Rezanje opločnika debljine 4 – 6 cm

Najprije se slože svi cijeli komadi do ruba površine, a prostor uz rubnjak ili zid ostaje prazan. Tek se tada komadi dorezuju, jer svaki rub ima malo drugačiju mjeru i procjena „od oka“ tu ne pali.

1. Mjerenje: opločnik se prisloni na mjesto i linija reza označi izravno prema rubnjaku ili zidu. Za lukove se koristi šablona ili napeta špaga.
2. Učvršćivanje: komad se stavi na čvrstu podlogu da se pri rezanju ne pomiče. Kad komad klizne, rez lako ispadne kriv.
3. Rez: ploča se vodi polako po liniji, bez pritiskanja. Najbolje se reže uz vodu, koja hladi ploču i veže prašinu.
4. Provjera i čišćenje: komad se isproba na mjestu, a oštri srhovi lagano izbruse.
5. Ugradnja: dorezani komad polaže se u posteljicu, poravna sa susjednima, a cijela se površina na kraju vibrira i zapuni pijeskom.

U praksi se pokazalo korisnim planirati slaganje tako da uz rub ne ostaju uske trake. Krajnji komad u pravilu bi trebao imati barem pola izvorne širine. Mali trokutići i trakice teško se uklinte, pod opterećenjem pucaju i s vremenom ispadnu.

Za betonske opločnike koriste se četiri vrste alata, a svaki odgovara malo drugačijoj situaciji.

• Kutna brusilica s dijamantnom pločom za beton: brzo je pri ruci i može rezati i na samoj površini i u luku. Traži ipak sigurnu ruku. Rubovi se lakše okrnje, a kod suhog rezanja nastaje puno prašine.
• Stolna pila za opločnike s vodenim hlađenjem: daje ravan i čist rez i isplati se kad ima puno ravnih rezova. Voda bitno smanjuje prašinu.
• Motorna rezalica s velikom pločom: koristi se uglavnom za deblje opločnike i rubnjake, gdje manja brusilica nema dovoljnu dubinu reza.
• Lomilica (škare) za opločnike: komad ne reže, nego lomi. Brza je i ne praši, ali rub nije gladak. Dobra je tamo gdje će rub prekriti rubnjak, šljunak ili travnjak, a ne za vidljive detalje.

Ploču treba birati prema materijalu: za beton ploču za beton ili univerzalnu građevinsku, za prirodni kamen ploču za tvrde materijale. Neodgovarajuća ili istrošena ploča se pregrijava, reže krivo i trga rubove.

Debljina od 4 cm obično je namijenjena samo pješacima, a 6 cm je uobičajena oko kuće i prema podacima proizvođača podnosi i povremeni prolaz osobnog automobila. Veća kutna brusilica takve opločnike u pravilu prereže u jednom prolazu. Za kolne prilaze koriste se deblji opločnici od 8 do 10 cm, koji se režu teže i često s obje strane.

Zahtjevnost dorezivanja ne ovisi toliko o veličini površine koliko o broju detalja. Jednostavnu pravokutnu terasu između ravnih rubnjaka treba dorezati samo na dvije strane. Dvorište oko kuće s kutovima, šahtovima, olučnim vertikalama i zaobljenom gredicom može imati višestruko više rubnih rezova.

Posao najviše otežavaju:

• lukovi i kosi spojevi, gdje svaki komad ima drugi oblik,
• izrezi oko šahtova, poklopaca, stupića i oluka,
• vrlo tvrdi opločnici, primjerice s kamenim agregatom na površini,
• opločnici s obrađenom ili obojenom gornjom plohom, gdje se svako okrnjenje odmah vidi,
• malo mjesta za rezanje ili ograničenja zbog buke i prašine prema susjedima.

Olakšavaju ga ravni i dobro postavljeni rubnjaci, dobro raspoređen uzorak bez uskih traka i mogućnost mokrog rezanja izvan popločene površine. Ako se radi na zajedničkom dvorištu zgrade, dobro je unaprijed obavijestiti upravitelja ili suvlasnike i držati se kućnog reda glede bučnih radova.

Česta je pogreška rezati na suho izravno iznad složenih opločnika. Betonska prašina u dodiru s vodom ili rosom stvara na površini sloj koji se teško uklanja. I mutnu vodu od mokrog rezanja treba isprati prije nego što se osuši.

Druga je pogreška položiti dorezani komad bez poravnavanja s okolinom. Nastane stepenica o koju se spotiče i koja se pri vibriranju odlomi. Treća je pogreška ostaviti uz šaht veći razmak i samo ga zapuniti pijeskom: pijesak se s vremenom ispere, a okolni komadi počnu se micati.

Ravne rezove na terasi ili stazi od opločnika debljine 4 do 6 cm možete napraviti i sami ako imate iskustva s kutnom brusilicom. Za složene lukove i veće količine sigurnije je pozvati majstora sa stolnom pilom. Betonska prašina sadrži kvarc koji šteti plućima, zato zaštitnu opremu ne izostavljajte.

1. Staviti zaštitne naočale, masku klase FFP2 ili FFP3, zaštitu za sluh, rukavice i čvrstu obuću.
2. Provjeriti ima li brusilica zaštitni poklopac, je li ploča dijamantna i namijenjena betonu te nije li oštećena.
3. Prisloniti opločnik na mjesto i označiti liniju reza olovkom ili flomasterom cijelom dužinom.
4. Položiti opločnik na čvrstu podlogu izvan popločene površine i osigurati ga da se ne pomiče.
5. Rezati polako u nekoliko prolaza, bez pritiskanja, i pustiti ploču da radi svojom brzinom.
6. Kad je moguće, vlažiti mjesto reza vodom kako bi bilo manje prašine i pregrijavanja.
7. Ako brusilica ne dosegne punu dubinu, okrenuti komad i dorezati ga s druge strane točno u istoj liniji.
8. Isprobati komad na mjestu i po potrebi lagano izbrusiti neravnine.
9. Položiti komad u posteljicu, poravnati ga s okolinom gumenim čekićem i isprati prašinu s površine.

Pri preuzimanju radova prođite cijelim rubom površine i obratite pozornost na sljedeće:

• rezovi su ravni ili glatko prate luk, bez zubaca,
• rubovi na vidljivoj strani nisu okrnjeni ni napukli,
• krajnji komadi nisu premali i čvrsto drže između susjednih komada i rubnjaka,
• fuga uz rubnjak ili zid je ujednačena i zapunjena pijeskom,
• dorezani komadi su u ravnini s okolinom i ne čine stepenicu,
• oko šahtova i poklopaca nema većih razmaka zapunjenih samo pijeskom,
• na površini nema osušenih tragova prašine ili mulja od rezanja,
• otpaci i odrezani komadi uklonjeni su s površine i iz okoline.