Postavljanje opločnika debljine 8 – 10 cm

Debljina određuje koliko površina može podnijeti. Deblji opločnik bolje raspoređuje težinu kotača na podlogu, manje se naginje pri kočenju i skretanju i dulje ostaje u ravnini.

• 4 cm: staze, vrtni puteljci i terase, dakle samo hodanje, eventualno tačke ili kosilica,
• 6 cm: dvorište i okućnica, povremeni prolaz osobnog automobila uz dobru podlogu,
• 8 cm: ulaz u garažu, kolni prilaz i svakodnevno parkiranje osobnih automobila,
• 10 cm: površine po kojima voze i kombiji ili servisna vozila, dvorišta tvrtki i manipulativne površine.

U praksi se često događa da netko postavi opločnike od 4 cm i na kolni prilaz jer „auto tamo stoji samo povremeno“. Nakon nekoliko sezona u tragovima kotača pojave se kolotrazi i rasklimani opločnici. Ako planirate kombiniranu površinu, možete spojiti tanje opločnike na stazi i deblje na prilazu. Samo unaprijed riješite kako će se oba dijela spojiti po visini.

1. Površinu iskolčiti kočićima i špagom te odrediti visine i pad. Voda treba otjecati od kuće, obično uz nagib od otprilike 1 do 2 %.
2. Ukloniti humus i napraviti iskop. Za stazu se obično kopa otprilike 20 do 30 cm, a za površinu za automobile otprilike 30 do 60 cm, ovisno o tlu i opterećenju.
3. Zbiti dno iskopa. Na glinovitom ili mekanom tlu položiti i geotekstil.
4. Nosivi sloj od drobljenog kamena navoziti u slojevima i svaki sloj posebno zbiti vibracijskom pločom.
5. Rubnjake postaviti u betonsku podlogu, s betonskim osloncem sa stražnje strane.
6. Razastrijeti posteljicu od sitnog kamenog agregata, obično debljine 3 do 5 cm, i poravnati je letvom. Posteljica se prije polaganja ne zbija.
7. Polagati opločnike prema uzorku, rezati rubove i provjeravati linije.
8. Zasuti fuge, zbiti površinu vibracijskom pločom s gumenom podlogom i fuge ponovno dopuniti.

Za površine po kojima se vozi preporučuju se slogovi u kojima se opločnici dobro međusobno zaklinju, na primjer riblja kost. Ravni redovi u smjeru vožnje lakše se razilaze pod kotačima.

Zašto se opločnici nakon nekoliko godina slegnu? Gotovo uvijek zbog podloge, a ne zbog samih opločnika. Deblji opločnik neće spasiti lošu podlogu.

Ispod površine za automobile podloga se obično sastoji od ovih slojeva:

• nosivi sloj od krupnijeg drobljenog kamena, kod kolnih prilaza obično otprilike 25 do 40 cm, kod staza manje,
• izravnavajući sloj od sitnije frakcije koji zatvara površinu nosivog sloja,
• posteljica od sitnog kamenog agregata ili šljunčanog pijeska, na koju se opločnici izravno polažu.

Zbija se u slojevima, a ne cijela debljina odjednom. Vibracijska ploča djeluje samo do određene dubine, pa predebeo sloj ostaje mekan pri dnu i kasnije se slegne. Za opločnike od 8 do 10 cm koristi se i teža ploča nego za stazu. Dobro zbijena podloga ne popušta pod nogom, a nakon prolaska pločom na njoj ne ostaju tragovi.

Jednostavna je pravokutna površina na ravnom, čvrstom terenu do koje može doći kamion s kamenom i mali bager. Zahtjevnije, a time i skuplje, obično je kad imate:

• razvedenu površinu s lukovima, stubama i mnogo rezova,
• deblje opločnike, koji su teži i sporije se režu snažnijom pilom,
• glinovito ili vlažno tlo, gdje treba kopati dublje i riješiti odvodnju,
• loš pristup, kad se materijal nosi ručno ili tačkama,
• uklanjanje starog betona ili asfalta i odvoz zemlje,
• spoj s garažom, pragom vrata ili postojećom stazom na točnoj visini,
• odvodne kanale i slivnike.

Prije iskopa provjerite kuda prolaze podzemne instalacije, posebno plin, struja i voda. Podatke možete zatražiti od distributera plina, elektrodistribucije i vodovoda. Ako pri kopanju oštetite plinsku cijev, udaljite se na sigurno, ne palite ništa i nazovite 112 te distributera plina. Novi kolni ulaz s javne ceste ili veća popločana površina mogu tražiti posebne dozvole ili suglasnosti. Prema važećim propisima o gradnji postupak provjerite u nadležnom upravnom tijelu, a za priključak na cestu i kod grada ili općine, odnosno upravitelja ceste.

• pretanka podloga ili zemlja umjesto kamenog materijala,
• zbijanje cijele debljine odjednom,
• rubnjaci koji nedostaju ili su plitko postavljeni, pa se rubovi razilaze,
• pogrešan pad, voda stoji na površini ili teče prema kući,
• predebela ili zbijena posteljica, u koju se opločnici ne mogu dobro slegnuti,
• mali rezani komadi uz rubove, koji pucaju pod kotačem,
• tanki opločnici na površini gdje se svakodnevno parkira.

Manju stazu ili terasu od tanjih opločnika može napraviti spretan kućni majstor. Vibracijsku ploču i pilu za beton možete unajmiti. Kolni prilaz od opločnika debljine 8 do 10 cm radije prepustite izvođaču, jer iskop, zbijanje debelih slojeva i točne visine traže strojeve i iskustvo.

1. Provjeriti položaj podzemnih instalacija i iskolčiti površinu špagom.
2. Skinuti humus i iskopati do potrebne dubine, s padom od kuće.
3. Zbiti dno iskopa.
4. Kameni materijal navoziti u slojevima i svaki sloj zbiti vibracijskom pločom.
5. Rubnjake postaviti u beton i pričekati da se stvrdne.
6. Razastrijeti posteljicu i poravnati je letvom po vodilicama od cijevi, bez gaženja po njoj.
7. Opločnike polagati od čvrstog ruba i usput provjeravati linije i ravninu.
8. Rubove rezati pilom s vodenim hlađenjem, uz zaštitnu masku i zaštitne naočale.
9. Zasuti fuge pijeskom, zbiti površinu pločom s gumenom podlogom i fuge dopuniti.

• pri prelasku letvom nema vidljivih udubljenja ni valova,
• nakon kiše voda otječe i nigdje ne stoji,
• pad je usmjeren od kuće, garaže i stuba,
• rubnjaci su čvrsti, ravni i u jednoj liniji,
• opločnici se pri gaženju ne miču i ne klepeću,
• fuge su pune, ujednačene i bez velikih praznina,
• rezani komadi uz rubove nisu premali ni okrhnuti,
• spoj s garažom, stazom i pragovima je bez stube,
• na površini nema pukotina ni odlomljenih rubova.