nikakvo odobrenje, ali svaki zahvat u instalaciju traži dogovor i radi ga ovlašteni instalater grijanja.

Bojanje cijevi do visine stropa može obaviti i spretan laik. Ne dirate instalaciju, samo obnavljate površinu. Radite isključivo na hladnoj cijevi i uz dobro prozračivanje.

1. Isključiti grijanje ili pričekati kraj sezone grijanja i pustiti da se cijevi potpuno ohlade.
2. Prekriti pod i namještaj, a zid iza cijevi zaštititi komadom kartona ili folije.
3. Ostrugati staru boju koja se odvaja i hrđu čeličnom četkom ili grubljim brusnim papirom.
4. Cijelu cijev lagano prebrusiti da površina postane mat i malo hrapava.
5. Ukloniti prašinu, cijev odmastiti prikladnim sredstvom i pustiti da se dobro osuši.
6. Na goli metal i mjesta s hrđom nanijeti temeljni premaz i ostaviti ga da se osuši prema uputama proizvođača.
7. Nanijeti prvi tanki sloj završne boje odozgo prema dolje, a stražnju stranu cijevi obojiti kistom za radijatore.
8. Pustiti da se sloj osuši prema uputama na ambalaži i po potrebi ga lagano prebrusiti.
9. Nanijeti drugi tanki sloj i provjeriti da se boja ne skuplja uz obujmice i spojeve.
10. Grijanje uključiti tek nakon vremena koje navodi proizvođač, obično najranije nakon jednog do dva dana.

U starijim zgradama u izvornim slojevima boje može biti olova. Takve slojeve radije brusite na mokro, nosite masku za zaštitu dišnih putova i prašinu ne metite na suho.

• bojanje tople cijevi: boja se prebrzo suši na površini, stvara mjehuriće i kasnije puca,
• preskočena priprema: na masnoći, prašini i hrđi nova boja ne prianja i već se za godinu dana ljušti,
• pogrešna boja: boja za zidove ili drvo na cijevi žuti, ljepljiva je i otpada,
• jedan debeli sloj: curenje, neravnine i dugo sušenje,
• obojani ventili i termostatske glave: navoj ili glava se zalijepe i više se ne mogu okretati,
• prerano uključeno grijanje: premaz još nije otvrdnuo, pa mijenja ton ili se ošteti.

U praksi se često dogodi da se oboja i izolacija cijevi ili plastična zaštitna cijev. One se ne boje, boja se na njima ne drži i može ih oštetiti.

Kad se boja osuši, pregledajte cijev na dobrom svjetlu, najbolje gledajući sa strane, i provjerite:

• ujednačen ton bez stare boje koja proviruje,
• stražnju stranu cijevi uz zid, obojanu jednako kao prednju,
• da nema curenja i kapljica, posebno uz obujmice i spojeve,
• da hrđa nigdje ne probija kroz premaz,
• čiste ventile, glave i navoje koji se slobodno okreću,
• čist zid, pod i okolinu bez mrlja od boje,
• nakon prvog grijanja premaz bez mjehurića, pukotina i vidljive promjene boje.