Postavljanje ivičnjaka

Rubnjak izgleda kao običan komad betona, ali koliko će trajati ovisi uglavnom o onome što se ne vidi: o podlozi, betonskoj posteljici i bočnom osloncu. Posao se obično radi ovim redom:

1. Iskolčenje linije i visine. Trasa se označi kolčićima i špagom, a visina i nagib namjeste se nivelirom ili laserom prema budućoj završnoj površini.
2. Iskop kanala. Kanal mora biti dovoljno dubok i širok da u njega stanu šljunčana podloga, betonska posteljica, rubnjak i betonski oslonac iza njega.
3. Zbijanje podloge. Dno kanala se zbije, nasipa se sloj šljunka ili tucanika i ponovno temeljito zbije vibracijskom pločom.
4. Betonska posteljica. Na šljunak se nanese vlažni beton gušće konzistencije, koji se dobro oblikuje i u koji rubnjak ne propada.
5. Polaganje rubnjaka. Komadi se polažu u svježu posteljicu, gumenim čekićem poravnaju se na špagu, a visina i nagib stalno se provjeravaju.
6. Bočni oslonac. Sa stražnje strane, a uz ceste često i s prednje, rubnjak se obetonira kako se ne bi nagnuo kad ga udari kotač.
7. Fuge i završetak. Između komada ostavi se uska fuga koja se, ako je tako predviđeno projektom, ispuni mortom. Okolni prostor se zatrpa i zbije, i površina je spremna za asfalt ili opločenje.

Rubnjaci se postavljaju prije asfaltiranja ili polaganja opločnika. Oni su čvrsti rub na koji se površina oslanja, pa ih nema smisla dodavati naknadno.

Pod cestovnim rubnjakom obično se misli na betonski element dug otprilike jedan metar, visok oko 250 do 300 mm i širok oko 150 mm. Težak je i čvrst, pa podnosi i prelazak kamiona. Osim njega koriste se i druge izvedbe:

• upušteni ili kosi rubnjaci sa zakošenim profilom, preko kojih automobil može lagano prijeći na pločnik ili u ulaz,
• prijelazni komadi, koji spajaju visoki i spušteni rubnjak bez stepenice,
• lučni rubnjaci za zavoje i radijuse, da rub ne bude složen od kratkih ravnih dijelova,
• vrtni i parkovni rubnjaci, niži i tanji, prikladni samo za staze i vrtove, ne za kolnik.

Pri odabiru odlučuje opterećenje, a ne izgled. Ako po površini vozi kombi s građevinskim materijalom ili kamion za odvoz otpada, vrtni rubnjak to neće dugo izdržati. Kvalitetni betonski rubnjaci izrađuju se prema HRN EN 1340 i trebaju biti otporni na mraz i na sol koja se zimi posipa po cestama. To vrijedi i uz more, gdje se rubnjaci zbog posolice i bure također brže troše.

Zašto se rubnjak nakon nekoliko zima nagne, iako je na početku bio ravan? Gotovo uvijek je uzrok podloga ili voda, a ne sam betonski komad.

Šljunčani sloj mora biti dovoljno debeo i dobro zbijen, inače će se postupno slijegati. Betonska posteljica uz ceste obično je debela oko 100 do 150 mm, a rubnjak bi trebao biti ukopan otprilike do trećine svoje visine. Iznad gotovog kolnika tako ostaje nadvišenje koje je u običnoj ulici najčešće oko 100 do 150 mm, a kod ulaza i pješačkih prijelaza se spušta.

Ranije se često nasipavala suha mješavina koja se nakon postavljanja samo zalijevala vodom. Taj način je manje pouzdan jer beton ne mora jednoliko otvrdnuti. Bolje je upotrijebiti pravilno zamiješan vlažni beton.

Voda mora imati kamo otjecati. Rub kolnika izvodi se u padu prema slivnicima ili prema zelenoj površini, a rubnjak ne smije postati brana iza koje stoji lokva. Voda koja procuri u podlogu i zimi se smrzne može izgurati rubnjak i iz dobre posteljice.

Zahtjevnost posla, a time i cijena, mogu se znatno razlikovati. Posao olakšavaju:

• ravan i pristupačan teren do kojeg može doći bager i kamion s materijalom,
• dugi ravni potezi bez lukova i promjena visine,
• nosivo, pjeskovito ili šljunkovito tlo.

Posao, s druge strane, otežavaju:

• uklanjanje i odvoz starih rubnjaka i betona,
• glinovito ili raskvašeno tlo, koje traži dublji iskop i više šljunka,
• puno lukova, rezanih komada i spojeva na postojeći asfalt,
• ručno nošenje teških komada tamo gdje strojevi ne mogu doći,
• rad uz promet, za koji je potrebna privremena prometna signalizacija.

Samostalno postavljanje cestovnih rubnjaka ne preporučuje se. Jedan komad obično teži nekoliko desetaka kilograma, lako prikliješti prste ili ozlijedi leđa, a bez nivelira i vibracijske ploče teško je dobiti ravnu i čvrstu liniju.

Ako uređujete rub na vlastitoj čestici, to je obično manji zahvat. No čim posao zadire u nerazvrstanu ili javnu cestu, nogostup ili priključak prilaza na javnu cestu, potrebna je suglasnost grada ili općine, odnosno upravitelja ceste. Što je točno potrebno, ovisi o vrsti zahvata prema važećim propisima o gradnji, pa to prije početka provjerite u nadležnom upravnom tijelu. Ne oslanjajte se na to da će biti dovoljna obična obavijest. U stambenoj zgradi o uređenju zajedničkih površina odlučuju suvlasnici, a provodi ga upravitelj zgrade.

Prije iskopa zatražite da se na terenu označe podzemne instalacije, posebno plin, struja, voda i telekomunikacijski kabeli. Ako se ošteti plinska cijev, odmah se udaljite s mjesta i nazovite 112 te dežurnu službu svog distributera plina. Iskop u blizini kabela i plinskih priključaka prepustite iskusnoj tvrtki.

Betonirati se isplati od proljeća do jeseni. Na temperaturama ispod otprilike 5 °C beton se sporo veže i prijeti mu oštećenje od mraza, a na vrućini iznad otprilike 30 °C brzo se suši, pa ga treba polijevati ili pokriti. Na smrznutu ili raskvašenu podlogu rubnjaci se ne postavljaju.

• Slabo zbijena podloga. Rubnjaci s vremenom nejednako propadnu, a linija postane valovita.
• Nedostaje bočni oslonac ili je pretanak. Rubnjak se pri prelasku kotača postupno naginje.
• Pogrešan nagib. Voda stoji uz rub, curi ispod opločenja i zimi uništava podlogu.
• Rubnjak ukopan preplitko. Komad djeluje čvrsto, ali se pomakne kod prvog većeg opterećenja.
• Vrtni rubnjak uz kolnik. Tanki element pukne ili se odlomi.
• Opterećivanje svježeg betona. Ako se po rubnjacima vozi prije nego što beton dovoljno otvrdne, posteljica se ošteti.

Kod preuzimanja prošećite duž cijele linije, pogledajte je izdaleka i izbliza i prođite ovaj popis:

• linija je ravna ili jednoliko zaobljena, bez zubaca i iskakanja,
• susjedni komadi nemaju visinsku stepenicu, a fuge su ujednačene,
• nijedan se komad ne miče kad ga jače pritisnete nogom,
• iza rubnjaka vidi se betonski oslonac, a ne samo zemlja,
• nadvišenje iznad površine odgovara dogovoru, a kod ulaza je rubnjak spušten,
• nakon kiše ili polijevanja crijevom voda otječe i ne zadržava se uz rub,
• rubnjaci nisu napukli, okrhnuti ni zaprljani betonom,
• izvođač vam je rekao od kada površinu smijete opteretiti automobilom.