Montaža predzidne gipskartonske stijene (bez izolacije)

Predzidna stijena i pregradni zid često se brkaju. Pregradni zid stoji slobodno u prostoru i dijeli prostoriju. Predzidna stijena prati postojeći zid i služi uglavnom za tehničko i vizualno uređenje. Ako ne trebate mijenjati raspored prostorija, a želite ravan zid spreman za ličenje, tapete ili pločice, to je pravi izbor.

Izvedba bez izolacije ima smisla posebno u ovim situacijama:

• stare, neravne žbuke koje bi se inače morale zahtjevno ravnati,
• skrivanje instalacija kad u zid ne želite ili ne smijete štemati,
• brzo uređenje stana u kojem živite, bez mokrih radova i čekanja da se nešto osuši,
• hodnici, uredi i prostorije bez posebnih zahtjeva za zvuk ili toplinu.

Kada je bolje odabrati nešto drugo? Ako vam smeta buka od susjeda, prazna šupljina malo pomaže, a zid ponekad čak zvuči „šuplje“. Tada je bolja predzidna stijena s mineralnom vunom. Kod vanjskih zidova oprez s izolacijom s unutarnje strane: bez projekta stručnjaka i dobro riješene parne brane prijeti kondenzacija vlage iza ploče, a s njom i plijesan.

Mjerenje i priprema

Monter najprije laserom ili dugom letvom provjeri postojeći zid i pronađe mjesto gdje je najviše izbočen. Od tog mjesta određuje položaj nove ravnine. Na podu i stropu označi linije za rubne profile i odmah planira kuda idu instalacije te gdje će biti utičnice, prekidači i teži ovješeni predmeti.

Nosiva konstrukcija

U pod i strop pričvrste se vodoravni UW profili, a ispod njih se zalijepi brtvena traka. U njih se umeću okomiti CW profili, obično na razmaku od otprilike 62,5 cm, tako da spojevi ploča padaju na profil. Ispod pločica ili kod većeg opterećenja razmak se smanjuje prema uputama proizvođača sustava. Kod viših zidova CW profili se dodatno pričvršćuju za postojeći zid ovjesima, da se konstrukcija ne savija.

Oblaganje i gletanje

Ploče se vijcima pričvrste na profile, obično s razmakom vijaka od oko 25 cm. Uz pod se ostavlja mala fuga da ploča ne povlači vlagu i da može raditi. Slijedi kitanje spojeva s armirnom trakom, zaglađivanje glava vijaka i brušenje. Ovisno o tome kakvu površinu želite, nanosi se jedan ili više slojeva mase. Ispod sjajnih boja i tamo gdje svjetlo pada sa strane isplati se kvalitetnija, cijelom površinom izgletana stijena.

• CW i UW profili u širini prema potrebi: za predzidne stijene obično se koriste uži profili, a širi samo kod viših zidova ili debljih instalacija,
• standardne gipskartonske ploče (prema HRN EN 520) za suhe prostorije, impregnirane ploče za kupaonicu i kuhinju, a ispod pločica u tušu još i hidroizolacijski premaz,
• jednostruka ili dvostruka obloga: dva sloja ploča čvršći su i bolje podnose police ili viseće elemente,
• pričvršćena ili samostojeća konstrukcija: pričvršćena je tanja, a samostojeća se koristi kad postojeći zid nije dovoljno čvrst za sidrenje,
• spojni materijal i mase iz istog sustava, da profili, vijci, trake i mase odgovaraju jedni drugima.

Najbrže ide ravan, pun zid u pravokutnoj prostoriji s uobičajenom visinom stropa i bez otvora. Posao, naprotiv, usporavaju:

• prozori, vrata i niše gdje treba riješiti špalete i kutove,
• mnogo utičnica, prekidača i prodora za cijevi,
• visoki stropovi te mekana ili trošna podloga koja otežava sidrenje,
• ojačanja za teške predmete, na primjer kuhinjske elemente, televizor ili ugradbeni WC,
• viša razina obrade površine, gdje treba više gletanja i brušenja,
• rad u stanu u kojem se živi, kad treba pokrivati, čistiti i premještati namještaj.

U praksi se često događa da problem ne nastane pri montaži, nego već pri planiranju. Ako se zaboravi utičnica ili ojačanje, gotov zid treba otvarati. Druge česte greške su:

• profili postavljeni bez provjere ravnine, pa zid ima valove,
• prerijetko postavljeni profili ili vijci, pa se ploča savija i spojevi pucaju,
• križni spojevi ploča umjesto spojeva pomaknutih na preklop,
• spojevi bez armirne trake, pa se pukotine pojave nakon ličenja,
• standardna ploča u kupaonici ili ploča postavljena izravno na pod,
• nema pristupa ventilima ili revizijskim mjestima koja su ostala iza zida.

Spretan kućni majstor može sam napraviti predzidnu stijenu ako ima laser ili libelu, odvijač s podesivom dubinom i strpljenja za gletanje. Električne instalacije ipak mora izvesti i provjeriti ovlašteni električar. Ako zadirete u zajedničke instalacije u stambenoj zgradi, prvo se dogovorite s upraviteljem i suvlasnicima.

1. Provjeriti postojeći zid, pronaći najizbočenije mjesto i odrediti novu ravninu.
2. Označiti linije profila na podu i stropu.
3. Zalijepiti brtvenu traku na UW profile i pričvrstiti ih tiplama prikladnima za podlogu.
4. Umetnuti okomite CW profile na propisanom razmaku i izravnati ih u ravninu.
5. Kod viših zidova pričvrstiti CW profile za postojeći zid ovjesima.
6. Postaviti ojačanja za teške predmete i prepustiti električaru izvođenje instalacija.
7. Fotografirati položaj instalacija prije zatvaranja.
8. Pričvrstiti ploče vijcima s malom fugom uz pod i spojeve postaviti na preklop.
9. Zakitati spojeve s armirnom trakom, zagladiti vijke i nakon sušenja prebrusiti.
10. Nanijeti temeljni premaz prije ličenja ili polaganja pločica.

Pri preuzimanju pogledajte zid i sa svjetiljkom postavljenom sa strane. Koso svjetlo otkriva neravnine koje se pri običnoj rasvjeti ne vide.

• zid je ravan, duga letva naliježe bez većih razmaka,
• ploča se pri pritisku ne savija i ne škripi,
• spojevi i glave vijaka ne vide se i ne osjete pod rukom,
• kutovi i spojevi sa stropom i susjednim zidovima čisti su i bez pukotina,
• ploče ne stoje izravno na podu,
• u kupaonici su korištene impregnirane ploče i hidroizolacija ondje gdje će biti vode,
• kutije za utičnice i prekidače čvrste su i na mjestu prema planu,
• imate fotografije ili skicu instalacija i ojačanja iza zida,
• revizijska mjesta su dostupna.