Ugradnja drvenih stepenica s podnicama

S čelima i bez njih postupak je sličan. Čela donose jedan korak više i više posla oko preciznog spajanja.

1. Mjerenje svake stube posebno. Betonske stube gotovo nikad nisu sve jednake i rijetko imaju prave kutove. Stolar na svakoj stubi mjeri visinu, dubinu, ravnost i vlažnost podloge.
2. Izrada ili prilagodba dijelova po mjeri. Gazišta se režu prema stvarnom obliku stubišta, a ne prema projektu. Visina čela prilagođava se tako da izravna male razlike u betonu.
3. Priprema podloge. Beton se očisti od prašine i masnoće i premaže temeljnim premazom. Veće neravnine izravnaju se masom za izravnavanje ili se izbruse.
4. Postavljanje čela i gazišta. Dijelovi se lijepe elastičnim ljepilom za spoj drva i betona, obično poliuretanskim ili na bazi MS polimera. Ovisno o podlozi, lijepljenje se dopunjuje skrivenim mehaničkim pričvršćenjem. Svaka se stuba nakon postavljanja provjeri libelom i optereti dok ljepilo ne stvrdne.
5. Završni detalji. Razmak uz zid prekrije se letvicom ili elastičnim kitom, sitne fuge se zakitaju, a ako stube nisu stigle tvornički obrađene, nanosi se lak ili ulje.

Kod čeličnog stubišta između drva i metala stavlja se elastična podloška. Tako se vibracije ne prenose na drvo i stuba ne lupka pri hodu.

Postoje dvije slične izvedbe: samo drvena gazišta ili gazišta zajedno s čelima. Razlika je u tome što na kraju ostaje vidljivo.

• Samo gazišta: drvo se postavlja samo na vodoravnu plohu. Čela betonskih stuba treba riješiti drugačije, na primjer žbukom, gletom ili bojom. Ova je izvedba jednostavnija i brža.
• Gazišta s čelima: drvom se oblaže i okomiti dio, pa stubište djeluje kao jedna cjelina. Više se mjeri i precizno spaja, jer se spoj gazišta i čela dobro vidi i u njemu ne smije ostati fuga.

Zašto se ljudi odlučuju za čela? Ona prekriju neravna betonska čela, štite ih od udaraca cipelama i lakše se održavaju. Obitelji s malom djecom cijene i to što nogica nigdje ne može propasti. Čelo može biti od istog drva kao gazište, od kontrastne vrste drva ili od lakirane MDF ploče, koja se lijepo slaže s bijelim vratima i dovratnicima.

Za stube se koristi tvrdo drvo, najčešće hrast, zatim bukva ili jasen. Hrast dobro podnosi trošenje i ima izraženu teksturu. Bukva je nešto mekša i osjetljivija na vlagu.

• Masivne stube iz jednog komada ili od lijepljenih lamela mogu se kasnije više puta brusiti i obnavljati.
• Višeslojne stube sastavljene od više slojeva stabilnije su i manje se izvijaju, pa su dobre za široke stube.

Gazišta su obično debela oko 30 do 40 mm, a čela su tanja. Deblje gazište je čvršće i podnosi više brušenja, ali i podiže svaku stubu. Za površinu se koristi lak, koji stvara otporan sloj, ulje, koje čuva prirodan izgled, ili tvrdo voštano ulje kao kompromis. Na stubama vrijedi razmisliti i o protukliznoj obradi, bilo u laku, bilo u obliku utora uz rub.

Najjednostavnije je ravno stubište sa suhim, ravnim betonom i stubama približno jednakih dimenzija. Posao se, s druge strane, produljuje i poskupljuje kad postoji:

• neravan ili oštećen beton koji treba izravnati i popraviti na rubovima,
• stara keramika, PVC ili postojeća gazišta koja treba ukloniti,
• zavojito ili lomljeno stubište, gdje svaka stuba ima drugačiji oblik,
• potreba za čelima, zaobljenim rubovima i spojem na postojeću ogradu,
• ugradbena LED rasvjeta ili aluminijski zaštitni profili na rubovima.

Važan detalj koji se često zaboravi: drvena obloga podiže svaku stubu za debljinu gazišta. Prva stuba od poda i zadnja uz gornji pod zato ispadnu drugačije ako se to nije uzelo u obzir već pri planiranju podova. Sve stube trebaju biti jednako visoke, što je i osnovni zahtjev propisa i normi HRN EN za oblikovanje stubišta.

Zamjena obloge na postojećem stubištu uobičajen je završni posao. Ako biste mijenjali i samu konstrukciju stubišta, postupite prema važećim propisima o gradnji i provjerite u nadležnom upravnom tijelu treba li vam kakav akt. U stambenoj zgradi svaki zahvat na zajedničkom stubištu unaprijed dogovorite s upraviteljem i suvlasnicima.

Većina problema ne pokaže se odmah, nego nakon nekoliko mjeseci ili nakon prve sezone grijanja.

• Vlažna ili prašnjava podloga. Ljepilo ne drži cijelom površinom, ispod stube nastanu šupljine i stuba počne škripati.
• Drvo koje se nije aklimatiziralo. Stube bi trebale nekoliko dana stajati u prostoriji gdje će se ugraditi. Relativna vlažnost zraka u njoj treba biti otprilike 40 do 60 %, a ugrađuje se tek kad se žbuke i estrisi osuše.
• Tvrdo ili univerzalno ljepilo. Drvo radi, a ako spoj nije elastičan, puca ili se odlijepi.
• Nema razmaka uz zid. Drvo se zbog vlage širi, a kad nema kamo, stuba se izboči ili napukne.
• Površno mjerenje. Razliku od nekoliko milimetara između stuba noga osjeti i ljudi se na takvoj stubi spotiču.

Pri preuzimanju prođite stubištem gore i dolje, polako i normalnim tempom, i obratite pažnju na sljedeće:

• da nijedna stuba pri gaženju ne škripi, ne propruža i ne miče se,
• da su sve stube jednako visoke, uključujući prvu i zadnju,
• da gazišta imaju jednak prepust preko čela,
• da su gazišta vodoravna, a rubovi u jednoj liniji,
• da na spoju gazišta i čela nema vidljive fuge,
• da je uz zidove ostavljen razmak prekriven letvicom ili kitom,
• da je završna obrada ujednačena, bez curenja i neobrađenih mjesta,
• da ste dobili uputu kad se stube smiju punije opteretiti i kako održavati površinu.