Opšivanje atike na ravnom krovu (po obodu)

Ni zid ni beton atike nisu napravljeni da na njih izravno pada kiša. Voda bi ulazila u gornji rub, zimi bi se smrzavala i zid bi se postupno mrvio. Na pročelju bi se pojavile mrlje, žbuka bi se ljuštila, a ispod stropa najvišeg kata pojavila bi se vlaga. U kontinentalnom dijelu Hrvatske problem je mraz, na obali jako sunce, sol i bura, a opšav mora izdržati sve to.

Opšav zato ima nekoliko zadataka:

• prekriti gornji rub atike po cijeloj širini,
• odvesti vodu prema krovu, a ne na pročelje,
• pokriti i zaštititi hidroizolaciju podignutu na atiku od UV zračenja i oštećenja,
• spojiti krov i atiku u jednu nepropusnu cjelinu.

Lim i hidroizolacija ovdje rade kao jedan sustav. Hidroizolacija se podiže uz unutarnju stranu atike prema gore, a lim je odozgo prekriva. Ako je jedan od tih slojeva loše izveden, trpi i drugi. Jednako je važno da opšav ide neprekinuto po cijelom obodu, uključujući kutove i završetke. Svaki prekid je mjesto kroz koje će voda prije ili kasnije pronaći put.

Materijal utječe na trajnost, izgled i na to kako se lim spaja s krovnom hidroizolacijom.

• Pocinčani lim: tradicionalno i čvrsto rješenje. Bez dodatne zaštite s vremenom korodira, pa se danas koristi rjeđe.
• Plastificirani (lakirani) lim u boji: pocinčani lim sa zaštitnim slojem boje. Otporniji je na koroziju i može se uskladiti s bojom pročelja ili prozora.
• Lim obložen PVC-om: koristi se na krovovima s PVC membranom. Membrana se na njegovu površinu vari vrućim zrakom, pa je spoj lima i izolacije zaista nepropustan. Ne treba ga miješati s običnim lakiranim limom, na koji se membrana ne može zavariti.
• Aluminij: lagan, ne hrđa i dobro drži oblik. Prikladan je za moderne zgrade gdje su važni mala težina i čist izgled.
• Titan-cink: vrlo trajan materijal sa sivom patinom. Traži iskusnog limara jer se obrađuje drugačije od čeličnog lima.
• Bakar: vrlo dug vijek trajanja i upečatljiv izgled, uglavnom za reprezentativne i povijesne zgrade.

Pri odabiru mislite i na susjedne elemente. Bakar i pocinčani lim ne bi se smjeli susresti tako da voda teče s bakra na cink, jer tada cink brzo korodira. I pričvrsni elementi trebaju biti od materijala koji se slaže s limom.

Osim materijala, razlikuje se i sustav. Klasični limarski opšav savija se po mjeri u radionici ili na gradilištu. Montažni sustavi imaju unaprijed oblikovane profile za atiku, kutne komade i završetke, koji ubrzavaju ugradnju i smanjuju rizik od pogreške pri oblikovanju.

Redoslijed radova određen je time da svaki sloj mora prekrivati onaj ispod sebe, tako da voda uvijek otječe preko preklopa prema dolje, kao po crijepu.

1. Priprema podloge. Limar ili krovopokrivač pregleda gornju plohu atike. Mora biti čvrsta, čista i suha, bez labavih dijelova. Kod toplinski izolirane atike na nju se često postavlja drvena platica ili daska koja daje ravnu podlogu za lim.
2. Izrada pada. Gornja ploha atike izvodi se s padom prema unutrašnjosti krova. Dovoljan je blagi nagib, obično nekoliko stupnjeva prema preporuci proizvođača sustava. Voda tako otječe na krov i dalje u slivnike.
3. Spoj s hidroizolacijom. Bitumenske trake ili membrana podižu se uz unutarnju stranu atike prema gore, po mogućnosti sve do preko gornjeg ruba.
4. Pričvrsni elementi. Na podlogu se pričvršćuju držači (kopče) ili početne letvice. Lim se na njih zakači i ne mora se bušiti odozgo, gdje bi svaki vijak bio moguće mjesto prokišnjavanja.
5. Postavljanje lima. Pojedini dijelovi polažu se s preklopom ili se spajaju falcom. Na određenim razmacima, ovisno o materijalu i proizvođaču, izvode se dilatacijski spojevi kako bi se lim pri promjenama temperature mogao slobodno širiti i skupljati.
6. Kutovi i završeci. Unutarnji i vanjski kutovi, spojevi sa zidom i završeci rješavaju se posebno, gotovim fazonskim komadima ili pažljivo izrađenim dijelovima.
7. Zatvaranje spoja s izolacijom. Kod lima obloženog PVC-om membrana se vari na lim, kod drugih sustava spoj se prekriva i brtvi prema tehnologiji proizvođača.

Opšivanje atike je rad na visini, na samom rubu krova. Zahtijeva skelu ili drugu zaštitu od pada, zato ga prepustite limaru koji ima opremu i iskustvo za takav posao.

Ni dobar lim ne pomaže ako mu je oblik loše zamišljen. Širina opšava ovisi o debljini atike zajedno s eventualnom toplinskom izolacijom i o tome koliko lim treba prelaziti preko rubova s obje strane.

Na vanjskoj strani lim mora imati okapnicu, savijeni rub odmaknut od pročelja. S nje voda kapa u prazno i ne curi niz žbuku. Ako okapnice nema ili je preblizu zidu, na pročelju se s vremenom pojave tamne pruge i vlaga.

Zašto se pad radi prema unutra, a ne prema van? Voda s krova ionako se skuplja u slivnicima i odvodnim cijevima. Kad bi atika imala pad prema pročelju, sva kiša s gornje plohe curila bi niz zid. Na obali, gdje bura nosi kišu vodoravno, to se na pročelju vidi vrlo brzo. Pad mora biti ujednačen, bez mjesta na kojima bi voda stajala i zimi se smrzavala.

Zahtjevnost opšivanja, a time i količina rada, ovisi o nekoliko stvari:

• duljina i razvedenost oboda: ravna atika bez kutova je jednostavna, svaki kut, niša ili prodor oduzima vrijeme,
• stanje podloge: oštećeni zid ili nepostojeći pad treba prvo popraviti,
• uklanjanje starog lima: demontaža i zbrinjavanje starog opšava dodatni su posao,
• visina i pristup: visoka zgrada ili skučena parcela znače složeniju skelu,
• materijal: titan-cink i bakar zahtjevniji su za obradu od običnog lima.

U stambenoj zgradi o opšivanju atike odlučuju suvlasnici zajedno, pa se prvo obratite upravitelju zgrade. Ako se pri radovima mijenja izgled ili konstrukcija krova, na primjer kod toplinske izolacije atike u sklopu energetske obnove, provjerite u nadležnom upravnom tijelu što traže važeći propisi o gradnji. Nemojte unaprijed pretpostaviti da za takve radove ne trebate nikakav akt.

• Pad prema pročelju ili bez pada: voda se zadržava na atici, curi niz zid i zid se vlaži.
• Nedostaje okapnica ili je prekratka: na pročelju ostaju tragovi vode.
• Preuzak lim: rub atike ili toplinske izolacije ostaje otkriven.
• Vijci kroz gornju plohu lima bez brtve: svaka rupa je put za vodu.
• Kruto pričvršćenje bez dilatacije: lim se ljeti i zimi valovito izvija, a spojevi pucaju.
• Loše riješeni kutovi: slabo preklopljeni spojevi u kutovima vrlo su često mjesto prokišnjavanja.
• Hidroizolacija završava ispod ruba: između membrane i lima ostaje procjep.
• Neprikladna kombinacija metala: korozija se pokaže tek nakon nekoliko godina.
• Slabo pričvršćen lim na vjetrovitim mjestima: jak vjetar može podići i saviti dijelove opšava.

Pri preuzimanju pogledajte opšav s krova i sa zemlje te provjerite:

• lim ide neprekinuto po cijelom obodu bez procjepa,
• gornja ploha ima vidljiv pad prema krovu,
• okapnica je cijelom duljinom odmaknuta od pročelja,
• kutovi i završeci su nepropusni i uredno poravnati,
• spojevi imaju preklop ili falc, a dilatacije su na odgovarajućim mjestima,
• na gornjoj plohi lima nema nepotrebnih rupa ni nebrtvljenih vijaka,
• hidroizolacija je podignuta ispod lima i spoj je zatvoren,
• lim nije izgreben, ulubljen ni deformiran,
• nakon kiše na atici ne stoji voda, a na pročelju nema novih tragova,
• krov i okolica očišćeni su od otpadaka lima i vijaka.