Doplata za postavu opločnika (kocke) do 10×10 cm

Kod većeg betonskog opločnika jedan komad pokriva razmjerno veliku površinu. Sa sitnim kockama je drukčije: na jedan kvadratni metar dolaze deseci, pa i stotine komada. Svaki treba uzeti u ruku, postaviti, poravnati i provjeriti. Posao je zato znatno sporiji, iako površina na prvi pogled ne izgleda velika.

Drugi razlog je preciznost. Veći format oprašta malo odstupanje, a male kocke ga ne mogu sakriti. Ako se red na početku samo malo zakrivi, greška se nakon nekoliko metara poveća i uzorak se iskrivi. Zato majstor ravninu, fuge i smjer redova provjerava stalno tijekom rada, a ne tek na kraju.

Kod prirodnog kamena tu je još nešto: kocke nemaju sasvim istu visinu ni oblik. Svaku treba utisnuti u posteljicu tako da joj gornja ploha bude u razini s okolnima. Kod sitnog opločnika ručni rad je zato pravilo, a ne iznimka.

Postupak je sličan kao kod običnog opločnika, razlika je uglavnom u tempu i u kontroli:

• iskopati zemlju, poravnati i zbiti temeljno tlo,
• nasuti i zbiti nosivi sloj od šljunka ili drobljenog kamena, čija debljina ovisi o opterećenju površine,
• postaviti rubnjake koji drže rubove i određuju liniju površine,
• pripremiti posteljicu od sitnog kamenog agregata ili pijeska, a na čvrstoj podlozi od cementne mješavine,
• slagati kocke ručno prema špagi i uzorku, svaku utisnuti gumenim čekićem ili maljem,
• ispuniti fuge pijeskom, sitnim agregatom ili smjesom za fugiranje,
• površinu zbiti vibro pločom, nadopuniti fuge i očistiti površinu.

Za pješačke staze nosivi sloj obično je debljine otprilike 15 do 30 cm, a posteljica oko 3 do 5 cm. Točan sastav slojeva treba prilagoditi tlu i tome hoće li po površini hodati samo ljudi ili će voziti i automobili. U kontinentalnim krajevima s jakim mrazom dobra drenaža i dovoljno debeo nosivi sloj još su važniji. Kod postave u beton poštuju se upute proizvođača morta ili betona i vrijeme dozrijevanja prije nego što se površina optereti.

Ako uz kuću radite novi kolni prilaz ili spoj na javnu cestu, prije početka provjerite u nadležnom upravnom tijelu ili u općini, odnosno gradu, treba li za to kakav akt prema važećim propisima o gradnji. Za spoj na javnu cestu obično treba i suglasnost onoga tko tom cestom upravlja. U stambenoj zgradi uređenje zajedničkog dvorišta dogovara se s upraviteljem zgrade i suvlasnicima.

Doplata nije svugdje jednaka. Posao produljuju, a time i poskupljuju, ponajprije:

• nepravilan prirodni kamen umjesto ujednačenih betonskih kocki,
• složen uzorak, primjerice lukovi, lepeze, riblja ljuska ili kombinacija boja,
• male i razvedene površine s kutovima, stubama, šahtovima i mnogo rezanja,
• loša ili nedovršena podloga koju treba prvo popraviti,
• otežan pristup, kad se materijal ne može dovesti do same površine.

Obrnuto, jednostavno slaganje u ravnim linijama, veća cjelovita površina, dobro pripremljena podloga i slobodan pristup znatno ubrzavaju posao.

Male kocke dobro prate lukove, blage nagibe i nepravilne oblike. Zato se koriste u povijesnim jezgrama, kod obnove starijih kuća i ondje gdje površina treba djelovati fino i zanatski. Na dobroj podlozi opterećenje se raspoređuje na mnogo komada pa površina dugo traje.

Treba ipak računati s velikim brojem fuga. Ako nisu dobro ispunjene, voda ih ispire, u njima se skuplja prljavština i niče korov. Kod sitnog opločnika odmah se vidi i svaka greška u ravnini. Kao i inače kod opločenja, većinu kasnijih problema uzrokuje podcijenjena podloga, a ne same kocke.

• nedovoljno zbijena podloga, pa se s vremenom pojave udubine i kolotrazi,
• nedostaje pad, pa voda stoji na površini ili se slijeva prema kući (obično se izvodi pad od oko 2 % prema van od zgrade),
• uzorak nije unaprijed isplaniran, pa uz rubove ostaju uski odresci,
• neujednačene fuge koje kvare izgled i stabilnost,
• slabo ispunjene fuge, pa se kocke olabave i počnu pomicati,
• rubnjaci nedostaju ili su loše postavljeni, pa se opločenje na rubovima razilazi.

Kratku vrtnu stazu ili obrub gredice možete napraviti i sami ako imate strpljenja. Za kolni prilaz ili veliku površinu bolje je pozvati stručnjaka, jer podloga tada mora nositi automobil.

1. Označiti površinu kolčićima i špagom, odrediti visinu i pad.
2. Iskopati zemlju do potrebne dubine i dno zbiti.
3. Nasipati šljunak ili drobljeni kamen u slojevima i svaki sloj zbiti.
4. Postaviti rubnjake u beton i pustiti ih da se stvrdnu.
5. Razastrijeti posteljicu od sitnog agregata i povući je letvom u ravninu.
6. Slagati kocke od čvrstog ruba prema špagi i svaku utisnuti gumenim čekićem.
7. Nakon svakog reda provjeriti ravninu letvom i libelom.
8. Zasuti fuge pijeskom ili sitnim agregatom, pomesti i površinu zbiti.
9. Nakon nekoliko dana pregledati fuge i nadopuniti ih.

• površina je ravna, ispod duge letve nema izraženih udubina ni izbočenih kocki,
• pri hodanju se nijedna kocka ne miče niti zvecka,
• fuge su ujednačene i potpuno ispunjene,
• redovi i uzorak su ravni, a lukovi pravilni,
• nakon kiše voda otječe i ne stoji u lokvama,
• rubnjaci su čvrsti i opločenje uz njih tijesno prianja,
• okoliš je očišćen, a višak materijala odvezen.