Bandažiranje: popravka pukotina u zidovima i plafonima

Većina pukotina u unutrašnjosti nije problem nosivosti. Nova zgrada se u prvim godinama slegne, a sitne pukotine se javljaju uglavnom tamo gdje se sastaju različiti materijali, recimo zid od blokova i betonska ploča. Malter se pri sušenju skuplja, zidovi reaguju na promjene temperature i vlage, a u starijim kućama je površinski sloj krt i dovoljno je štemovanje za novu elektroinstalaciju. Kod gips-kartona pucaju spojevi koji nijesu dobro ojačani.

Prema veličini, pukotine se grubo mogu podijeliti ovako:

• pukotine tanke kao dlaka na površini, često poslije sušenja maltera ili boje: ako se ne šire, ponekad je dovoljan tanak sloj kita bez trake,
• vidljive pukotine otprilike do 2 mm, tipično u uglovima, na spojevima gips-kartona i na spoju materijala: ovdje ne ide bez trake i kita,
• duboke pukotine i pukotine koje "rade", koje se vraćaju ili postepeno šire: traže širu mrežicu i više slojeva kita.

Ako se pukotina poslije popravke stalno vraća, ide koso od ugla prozora, širi se ili prolazi kroz cijelu debljinu zida, to više nije posao za molera. Tada neka stanje pogleda statičar. U stambenoj zgradi javite se i upravniku zgrade, jer se može raditi o nosivoj konstrukciji koja se tiče svih etažnih vlasnika.

Postupak je sličan na malteru i na gips-kartonu, razlika je uglavnom u izboru trake i kita.

Priprema

Oko pukotine se skine labav malter i boja koja se ljušti. Sama napuklina se nožem ili ivicom špahtle proširi u oblik slova V, da kit ima gdje da uđe i za šta da se uhvati. Prašina se očisti četkom ili usisivačem. Stare, praškaste i jako upijajuće površine premazuju se prajmerom (podlogom), da se kit ne bi prebrzo osušio i da dobro prione.

Postavljanje trake

Samoljepljiva traka od staklenih vlakana lijepi se direktno na suvu podlogu. Papirna traka se utiskuje u tanak sloj svježeg kita, a špahtlom se istisne vazduh i višak kita. Traka mora ležati ravno, bez mjehurića i nabora, inače će se svaka neravnina vidjeti poslije krečenja.

Kitovanje i brušenje

Prvi sloj kita potpuno prekrije traku i razvuče se u stranu. Kad se osuši, površina se lagano prebrusi i nanese se drugi, tanji i širi sloj, koji prelaz izvuče u ravan sa zidom. Vrijeme sušenja zavisi od kita, temperature i debljine sloja, zato se držite uputstva proizvođača. Na kraju se površina prebrusi finim brusnim papirom ili mrežicom, obično granulacije otprilike 120 do 180, i prije krečenja premaže prajmerom.

• papirna traka je standard kod gips-kartona, čvrsta je i dobro drži oblik, ali traži precizno postavljanje u kit,
• samoljepljiva traka od staklenih vlakana se lako postavlja, pa je omiljena kod manjih popravki i kod početnika,
• mrežica za ojačanje je šira i odgovara za dublje pukotine, uglove i prelaze između materijala,
• ugaoni profili štite i učvršćuju spoljne uglove gips-kartona.

Od kitova se za unutrašnje zidove i gips-karton najčešće koristi gipsani kit, koji se lako brusi. Za završno izravnavanje služi fina glet masa. U uglove gdje se sastaju različiti materijali i gdje se spoj prirodno pomjera, recimo između plafona i pregradnog zida od gips-kartona, često ide elastični akrilni kit, jer bi tvrdi gipsani kit tu prije ili kasnije pukao.

Najjednostavnija je kratka pukotina na ravnom zidu u praznoj prostoriji koja će se ionako cijela krečiti. Više vremena traže pukotine na plafonu, u uglovima i na spoju plafona i zida, gdje se radi sa merdevina i u nezgodnom položaju. Sporije ide i na starom, trošnom malteru, koji prvo treba očistiti i učvrstiti, kao i kod pukotina koje "rade" i traže više slojeva. U stanu u kojem se živi treba pokriti namještaj i podove, što takođe dodaje posao. S druge strane, prednost je kad se bandažiranje radi zajedno sa krečenjem ili gletovanjem cijele prostorije, jer se koraci koji se nastavljaju jedan na drugi rade odjednom.

• kit bez trake: za pukotinu koja se pomjera nije dovoljan, napuklina se obično vrati,
• loše postavljena traka: mjehurići, nabori i slabo pritisnute ivice prave vidljive talase ispod boje ili se traka s vremenom odlijepi,
• žurba: kit nanijet na neosušen sloj obično se ulegne ili ispuca,
• preskočen prajmer: kit i boja slabije drže, a popravljeno mjesto se poslije krečenja razlikuje sjajem ili nijansom,
• preusko kitovanje: debela traka kita tik oko bandaže napravi ispupčenje, drugi sloj treba razvući šire,
• nemarno brušenje: tragovi špahtle i oštri prelazi ispod boje su još izraženiji, naročito pri bočnom svjetlu sa prozora.

Manju pukotinu na zidu do koje dopirete sa niskih merdevina možete srediti i sami. Veće površine, plafone preko cijele prostorije ili nove konstrukcije od gips-kartona pametnije je prepustiti moleru ili gipsaru.

1. Pokriti pod i namještaj oko mjesta popravke.
2. Skinuti labav malter i boju i nožem proširiti pukotinu u oblik slova V.
3. Očistiti prašinu iz pukotine i oko nje četkom ili usisivačem.
4. Premazati okolinu pukotine prajmerom i ostaviti da se osuši prema uputstvu na pakovanju.
5. Popuniti pukotinu kitom i zalijepiti ili utisnuti traku tačno po sredini napukline.
6. Prekriti traku prvim slojem kita i razvući ga u stranu.
7. Kad se osuši, lagano prebrusiti i nanijeti drugi, širi i tanji sloj.
8. Izbrusiti u ravan finim papirom, oprašiti i premazati prajmerom prije krečenja.

• kad se baterijskom lampom osvijetli sa strane, ne vide se ivice trake ni tragovi špahtle,
• popravljeno mjesto prelazi u okolni zid glatko, bez ispupčenja,
• traka nigdje ne odstaje i ispod kita nema mjehurića,
• površina je prije krečenja oprašena i premazana prajmerom,
• u uglovima gdje se spoj pomjera korišćen je elastični kit,
• poslije krečenja se popravljeno mjesto ne razlikuje sjajem ni nijansom.