Montaža gipskartonskih kosih površina i stropova u potkrovlju

Postupak je sličan običnom gipskartonskom stropu. Razlika je u podlozi: drveno krovište se cijeli život pomalo miče zbog temperature i vlage. Zato se gipskarton ne pričvršćuje čvrsto na drvo. Montira se preko ovjesa i profila koji te male pokrete preuzmu.

1. Pregledati krovište: drvo mora biti suho i rogovi čvrsti, bez prokišnjavanja i bez tragova štetnika.
2. Postaviti toplinsku izolaciju, najčešće mineralnu vunu, između rogova tako da ispuni cijeli prostor bez šupljina.
3. Pričvrstiti ovjese na rogove i u njih postaviti CD profile, a po obodu UD profile. Razmak profila ovisi o vrsti ploče i uputama proizvođača sustava, obično je to otprilike 40 do 50 cm.
4. Položiti drugi sloj izolacije ispod rogova, između profila. On prekriva drvo i smanjuje toplinske mostove.
5. Postaviti parnu branu na toplu stranu, dakle prema prostoriji, zalijepiti spojeve i zrakonepropusno je spojiti na zabatne zidove, prozore i prodore.
6. Pričvrstiti ploče vijcima na profile, spojeve postaviti na preskok, a na rezanim rubovima napraviti skošenje za gletanje.
7. Zapuniti spojeve masom s armirnom trakom, izbrusiti i pripremiti površinu za ličenje.

Ako se u stropu radi i elektroinstalacija, korisno je ostaviti instalacijski razmak. Između parne brane i ploče ostane nekoliko centimetara prostora za kabele i kutije rasvjetnih tijela. Tako parnu branu ne treba bušiti za svaku ugradbenu lampu.

U stambenom potkrovlju obično se koriste gipskartonske ploče debljine oko 12,5 mm. Gdje je vlaga veća, na primjer iznad kupaonice, bira se impregnirana ploča. Projekt ili propisi o zaštiti od požara ponekad traže veću otpornost na požar. Tada se ugrađuju protupožarne ploče, nekad i u dva sloja. Dva sloja ploča usput bolje prigušuju i buku kiše i vjetra.

• kose plohe idu uzduž rogova i završavaju kod nazidnice ili niskog nadozida,
• ravni strop se ovjesi ispod kliješta ili stropnih greda i čini vodoravni dio stropa,
• kombinacija obaju je u potkrovljima uobičajena; važno je da je pregib između kosine i ravnog dijela ravan i da je spoj dobro riješen.

Profili, ovjesi, vijci i masa za gletanje trebaju biti iz istog sustava. Miješanje dijelova različitih proizvođača čini se kao sitnica. U praksi je baš to čest uzrok kasnijih pukotina ili progiba.

Zahtjevnost kosog stropa jako se razlikuje od potkrovlja do potkrovlja. Ista površina može biti brzo gotova, a može tražiti i puno više vremena.

• posao olakšava ravno i pravilno krovište, jednostavan oblik krova, dobar pristup tavanu i već postavljena izolacija,
• otežavaju ga krivi ili neravnomjerno raspoređeni rogovi koje treba izravnati,
• svaki krovni prozor, krovna kućica, dimnjak ili prodor znači dodatne rezove, kutove i detalje,
• puno otvora za rasvjetu, zvučnike ili ventilaciju produžuje montažu i gletanje,
• usko stubište ili ulaz samo kroz otvor na tavanu otežava nošenje ploča,
• viša razina gletanja, na primjer ispod sjajnih boja ili uz bočno svjetlo, traži više rada i brušenja.

Ako se potkrovlje samo oblaže, a izolaciju još treba nadopuniti, računajte s tim da će posla biti više nego za samu oblogu. Posebno u toplijim krajevima dobra izolacija ima smisla i zbog ljetnog pregrijavanja, ne samo zbog zime.

U potkrovlju se greške često ne vide odmah. Strop izgleda uredno, a nakon prve zime pojave se pukotine ili mrlje od vlage.

• čvrsto pričvršćivanje na rogove bez ovjesa: pomicanje drva prenosi se na ploče i spojevi pucaju,
• premalo ovjesa ili preveliki razmaci profila: strop se progiba ili vibrira kad netko hoda po tavanu,
• rupe i nezalijepljeni spojevi u parnoj brani: vlažan zrak iz prostorije ulazi u izolaciju, kondenzira se i prijeti plijesan,
• kruto zagletan spoj između kosine i zabatnog zida: tu je gotovo uvijek bolja razdjelna traka ili elastični kit,
• žurba: ploče montirane u vlažan prostor odmah nakon žbukanja ili estriha, ili ličenje preko mase koja se još nije osušila.

U praksi se često događa da električar nakon montaže ploča naknadno buši otvore i pritom probije parnu branu. Zato je dobro položaj rasvjete i instalacija dogovoriti unaprijed.

Ako samo mijenjate staru oblogu u potkrovlju u kojem se već živi, to je obično redovno održavanje. Drugačije je kad od neiskorištenog tavana nastaje nova stambena prostorija. Što je za to potrebno, ovisi o važećim propisima o gradnji, a to provjerite u nadležnom upravnom tijelu prije početka radova.

U stambenoj zgradi tavan je najčešće zajednički dio zgrade. Zato postupak najprije dogovorite s upraviteljem zgrade i suvlasnicima. Elektroinstalaciju za rasvjetu u stropu mora izvesti ovlašteni električar. Strop se montira sa skele ili stabilne radne platforme, nikako s ljestava naslonjenih na rog.

Kod preuzimanja strop pregledajte i na dnevnom i na umjetnom svjetlu. Korisno je posvijetliti lampom ukoso po površini. Tako se najbolje vide neravnine i loše zagletani spojevi.

• plohe su ravne, bez vidljivih valova i progiba; letva od dva metra ne pokazuje veća odstupanja od dogovorene kvalitete,
• pregib između kosine i ravnog stropa je ravan cijelom duljinom,
• spojevi ploča su zagletani, bez pukotina i bez glava vijaka koje strše,
• spojevi sa zabatnim zidovima i pregradama imaju razdjelnu traku ili elastični kit,
• oko krovnih prozora sve je čisto, špaleta je ravna, a parna brana je spojena na prozor,
• otvori za rasvjetu su na dogovorenim mjestima i imaju čiste rubove,
• izvođač zna opisati ugrađene slojeve: vrstu izolacije, parne brane i ploča,
• nakon montaže na tavanu i u izolaciji nema ostataka otpada ni oštećenih dijelova folije.