Šmirglanje i struganje stare boje

Najjednostavnija proba traje nekoliko sekundi. Prijeđite suhim dlanom po zidu. Ako vam na ruci ostane bijeli prah, boja „praši“ i gotovo sigurno je riječ o krednoj ili tutkalnoj boji. Druga proba je s mokrom spužvom. Takva boja nakon nekoliko poteza omekša, razmaže se ili se počne ispirati. Kvalitetna disperzivna boja ostaje čvrsta.

Zašto je to važno? Kredni sloj je mekan i nema čvrstoće. Nova boja se na njega zalijepi, ali drži samo za taj prah. Dok se suši, sloj se steže i boja počinje otpadati u ljuskicama, često već nakon nekoliko tjedana. Pomaže i obična ljepljiva traka: zalijepite je na zid, čvrsto pritisnite i naglo povucite. Ako na njoj ostane puno stare boje, podlogu treba očistiti.

Vapnena boja obično je tvrđa i manje praši. Kod jednog ili dva čvrsta sloja ponekad je dovoljno temeljito premazati zid podlogom (penetracijom). Debele, ispucale ili ljuskave slojeve vapna također treba skinuti. U mnogim stanovima ima i jeftinije poludisperzivne boje koja s godinama počne prašiti. Ona slabije omekša vodom, pa se kod nje češće posegne za laganim šmirglanjem.

Kod boje topive u vodi gotovo se uvijek koristi metoda vlaženja. Voda omekša premaz, pa nije potrebno grubo brušenje ni kemija. U praksi postupak izgleda ovako:

• priprema prostorije: iznijeti ili prekriti namještaj, pod pokriti folijom, a preko nje staviti papir ili karton koji upija vodu i ne kliže,
• zaštita struje: isključiti osigurač za taj strujni krug, a utičnice i prekidače prelijepiti trakom jer u njih curi voda,
• vlaženje: zid namočiti toplom vodom valjkom, ličilačkom četkom ili prskalicom, uvijek manju površinu odjednom,
• čekanje: pustiti da voda djeluje dok boja ne omekša, obično otprilike 10 do 20 minuta, kod debljih slojeva i dulje te ponovljeno,
• struganje: širokom špahtlom ili strugalicom povlačiti pod blagim kutom, bez utiskivanja u žbuku,
• pranje: ostatke isprati spužvom i čistom vodom dok zid ne prestane prašiti,
• sušenje: ostaviti zid da se potpuno osuši prije sljedećih koraka.

Nakon struganja obično slijedi kitanje pukotina i oštećenja, lagano šmirglanje finim papirom i premaz podlogom. Podloga učvrsti površinu i izjednači upijanje. To su zasebni radovi, ali bez njih nema dobrog bojanja.

Ista površina jednom može trajati sat vremena, a drugi put cijelo popodne. Na zahtjevnost, a time i na cijenu, najviše utječu:

• broj slojeva: jedan tanki kredni sloj skida se gotovo sam, a desetak slojeva iz različitih desetljeća treba vlažiti više puta,
• vrsta boje: kredna i tutkalna brzo omekšaju, vapnena sporije i ponekad traži više truda,
• strop ili zid: strop je fizički teži, voda kaplje i radi se s ljestava ili pokretne skele,
• stanje žbuke: ako se pri vlaženju pokaže šuplja ili trošna žbuka, dodaje se popravak, za koji je ponekad potreban zidar,
• detalji: štukature, rozete, letvice, kutovi i špalete oko prozora rade se polako i ručno,
• prazna ili namještena prostorija: u praznom prostoru radi se brže i s manje rizika od oštećenja,
• plijesan: zahvaćena mjesta treba obraditi sredstvom protiv plijesni i otkriti uzrok vlage.

Poseban slučaj je gipskarton. Njega se ne smije natopiti jer bi papirni sloj upio vodu i počeo se odvajati. Vlaži se samo lagano, a struže vrlo pažljivo.

Struganje kredne ili vapnene boje može obaviti i spretan laik. Ne treba kemija ni bučan alat, samo strpljenje. Za strop osigurajte stabilne ljestve ili malu skelu. Nosite i zaštitne naočale, jer kapi s vapnom nadražuju oči.

1. Napraviti probu dlanom i mokrom spužvom te provjeriti da se boja skida vodom.
2. Iznijeti namještaj, pod prekriti folijom i papirom koji upija, rubove zalijepiti trakom.
3. Isključiti osigurač za prostoriju te prelijepiti utičnice i prekidače.
4. Pripremiti kantu tople vode, valjak ili prskalicu, široku špahtlu i spužvu.
5. Navlažiti površinu od otprilike jednog do dva četvorna metra.
6. Pričekati da boja omekša i po potrebi navlažiti još jednom.
7. Ostrugati omekšali sloj potezima odozgo prema dolje, strugalicu držati položeno.
8. Isprati ostatke spužvom i redovito mijenjati vodu.
9. Nastaviti na sljedećoj površini dok cijeli zid ne bude gotov.
10. Ostaviti zid da se osuši, ovisno o temperaturi i provjetravanju, obično barem jedan dan.
11. Provjeriti zid dlanom i trakom, tek zatim kitati, lagano šmirglati i nanijeti podlogu.

U praksi se događa da netko ostruže samo mjesta koja se ljušte, a ostatak preboja. Nova boja tada drži na staroj kredi i s vremenom otpada i ondje gdje je zid izgledao dobro. Druga greška je nedovoljno pranje. Ako zid nakon struganja i dalje praši, podloga se nema za što uhvatiti.

Česta je i preoštra strugalica ili prevelik pritisak. Tada se u žbuci prave brazde i nastaje nepotrebno kitanje. Problem stvara i nestrpljivost: kitanje ili bojanje mokrog zida vodi do mrlja i slabog prianjanja. Ne podcjenjujte ni vodu kod utičnica. Isključivanje osigurača i lijepljenje trake traje minutu.

Ostruganu boju i papir skupite u vreće. U stambenoj zgradi poštujte kućni red, a za odlaganje većih količina otpada provjerite pravila lokalnog komunalnog poduzeća ili odnesite otpad u reciklažno dvorište.

Kad preuzimate posao od ličioca ili provjeravate vlastiti rad, obratite pažnju na ove točke:

• zid nakon prelaska suhim dlanom ne praši,
• ljepljiva traka nakon povlačenja ne skida ostatke boje,
• na zidu nisu ostali otočići stare boje, osobito u kutovima, uz letvice i oko prozora,
• žbuka nije izbrazdana dubokim tragovima strugalice,
• šuplja ili trošna mjesta označena su i dogovoren je njihov popravak,
• pod, prozori i dovratnici čisti su i bez zasušenih ostataka,
• zid je prije sljedećih koraka suh i na izgled i na dodir.