Akrilovanje spojeva i uglova

U praksi se ovaj posao javlja u dva oblika koji se malo razlikuju.

Akrilovanje spojeva na običnim zidovima i plafonima odnosi se uglavnom na renoviranje i ponovno krečenje. Tu su fuge oko štokova, prozorskih okvira i dasaka, pukotina u uglu između zida i plafona ili prelaz između drveta, betona i maltera. Podloga je obično starija, često prašnjava ili sa ostacima stare boje, pa više vremena odlazi na čišćenje i pripremu.

Akrilovanje uglova i spojeva gips-kartona dolazi poslije montaže pregradnih zidova, obloga i spuštenih plafona od gips-kartona. Ravni spojevi između ploča prvo se zakituju gipsanim kitom sa trakom za armiranje i prebruse. Akril dolazi tek onda, u unutrašnje uglove i na mjesta gdje se gips-karton spaja sa drugim materijalom, na primjer sa plafonom, zidom ili štokom. Podloga je nova i ravna, pa se radi brže, ali je dužina spojeva u novom potkrovlju ili kod spuštenih plafona često velika.

Zašto baš akril? Svaka zgrada se blago pomjera kad se mijenjaju temperatura i vlažnost, a novogradnja i dok se slegne. Tvrdi gipsani kit u uglu pukne, a elastični akril to pomjeranje podnese. Za razliku od silikona, preko akrila se može krečiti.

Majstor prvo pregleda podlogu. Spoj mora biti suv, čvrst i bez prašine. Odvojene komadiće maltera i starog kita skine, staru pukotinu očisti i po potrebi je malo proširi, da kit ima gdje da uđe. Upojne ili trošne podloge se prije akrilovanja premažu prajmerom, odnosno penetrantom.

Zatim stavi kartušu u pištolj za kit, vrh odsiječe ukoso otprilike na širinu fuge i istiskuje kit jednim ravnomjernim potezom, uz stalan pritisak. Odmah ga zagladi navlaženim prstom, uskom elastičnom špahtlom ili gladilicom, a višak obriše vlažnim sunđerom. Poslije zaglađivanja ugao treba da ima tanku, pravu i jedva vidljivu liniju, a ne debeli nasip.

Duboke fuge se ne pune jednim debelim slojem. Akril se pri sušenju malo skuplja, pa se duboka fuga ili prvo djelimično popuni (kod gips-kartona gipsanim kitom, kod većih zazora oko štokova na primjer pjenastim zaptivnim užetom), ili se akril nanese u dva tanka sloja. Drugi sloj ide tek kad se prvi osuši.

Većina kitova je spremna za krečenje poslije nekoliko sati, a kod debljih slojeva i u vlažnoj prostoriji tek poslije jednog dana. U vlažnim stanovima na primorju sušenje zna da potraje duže. Mjerodavan je podatak proizvođača na kartuši.

• Dužina i broj spojeva: soba sa spuštenim plafonom i više uglova znači mnogo više metara nego jednostavna prostorija.
• Širina i dubina fuga: uske fuge se završe jednim potezom, široke traže prethodno popunjavanje ili više slojeva.
• Stanje podloge: novi gips-karton je spreman skoro odmah, a stare pukotine treba otvoriti, očistiti i premazati prajmerom.
• Visina i pristup: uglovi ispod visokog plafona, stepeništa i kosine u potkrovlju traže merdevine ili skelu i usporavaju rad.
• Razuđenost: niše, lukovi, instalacije i cijevi znače mnogo kratkih i teško dostupnih dionica.
• Zahtjevi za izgled: kad svjetlo kroz velike prozore pada sa strane, vidi se svaka neravnina, pa treba raditi sporije i preciznije.

• Akril na prašinu ili vlagu: kit se ne uhvati, vremenom se odvoji od ivice i u uglu nastane tamna linija tanka kao dlaka.
• Akril umjesto gipsanog kita: ravni spojevi između ploča pripadaju gipsanom kitu sa trakom. Akril ih ne armira i vidjeće se ispod boje.
• Predebeo sloj: skuplja se, puca i u uglu napravi vidljiv nasip.
• Kasno zaglađivanje: kad kit napravi koricu, više se ne može lijepo zagladiti. Osušen akril se i loše brusi, jer je mekan i elastičan.
• Silikon umjesto akrila: boja ne drži na silikonu i skuplja se u kapljice.
• Krečenje preko svježeg kita: boja iznad spoja može da popuca ili ostanu fleke.
• Preskočena kritična mjesta: ugao kod plafona, spoj spuštenog plafona i okolina štokova pucaju prvi.

Akril ima i svoje granice. Veće dilatacione fuge, fuge u podu, spoljašnji radovi i mjesta gdje direktno udara voda (na primjer tuš kabina) traže drugi kit, obično sanitarni silikon ili poliuretan. Ako se pukotina poslije kitovanja i dalje otvara ili širi, to nije kozmetika. Uzrok treba da procijeni stručnjak, po potrebi i statičar.

Akrilovanje može da uradi i spretan laik. Za uglove ispod plafona pripremite stabilne merdevine, a za plafone iznad uobičajene visine radije pozovite molera sa skelom. Tehniku prvo isprobajte na kratkoj, manje vidljivoj dionici.

1. Kupiti akril za unutrašnje radove preko kojeg se može krečiti, a za kuhinju i kupatilo, van direktnog dodira sa vodom, akril sa većom otpornošću na vlagu.
2. Očistiti spoj, usisati prašinu i skinuti odvojeni stari kit i boju.
3. Upojnu ili trošnu podlogu premazati prajmerom i ostaviti da se osuši.
4. Kod neravne podloge ili ako radite prvi put, oblijepiti ivice papirnom trakom.
5. Vrh kartuše odsjeći ukoso na širinu fuge i kartušu staviti u pištolj.
6. Kit istiskivati jednim ravnomjernim potezom uz stalan pritisak, u dionicama otprilike dužine ruke.
7. Odmah zagladiti navlaženim prstom ili gladilicom i višak obrisati vlažnim sunđerom.
8. Traku skinuti dok je kit još mekan.
9. Ostaviti da se osuši prema uputstvu proizvođača, a dublja mjesta po potrebi dopuniti drugim tankim slojem.
10. Tek onda krečiti.

Spojeve pogledajte pod svjetlom sa strane, na primjer baterijskom lampom prislonjenom uz zid, i to prije nego što počne krečenje.

• linije u uglovima su prave, tanke i bez nasipa,
• kit drži cijelom dužinom i ne odvaja se na ivicama,
• na površini nema mjehurića, rupica ni tragova prstiju,
• oko spojeva nema osušenih mrlja od kita,
• zakitovani su i uglovi kod plafona, oko štokova i prozora i spojevi spuštenih plafona,
• kit je prije krečenja potpuno suv,
• poslije krečenja boja iznad spojeva ravnomjerno pokriva i ne puca.