Ugradnja kućnog pročistača i sabirne jame

Stavka u cjeniku odnosi se na ugradnju jednog spremnika, pročistača ili sabirne jame, u pripremljeni iskop na standardnu šljunčanu posteljicu. Obično uključuje:

• provjeru dna iskopa i njegovih dimenzija prema spremniku,
• izradu i zbijanje posteljice od šljunka ili šljunkovito pjeskovitog materijala te njezino poravnavanje,
• spuštanje spremnika, niveliranje i provjeru položaja ulaza i izlaza,
• spajanje dovodne cijevi iz kuće, a kod pročistača i odvodne cijevi,
• postupno punjenje spremnika vodom uz zatrpavanje u slojevima prema uputama proizvođača,
• postavljanje nastavka i poklopca na razinu terena.

Ugradnja ne obuhvaća sam pročistač ni sabirnu jamu, strojni iskop, odvoz zemlje, betonsku ploču kod visoke podzemne vode, upojni sustav, dovod struje za puhalo pročistača ni kanalizacijsku cijev od kuće. Te se stavke obračunavaju zasebno. Električno spajanje puhala i upravljačke jedinice pročistača izvodi električar.

Sabirna jama

Vodonepropusni spremnik bez izlaza. Jednostavna je, ne treba struju ni servis tehnologije. Pogon je ipak skup jer se sadržaj mora redovito prazniti. Za četveročlano kućanstvo sa spremnikom od desetak kubika to je često svakih nekoliko tjedana, ovisno o potrošnji vode. Sabirna jama zato najbolje odgovara vikendici, malom kućanstvu ili kao privremeno rješenje dok se u naselju ne izgradi kanalizacija.

Kućni pročistač

Biološki uređaj s puhalom zraka koji vodu pročišćava i ispušta dalje. Višak mulja odvozi se jednom ili nekoliko puta godišnje. Treba struju, redovitu kontrolu i prikladno mjesto kamo se pročišćena voda može odvesti. Za stalno stanovanje se dugoročno u pravilu isplati više od sabirne jame.

Materijal spremnika

Najčešće se ugrađuju plastični spremnici od polipropilena ili polietilena. Lagani su i mogu se postaviti bez dizalice, ali osjetljivi su na podzemnu vodu i na pogrešno zatrpavanje. Betonski spremnici su teški i trebaju dizalicu, zato su otporniji na uzgon i opterećenje. Kod plastike odlučuje tip spremnika, primjerice samonosivi spremnik ili spremnik predviđen za obetoniranje. Upute proizvođača imaju prednost pred navikama ekipe na gradilištu.

Kod novogradnje se pročistač ili sabirna jama najčešće ugrađuje zajedno s kanalizacijskim priključkom, kad je grubi dio kuće gotov, a bager još može prići parceli. Kasnije je to teže zbog popločenja i uređenog vrta. Najbolje razdoblje je ono bez dugotrajnih kiša i s niskom podzemnom vodom, dakle ljeto i rana jesen.

Prije ugradnje treba pripremiti:

• dokumentaciju s položajem spremnika i, kod pročistača, rješenjem za ispust pročišćene vode,
• iskop odgovarajuće dubine i širine, s razmakom oko spremnika za zatrpavanje i osiguranim stranicama,
• podatak o podzemnoj vodi, idealno iz geotehničkog ili hidrogeološkog istraživanja,
• kanalizacijsku cijev iz kuće s pravilnim padom, tako da dolazi na visinu ulaza u spremnik,
• dovod struje za puhalo pročistača u zaštitnoj cijevi,
• pristup za vozilo za pražnjenje, u pravilu na udaljenost do koje doseže crijevo.

Pri smještaju se poštuju razmaci od bunara, od kuće i od granice parcele koje određuje projekt ili lokalni propis. Posebno je važan razmak od bunara, vlastitog i susjedovog. Sabirna jama koja propušta ili loše izveden upojni sustav mogu pogoršati kvalitetu vode u bunaru.

Provjera iskopa

Dno iskopa čisti se od rastresite zemlje, kamenja i vode. Provjerava se dubina prema visini spremnika i visini ulazne cijevi. Stranice iskopa moraju biti stabilne. U dubljem iskopu se podgrađuju ili izvode u kosini kako se ne bi urušile na spremnik ili na radnike.

Šljunčana posteljica

Na dno se nasipa sloj šljunka ili šljunkovitog pijeska koji proizvođači obično propisuju u debljini od oko 10 do 20 cm. Sloj se zbija i letvom poravnava u ravninu. Spremnik mora ležati cijelom površinom dna, inače se nakon punjenja savije ili pukne. Kod visoke podzemne vode ili spremnika koji to zahtijevaju umjesto šljunčane posteljice izvodi se betonska ploča, ponekad i sidrenje protiv uzgona. To više nije standardna posteljica i obračunava se zasebno.

Postavljanje spremnika

Plastični spremnik spušta se u iskop na trakama, ne niz kosinu. Betonski spremnik spušta se dizalicom. Okreće se tako da ulaz gleda prema kući, a izlaz prema upojnom sustavu ili prijemniku, i nivelira se libelom.

Spajanje cijevi

Dovod iz kuće spaja se preko brtve proizvođača. Cijev treba imati jednoličan pad i čvrstu podlogu kako spoj nakon zatrpavanja ne bi popustio. Kod pročistača spaja se i odvodna cijev te zaštitna cijev za zračno crijevo i kabel do puhala.

Zatrpavanje i punjenje vodom

Kod plastičnih spremnika to je najvažniji korak. Spremnik se postupno puni vodom i istovremeno zatrpava u slojevima od oko 20 do 30 cm. Razina vode unutra treba biti otprilike u visini zatrpavanja ili malo iznad, kako pritisak zemlje ne bi deformirao stijenke. Za zatrpavanje se koristi pijesak, šljunkoviti pijesak ili zemlja bez kamenja, a zbija se ručno ili laganim strojem. Teški vibracijski valjak uz stijenku može spremnik oštetiti. Neki proizvođači propisuju obsipavanje vlažnim betonom. Tada se postupa točno prema njihovim uputama.

Nastavak i poklopac

Na kraju se postavljaju nastavak i poklopac na razinu terena. Poklopac treba biti malo iznad terena kako u njega ne bi ulazila kišnica. Ako se iznad spremnika planira prometovanje automobilom, potrebna je rasteretna ploča i poklopac odgovarajuće nosivosti.

Pročišćena voda iz uređaja mora negdje otjecati. Ako je u blizini vodotok, može se ispuštati u njega uz suglasnost nadležnog upravitelja. Češće se ipak ispušta u tlo preko upojnog sustava, primjerice upojnih blokova, drenažnih cijevi ili upojnog bunara sa šljunčanom ispunom.

Upojni sustav radi samo u propusnom tlu. U glinovitom tlu voda ne otječe, sustav se napuni i voda izlazi na površinu. Zato je prije projektiranja korisno napraviti test propusnosti ili ishoditi mišljenje stručnjaka koji procijeni propusnost, razinu podzemne vode i utjecaj na okolne bunare. Upojni sustav pročistača ne smije se miješati s upojnim sustavom za kišnicu s krova. Kišnica se rješava zasebno i ne smije ulaziti u pročistač jer bi ga isprala.

Prije početka radova provjerite kod nadležnog upravnog tijela i lokalnog isporučitelja vodnih usluga treba li za Vaš spremnik ili uređaj kakav akt ili prijava. Ostala pravila u praksi su slična u cijeloj zemlji.

Obveza priključenja na javnu odvodnju

Ako u ulici postoji javni sustav odvodnje, vlasnici nekretnina u pravilu su se dužni priključiti kad je to tehnički moguće. Sabirna jama ili pročistač tada obično nisu trajno rješenje. Prije ulaganja raspitajte se u općini ili kod isporučitelja vodnih usluga planira li se u naselju izgradnja kanalizacije.

Pražnjenje sabirne jame

Pražnjenje i odvoz sadržaja sabirnih jama u Hrvatskoj je u pravilu djelatnost javnog isporučitelja vodnih usluga ili ovlaštenog izvođača s kojim on surađuje. Sadržaj se ne smije izlijevati na zemljište ni u vodotok. Čuvajte potvrde o pražnjenju jer ih komunalni ili vodopravni inspektor može zatražiti.

Pogon pročistača

Pročistač treba redovito održavanje prema uputama proizvođača, kontrolu rada puhala i povremeni odvoz viška mulja. Uvjeti ispuštanja pročišćene vode, uključujući eventualna uzorkovanja, ovise o lokaciji i o tome ispušta li se voda u tlo ili u vodotok. Ugovor o servisu s dobavljačem uređaja olakšava održavanje i čuva jamstvo.

Plastičnu sabirnu jamu manjeg volumena spretan graditelj može ugraditi i sam, ako ima bager za iskop i drži se uputa proizvođača. Kod pročistača je razumnije ugradnju i puštanje u rad prepustiti dobavljaču jer o tome ovise jamstvo i ispravnost ispusta. Postupak kod sabirne jame:

1. Provjeriti potrebnu dokumentaciju i iskolčiti položaj spremnika prema projektu.
2. Iskopati jamu s razmakom oko spremnika i osigurati njezine stranice.
3. Ispumpati vodu s dna i ukloniti rastresitu zemlju i kamenje.
4. Nasuti šljunkoviti pijesak u debljini prema uputama, zbiti ga i letvom poravnati.
5. Spustiti spremnik na trakama, okrenuti ulaz prema kući i nivelirati ga libelom.
6. Spojiti dovodnu cijev preko brtve i provjeriti pad.
7. Napuniti prvi sloj vode u spremnik i zatrpati okolinu jednakom visinom pijeska.
8. Ručno zbiti zatrpani sloj i nastaviti u slojevima, a voda unutra uvijek otprilike u razini zatrpavanja.
9. Postaviti nastavak i poklopac malo iznad razine terena.
10. Fotografirati posteljicu, spoj i zatrpavanje te fotografije spremiti uz dokumentaciju.

• Spremnik ugrađen bez obzira na podzemnu vodu. U praksi se događa da prazni plastični spremnik u proljeće podzemna voda istisne prema gore i potrga cijevi.
• Zatrpavanje bez punjenja vodom. Pritisak zemlje savija stijenke praznog plastičnog spremnika prema unutra.
• Zatrpavanje kamenjem i građevinskim otpadom. Oštro kamenje oštećuje stijenku, a takav materijal se ne može dobro zbiti.
• Neravna ili nezbijena posteljica. Spremnik nakon punjenja neravnomjerno slegne i pukne ili se pomakne ulaz.
• Pogrešan pad dovoda. Kanalizacija iz kuće se začepljuje ili spremnik leži toliko duboko da se teško prazni.
• Upojni sustav u glinovitom tlu. Pročišćena voda izlazi na travnjak ili u susjedov podrum.
• Kišnica spojena na pročistač. Nakon jakog pljuska ispere se aktivni mulj i uređaj nekoliko tjedana ne pročišćava.
• Poklopac ispod razine terena. Kišnica ulazi u spremnik i sabirna jama se brže puni.

• spremnik je u libeli, a poklopac malo iznad razine terena,
• ulaz i kod pročistača izlaz spojeni su preko brtvi i nigdje ne curi voda,
• stijenke plastičnog spremnika nisu deformirane, što se vidi iznutra uz svjetiljku,
• zatrpani materijal oko spremnika je zbijen i teren nakon prvih kiša ne slijeće,
• kod sabirne jame razina ne pada kad se u nju ništa ne ispušta, što je jednostavan test vodonepropusnosti,
• kod pročistača radi puhalo, u spremniku se vidi prozračivanje i upravljačka jedinica ne javlja greške,
• vozilo za pražnjenje može prići poklopcu,
• imate upute za rukovanje, jamstveni list, izjavu o svojstvima spremnika i fotografije ugradnje.

Fotografije posteljice i zatrpavanja sačuvajte. Kod reklamacije spremnika proizvođač često ispituje upravo je li ugrađen prema njegovim uputama.

Cijena rada u NUMIQ cjeniku iznosi 606 € po komadu za ugradnju kućnog pročistača ili sabirne jame na standardnu šljunčanu posteljicu. Cijena rada uključuje sitni potrošni materijal, ali ne i sam spremnik. Materijal za posteljicu obračunava se kao zasebna stavka. Cijene se razlikuju po regijama i gradovima, u većim gradovima i u turističkim područjima obično su više.

Sam uređaj ili spremnik u pravilu stoji višestruko više od ugradnje, ovisno o volumenu, materijalu i tehnologiji. Ukupna cijena rješenja po principu ključ u ruke uključuje i iskop, cijevi, upojni sustav i električne radove, pa je najbolje zatražiti nekoliko ponuda za isti opseg.

Na cijenu ugradnje i povezanih radova najviše utječu:

• razina podzemne vode i potreba za betonskom pločom ili sidrenjem,
• vrsta tla i dubina iskopa,
• materijal i masa spremnika, odnosno treba li dizalica,
• duljina dovodne cijevi i vrsta upojnog sustava,
• pristup parceli za bager i kamion.

Povezane radove možete izračunati zasebno, primjerice strojni iskop građevne jame, iskop rova za cijevi i zatrpavanje sa zbijanjem. Ostale stavke pronaći ćete u dijelovima vodoinstalaterski radovi i zemljani radovi.