Spajanje cijevi na lijevanoželjeznu vertikalu odvoda

Plastiku nije moguće jednostavno nabiti na lijevano željezo. Nakon nekoliko desetljeća stara cijev ima hrapavu, često neravnu površinu, a ni njezine mjere ne odgovaraju točno plastičnim cijevima. Zato spoj uvijek brtvi elastični prijelazni element. Vodoinstalater obično radi ovim redom:

1. Pregleda vertikalu, utvrdi njezin promjer i stanje te provjeri ima li do mjesta spoja razuman pristup.
2. Dogovori termin s upraviteljem zgrade ili predstavnikom suvlasnika, a susjedi iznad za vrijeme radova ne puštaju vodu u odvod.
3. Gornji dio vertikale osigura obujmicama, kako se teška lijevana cijev nakon rezanja ne bi slegnula ili pomaknula.
4. Prereže cijev ili izreže potreban komad i pažljivo očisti rubove.
5. Postavi prijelaz ili gumenu manžetu, odnosno umetne novi plastični odvojak između dva kraja lijevane cijevi.
6. Spoji novu cijev s ispravnim padom, učvrsti je i ispita nepropusnost uz stvaran protok vode.

Zašto je redoslijed važan? Bez pregleda majstor ne zna koji prijelaz treba ponijeti. Neuredan rez ne dopušta manžeti da naliježe po cijelom obodu. A ako se preskoči ispitivanje, greška se pokaže tek iza gotovih pločica.

Odabir dijela ovisi o tome što treba riješiti: drugi materijal, drugi promjer ili novi priključak na vertikalu koja prolazi kroz stan.

• gumena manžeta (prijelaz s lijevanog željeza na plastiku) prilagodi se neravnoj površini stare cijevi i zabrtvi spoj kad promjeri otprilike odgovaraju, to je najčešće rješenje u stanovima,
• prijelazna redukcija koristi se kad se manji promjer od umivaonika ili perilice spaja na veći, često u kombinaciji s manžetom,
• novi plastični odvojak umetnut u vertikalu dobro je rješenje kad treba priključiti novi uređaj, a stara cijev je u dobrom stanju: izreže se kratak komad i zamijeni fazonskim komadom s prijelazima na oba kraja,
• sedlasti odvojak omogućuje priključak bez izrezivanja dijela cijevi i više odgovara manjim promjerima te zdravoj, ravnoj cijevi.

Isplati se misliti i na dodatke. Revizijski komad i revizijska vratašca u oblozi omogućuju da se vertikala kasnije pregleda ili očisti bez razbijanja. Kod perilice rublja i posuđa pomaže priključak preko sifona ili nepovratnog ventila, koji uređaj odvaja od mirisa iz vertikale.

Isti naziv posla u praksi može značiti kratak rutinski zahvat, ali i dugotrajan rad. Opseg, a time i zahtjevnost, obično ovise o ovome:

• pristup, slobodna vertikala u instalacijskom oknu s vratašcima puno je jednostavnija od cijevi zazidane u kupaonski zid,
• stanje lijevane cijevi, pri rezanju se ponekad pokaže da je cijev iznutra suzena naslagama ili prohrđala,
• broj priključaka, jedan uređaj nije isto što i cijela kupaonica s WC-om, kadom i umivaonikom,
• promjer cijevi, spajanje WC-a na glavnu vertikalu zahtjevnije je od malog odvoda umivaonika,
• termin, unaprijed dogovorena montaža mirnija je od hitne intervencije kad negdje curi.

Kod jednog uređaja i dobrog pristupa obično je riječ o jednom dolasku i nekoliko sati rada. Točan opseg ipak se pouzdano može odrediti tek nakon pregleda.

U stambenoj zgradi vertikala je zajednički dio zgrade, a ne dio vašeg stana. Prije bilo kakvog zahvata zato se obratite upravitelju zgrade ili predstavniku suvlasnika. Oni će dogovoriti termin, obavijestiti susjede, a ponekad imaju i vlastite zahtjeve za materijal ili izvođača. Ako se tijekom obnove mijenja više od samog spoja, primjerice cijela trasa razvoda ili raspored prostorija, provjerite u nadležnom upravnom tijelu traži li takav zahvat prema važećim propisima o gradnji nešto s vaše strane.

Važna napomena o materijalu: u nekim zgradama vertikala nije od lijevanog željeza, nego od azbestcementa. Takva je cijev siva, lakša i na kucanje zvuči drukčije od lijevanog željeza. U nju nemojte rezati ni bušiti. Rad s azbestom smije obavljati samo tvrtka ovlaštena za njegovo uklanjanje.

Većina problema ima isti uzrok: želju da se uštedi vrijeme na krivom mjestu. U praksi se često događa ovo:

• spoj se zabrtvi silikonom ili trakom umjesto odgovarajućim prijelazom pa s vremenom počne propuštati i smrdjeti,
• rubovi nakon rezanja ostanu grubi i manžeta ne naliježe po cijelom obodu,
• vodoravna cijev nema dovoljan pad pa odvod grglja, sporo otječe i stvaraju se naslage, a obično se preporučuje pad od otprilike 2 do 3 %,
• trasa ima previše koljena ili je preduga, što povećava rizik začepljenja, osobito kod WC-a,
• nova cijev se spoji na prohrđalo lijevano željezo, koje uskoro pukne pokraj novog spoja,
• vertikala iznad reza se ne osigura pa se tijekom rada olabave stari spojevi na višem katu.

Ako je lijevana cijev u lošem stanju, obično je pametnije zamijeniti cijeli komad ili se s upraviteljem i suvlasnicima dogovoriti o zamjeni vertikale u cijeloj zgradi, nego se stalno vraćati jednom spoju.

Prije nego što keramičar zatvori cijev pločicama ili se postavi gipskartonska predstijena, prođite s vodoinstalaterom ove točke:

• spoj lijevanog željeza i plastike suh je i nakon duljeg puštanja vode,
• pri ispiranju WC-a i pražnjenju pune kade ili umivaonika ništa ne kaplje niti curi,
• voda otječe ravnomjerno, bez grgljanja i bez povrata vode u drugim uređajima,
• oko spoja se ne osjeća miris kanalizacije,
• nova cijev je učvršćena obujmicama i ne miče se,
• vodoravni dijelovi imaju vidljiv pad prema vertikali,
• do spoja je ostao pristup kroz revizijski komad ili vratašca,
• upravitelj zgrade ili predstavnik suvlasnika zna za zahvat, a susjedi opet mogu normalno koristiti odvod.