Montaža i betoniranje slivnika za tuš kabinu

Postupak ovisi o konkretnom slivniku, zato se vodoinstalater uvijek drži uputa proizvođača. Načelo je ipak slično:

1. Provjeriti odvodnu cijev: mora biti prohodna i čista, a njezin položaj i pad moraju omogućiti spajanje.
2. Očistiti i poravnati podlogu. Mora biti čvrsta, bez pukotina i šupljina.
3. Uz zidove položiti rubne dilatacijske trake kako se estrih ne bi naslanjao na zid.
4. Postaviti slivnik na podesive nožice ili nosače. Visinu namjestiti tako da gornji rub kasnije bude u ravnini s pločicama, a libelom provjeriti ravninu po dužini i po širini.
5. Spojiti odvod slivnika na kanalizaciju, obično plastičnim HT cijevima. Spoj treba biti nepropusan, ali blago elastičan.
6. Uliti vodu u slivnik i pratiti otječe li ravnomjerno i kapa li spoj.
7. Prelijepiti slivnik trakom da u njega ne uđe beton, pa ga postupno obetonirati. Mješavinu razastirati ravnomjerno da ne pomakne slivnik.
8. Izvući estrih u pad prema slivniku i ostaviti ga da sazrije.

Zašto toliko provjera prije betona? Zato što se sve što završi ispod estriha kasnije popravlja samo rušenjem. Nekoliko minuta s libelom i kantom vode uštedi puno živaca.

Linijski slivnici izrađuju se od plastike ili nehrđajućeg čelika. Plastično tijelo je lagano i za običan kućni tuš sasvim je dovoljno. Inox slivnici su otporniji i biraju se tamo gdje se tuš koristi jako puno ili gdje treba robusnije rješenje.

Važniji od materijala su smjer odvoda i ugradbena visina:

• Bočni (horizontalni) odvod izlazi sa strane i spaja se na cijev položenu u podu. Najuobičajeniji je, ali traži dovoljnu visinu slojeva poda.
• Okomiti (vertikalni) odvod ide ravno dolje, primjerice kroz stropnu ploču ispod kupaonice ili u pripremljenu cijev. Koristi se kad u podu nema mjesta za vodoravno vođenje.
• Niski slivnici s manjom ugradbenom visinom pomažu kod obnova gdje se pod ne može puno podići.

Slivnik se obično postavlja uz zid. Pod tada pada samo u jednom smjeru, keramičar jednostavnije reže pločice, a voda otječe ravnomjerno. Kvalitetni podni slivnici imaju zapor mirisa (sifon s vodenim čepom) i izrađeni su prema normi HRN EN 1253, što se isplati provjeriti u tehničkom listu.

U novogradnji je montaža jednostavnija. Visina estriha planira se unaprijed, odvod se vodi točno tamo gdje treba, a pad se izvodi već pri betoniranju. Kod obnove se često pokaže da je stari pod prenizak ili da odvod leži drugdje nego što bi trebalo. Tada se glodaju utori, premještaju cijevi ili se podiže cijeli pod.

Zahtjevnost, a time i opseg posla, najviše povećavaju:

• mala visina poda zbog koje treba tražiti niski slivnik ili glodati,
• premještanje ili produljivanje odvodne cijevi,
• neravna ili ispucala podloga koju prvo treba sanirati,
• podno grijanje koje treba uskladiti s položajem slivnika i debljinom estriha,
• loš pristup, primjerice stan na katu bez dizala.

U stambenoj zgradi prije radova provjerite kuda prolazi zajednička odvodna vertikala i treba li za zahvat na njoj suglasnost upravitelja ili suvlasnika. Ako bi se dirala nosiva konstrukcija ili se opsežnije razbijala stropna ploča, posavjetujte se sa stručnjakom i prema važećim propisima o gradnji provjerite u nadležnom upravnom tijelu treba li vam kakav akt ili prijava.

Samo betoniranje još ne čini tuš vodonepropusnim. Cementni estrih propušta vodu, zato se na gotovu i suhu podlogu nanosi elastična hidroizolacija u obliku premaza, obično u dva sloja. U prvi sloj ulažu se brtvene trake u kutove, na spoj zida i poda te oko slivnika. Mnogi slivnici imaju tvornički zalijepljenu brtvenu traku koja se izravno utapa u hidroizolaciju.

Najrizičnija mjesta su spoj slivnika s izolacijom i kut gdje se slivnik susreće sa zidom. Propuštanje se tamo često pokaže tek nakon nekoliko mjeseci, primjerice kao vlažna mrlja na zidu susjedne sobe ili na stropu kod susjeda.

Kad se izolacija osuši prema uputama proizvođača, tuš prostor se potopi vodom i ostavi tako stajati. Pločice se polažu tek kad je jasno da voda nigdje ne curi. Pazite i na vrijeme: cementni estrih obično treba nekoliko dana da izdrži hodanje, a dulje dok se na njega smije nanositi izolacija i lijepiti pločice. Točna vremena navodi proizvođač mješavine. Dok sazrijeva, estrih treba zaštititi od propuha i izravnog sunca.

• Loš pad. Obično se izvodi otprilike 1,5 do 2 % prema slivniku. Uz manji pad voda stoji u kutovima, a uz neravnomjeran teče izvan tuša.
• Pomaknut slivnik. Ako nije dobro poduprt, beton ga pri ugradnji podigne ili nagne. Rešetka tada nije u ravnini s pločicama.
• Pretanak sloj betona iznad cijevi. Cijev treba biti prekrivena dovoljnom debljinom estriha, obično oko 4 cm, inače prijete pukotine.
• Krut ili propustan spoj s odvodom. Uzrokuje neugodan miris i vodu ispod estriha.
• Izostavljene trake ili samo jedan tanak sloj hidroizolacije. Ušteda na izolaciji ispadne najskuplja, jer popravak znači skidanje pločica.
• Pločice bez probe vodom. Greška se tada traži tek u gotovoj kupaonici.

Pri preuzimanju isplati se proći ove točke prije polaganja pločica i ponovno na kraju:

• gornji rub slivnika je na visini budućih pločica i u ravnini,
• slivnik se pri pritisku ne miče i oko njega nema šupljina,
• prolivena voda otječe ravnomjerno i u tušu ne ostaju lokve,
• spoj s odvodom ispitan je prije betoniranja i nije kapao,
• estrih oko slivnika nema pukotina,
• hidroizolacija je u dva sloja, s trakama u kutovima i oko slivnika,
• proba potapanjem vodom obavljena je prije polaganja pločica,
• zapor mirisa je na mjestu i iz odvoda se ne osjeti kanalizacija,
• rešetka i sifon mogu se izvaditi radi čišćenja,
• imate upute za montažu i tehnički list slivnika za slučaj reklamacije.