Postavljanje ivičnjaka u suvi beton

Suhi beton, u struci i zemljovlažni beton, mješavina je cementa, agregata i vrlo malo vode. Izgleda kao vlažan pijesak: može se sipati, a u šaci drži oblik. Ne teče, pa mu ne treba oplata, a rubnjak se u njemu lako poravna na pravu visinu.

Nakon nabijanja i vlaženja mješavina postupno očvrsne i stvori čvrst ležaj. Za staze, terase, vrtne površine i uobičajene prilaze obiteljskoj kući to je sasvim dovoljno. Kod površina s teškim prometom ili posebnih konstrukcija način ugradnje određuje projektant, često prema tehničkim uputama proizvođača i odgovarajućim normama HRN EN.

Iskolčenje linije i visine

Prvo se na kolčiće napne uzica ili se visina odredi nivelirom. Uzica pokazuje gornji rub rubnjaka i njihov smjer. Pri tome se odmah misli na pad površine, kako bi voda otjecala od kuće, a ne prema njoj.

Iskop i nabijanje podloge

Kanal se iskopa nešto širi od rubnjaka, tako da stane i bočni oslonac. Dubina ovisi o visini rubnjaka i opterećenju. Uz gredice je dovoljan plići iskop, a kod kolnog prilaza treba ići dublje i često dodati nabijeni sloj šljunka. S dna kanala ukloni se humus i meka zemlja, a dno se dobro nabije.

Ležaj, polaganje i oslonac

Na dno se nasipa suhi beton, obično u debljini od desetak centimetara, kod većeg opterećenja i više. Rubnjak se položi, gumenim čekićem lupka do razine uzice i provjeri libelom. Između komada ostaje uska, jednaka fuga. Zatim se s vanjske strane napravi betonska „leđa“, klin od suhog betona koji seže otprilike do trećine ili polovice visine rubnjaka. Na kraju se beton navlaži, a rubnjaci se nekoliko dana ne opterećuju.

• vrtni rubnjaci, tanki i lagani, za odvajanje travnjaka, gredica i šljunčanih površina po kojima se samo hoda,
• parkovni rubnjaci, nešto masivniji, za staze i terase gdje moraju zadržati rub opločenja,
• cestovni rubnjaci, debeli i teški, uz kolne prilaze i parkirna mjesta gdje na njih pritišću kotači,
• upušteni ili skošeni rubnjaci, na mjestu ulaza vozila, da automobil glatko prijeđe preko ruba.

Betonski rubnjaci najdulje traju i prikladni su gotovo svuda. Plastični ili metalni rubovi koriste se uglavnom u vrtu kao obrub travnjaka, ali rub betonskih opločnika ne drže pouzdano. Pri odabiru se zapitajte jednostavno: hoće li se po površini samo hodati ili i voziti? Ako i voziti, birajte cestovni tip i ozbiljniju podlogu. Pazite i na otpornost na smrzavanje, posebno u kontinentalnom dijelu Hrvatske i u gorju, gdje izmjena mraza i odmrzavanja rubnjake brzo troši. Na obali je mraz rjeđi, ali sol i jaka kiša također opterećuju beton.

Najjednostavnija je ravna linija na čvrstom, ravnom terenu s dobrim pristupom. Posao produljuju i otežavaju:

• lukovi i lomovi linije, gdje rubnjake treba rezati ili koristiti lučne komade,
• kosina i velike visinske razlike,
• meko, glinasto ili vlažno tlo koje treba zamijeniti ili odvodniti,
• teški cestovni rubnjaci koje je teško prenositi rukama,
• uklanjanje starih rubnjaka i odvoz šute,
• skučen prostor u koji ne može ući stroj ni tačke.

Ako radite kolni prilaz koji se spaja na javnu ili nerazvrstanu cestu, provjerite u gradu ili općini te u nadležnom upravnom tijelu što vam za to treba. Zahtjevi ovise o konkretnom zahvatu i važećim propisima o gradnji, zato ne pretpostavljajte da nikakva suglasnost nije potrebna. U stambenoj zgradi uređenje okoliša dogovara se s upraviteljem i suvlasnicima.

U praksi se često događa da rubnjaci nakon postavljanja izgledaju odlično, a problem se pokaže tek nakon prve zime. Tipični uzroci:

• slabo nabijena podloga, pa rubnjak propada ili se naginje,
• bočni oslonac nedostaje ili je prenizak, pa se rub izvali pod pritiskom opločenja ili automobila,
• premokra mješavina koja se pri lupkanju razlijeva, pa rubnjak „pliva“,
• rad na mrazu ili opterećenje prije nego što je beton očvrsnuo,
• loš pad, pa voda stoji uz rubnjak i podlokava ga.

Lagane vrtne rubnjake oko gredice ili staze možete postaviti i sami. Za cestovne rubnjake i kolne prilaze razumnije je pozvati izvođača sa strojevima za nabijanje.

1. Iskolčiti liniju kolčićima i napeti uzicu na visinu gornjeg ruba rubnjaka.
2. Iskopati kanal nešto širi od rubnjaka, ukloniti humus i korijenje.
3. Dno kanala nabiti ručnim nabijačem ili vibracijskom pločom.
4. Zamiješati suhi beton tako da u šaci drži oblik, a iz njega ne curi voda.
5. Nasipati ležaj i grubo ga poravnati.
6. Položiti rubnjak, gumenim čekićem ga lupkati do razine uzice i provjeriti libelom.
7. Nastaviti sa sljedećim komadima uz jednaku fugu i usput provjeravati liniju.
8. S vanjske strane napraviti betonski klin i čvrsto ga nabiti.
9. Beton navlažiti, po toplom vremenu ga nekoliko dana vlažiti i ne opterećivati.
10. Tek tada zatrpati okolinu zemljom ili polagati opločnike.

• gornji rub rubnjaka poklapa se s uzicom i nigdje ne strši,
• linija je ravna ili glatko zaobljena, bez „zubaca“,
• fuge između komada su jednake,
• rubnjak se pri pritisku nogom ne miče i ne klima,
• bočni oslonac je neprekinut cijelom duljinom i nigdje se ne vidi goli beton gdje treba biti zemlja,
• na rubnjacima nema okrhnutih rubova ni pukotina,
• voda nakon kiše otječe i ne zadržava se uz rub.