Postavljanje difuzne folije

Folija se često naziva i sekundarnom hidroizolacijom. Pokrov je prva zaštita od vode, a folija druga. Po mirnom vremenu gotovo da i ne radi ništa, ali uz buru, kosu kišu ili snijeg koji se topi voda može proći kroz spojeve crijepa. Tada folija odlučuje hoće li krovište i izolacija ostati suhi.

Posebno je važna kod stambenog ili izoliranog potkrovlja. Mokra mineralna vuna izolira znatno lošije, a drvo koje dugo vlaži može napasti plijesan ili trulež. Takvi se problemi često pokažu tek nakon nekoliko sezona, kad se na stropu pojave mrlje.

Ljudi folije često miješaju s parnom branom. Difuzna folija ide s vanjske strane izolacije, dakle ispod pokrova, i paru pušta van. Parna brana postavlja se s unutarnje strane, ispod gipskartona, i sprječava da vlaga iz prostorija uđe u izolaciju. Svaki sloj ima svoju zadaću, pa ih nije moguće zamijeniti.

Kontaktna ili nekontaktna

Kontaktna folija vrlo dobro propušta paru, pa može ležati izravno na toplinskoj izolaciji ili na oplati. Koristi se kod izoliranih krovova gdje između izolacije i folije nema mjesta za zračni sloj.

Nekontaktna folija ispod sebe treba ventilirani razmak. Prikladnija je za starije sustave krovova i krovove bez stambenog potkrovlja. Ako se položi izravno na izolaciju, vlaga može ostati zarobljena u konstrukciji.

Ispod lima ili ispod crijepa

Lim se brzo zagrijava i brzo hladi, pa se ispod njega lako stvara kondenzat. Zato se ispod limenog pokrova bira otpornija membrana, a ventilacija se rješava vrlo pažljivo. Folija mora izdržati i hodanje majstora po krovu dok se lim postavlja.

Ispod glinenog ili betonskog crijepa folija štiti uglavnom od kiše i snijega koje nanese vjetar. Ona je dio sustava zajedno s kontraletvama, letvama i ventiliranim slojem. Na izbor dakle utječu vrsta pokrova, nagib krova, vrsta izolacije i način ventilacije. Iznad neizolirane garaže može biti dovoljna jednostavnija folija, a iznad stambenog potkrovlja ima smisla kvalitetnija membrana. Za što je koja folija namijenjena, uvijek piše u tehničkom listu proizvođača.

Riječ je o radu na visini, koji obavlja tesar ili krovopokrivač uz zaštitu od pada. Postupak je obično ovakav:

1. Pregledati krovište: ravnost rogova, stanje drva, spojeve kod strehe, dimnjaka i krovnih prozora. Vlažno ili napadnuto drvo najprije se sanira.
2. Pripremiti strehu tako da folija može završiti na okapnom limu ili u oluku i da voda oteče izvan konstrukcije.
3. Razmotati prvu traku vodoravno uz strehu, otisnutom stranom prema van prema oznaci proizvođača.
4. Nastaviti sljedećim trakama prema sljemenu tako da viša traka preklapa nižu. Preklop je obično otprilike 10 do 20 cm, kod manjeg nagiba i više, a točnu vrijednost određuje proizvođač.
5. Foliju privremeno pričvrstiti spajalicama. Nekontaktnu foliju ostaviti da između rogova lagano visi, kako bi voda mogla otjecati prema strehi.
6. Zalijepiti spojeve i spojiti detalje sustavnim trakama, manžetama i kitovima.
7. Pribiti kontraletve po rogovima. Kod malog nagiba ispod njih se često stavlja brtvena traka koja zatvori rupe od čavala.
8. Postaviti letve i pokrov što prije, da folija ne ostane dugo izložena suncu.

Kontraletve stvaraju razmak kroz koji zrak struji od strehe prema sljemenu i odnosi vlagu. Bez tog razmaka ispod pokrova bi se skupljao kondenzat. Folija je dakle dio cijelog krova, a ne samostalna traka materijala.

Ako se folija postavlja u sklopu zamjene pokrova ili preinake krova, prema važećim propisima o gradnji provjerite u nadležnom upravnom tijelu što je za vašu građevinu potrebno. Kod stambene zgrade prvo se obratite upravitelju zgrade i dogovorite radove sa suvlasnicima.

Najjednostavniji je ravan dvostrešni krov bez prodora, sa zdravim krovištem i dobrim pristupom. Folija se razmota, pričvrsti i pokrije bez puno rezanja.

Posao produljuju i poskupljuju ponajprije:

• krovne kućice, uvale i grebeni, gdje foliju treba rezati i više preklapati,
• dimnjaci, krovni prozori, antenski i kanalizacijski prodori,
• mali nagib krova s većim zahtjevima za brtvljenje,
• potreba lijepljenja svih spojeva kod izoliranog potkrovlja,
• popravak rogova, dopuna oplate ili letvi prije postavljanja,
• loš pristup krovu i nepovoljno vrijeme.

Kad uspoređujete ponude, tražite da se navede jesu li uključeni materijal, trake, kontraletve, prijevoz i priprema podloge. Ponuda bez tih stavki može izgledati povoljno, ali onda detalji izostanu.

Gotov krov može izgledati uredno sve dok ne dođe prvi jak vjetar s kišom. U praksi se često viđaju ove pogreške:

• premalen preklop traka ili polaganje odozgo prema dolje, pa voda ulazi ispod spoja,
• folija okrenuta pogrešnom stranom, koja onda slabije propušta paru,
• obična univerzalna traka umjesto sustavne, koja s vremenom izgubi ljepljivost,
• prodori samo zarezani, bez manžete ili lijepljenja,
• folija koja ne završava na okapnom limu, pa voda curi u zid ili izolaciju,
• ventilirani sloj koji nedostaje ili je začepljen,
• rupe od alata ili pokrova koje nitko nije popravio,
• folija ostavljena otkrivena dulje nego što proizvođač dopušta, pa je ošteti UV zračenje.

Popravak je obično zahtjevan jer treba skinuti pokrov i letve, a ponekad i zamijeniti mokru izolaciju. Sitna pogreška u detalju tako može značiti zahvat na cijelom krovu.

Prije nego što se folija pokrije letvama i pokrovom, isplati se zajedno s majstorom proći krov i provjeriti:

• idu li trake vodoravno odozdo prema gore i preklapa li viša nižu,
• odgovara li preklop tehničkom listu i nagibu krova,
• je li folija okrenuta pravom stranom prema otisku,
• jesu li spojevi i detalji zalijepljeni trakama namijenjenima toj foliji,
• jesu li dimnjak, krovni prozori i prodori spojeni manžetom ili trakom bez otvorenih mjesta,
• završava li folija kod strehe na limu ili u oluku,
• ima li na površini poderotina i rupa,
• čine li kontraletve neprekinut ventilirani sloj od strehe do sljemena,
• slijedi li pokrov u roku koji dopušta proizvođač folije.