Struganje stare vodene boje

Najjednostavnija proba traje nekoliko sekundi. Pređite suvim dlanom preko zida. Ako vam na ruci ostane bijeli prah, boja „prlja“ i vjerovatno se radi o krednoj ili tutkalnoj boji. Druga proba je mokrim sunđerom: vodena boja nakon nekoliko poteza omekša, razmaže se ili počne da se spira. Disperzivna boja ostaje čvrsta.

Zašto je to važno? Kredni sloj je mekan i ne drži se sam za sebe. Nova boja se na njega zalijepi, ali drži samo za taj prah. Dok se suši, sloj se steže i cijela boja počinje da se ljušti u ljuspicama, često već nakon nekoliko sedmica. Pomoći može i obična ljepljiva traka: zalijepite je na zid, čvrsto pritisnite i naglo povucite. Ako na njoj ostane mnogo stare boje, podlogu treba očistiti.

Krečna boja je obično tvrđa i manje prlja. Kod jednog ili dva čvrsta sloja ponekad je dovoljno da se zid dobro premaže dubinskom podlogom (penetrantom). Debele, ispucale ili slojeve koji se ljušte ipak treba skinuti.

Kod vodene boje se gotovo uvijek koristi kvašenje. Voda omekša boju, pa nije potrebno ni brušenje ni hemija. U praksi postupak izgleda ovako:

• priprema prostorije: iznijeti ili pokriti namještaj, pod pokriti folijom, a preko nje staviti papir ili karton koji upija vodu i ne kliže,
• zaštita struje: isključiti osigurač za taj strujni krug, a utičnice i prekidače prelijepiti trakom, jer se voda u njih sliva,
• kvašenje: zid pokvasiti toplom vodom valjkom, molerskom četkom ili prskalicom, uvijek na manjim površinama,
• čekanje: pustiti vodu da djeluje dok boja ne omekša, obično otprilike 10 do 20 minuta, kod debljih slojeva i duže, uz ponovno kvašenje,
• struganje: širokom špahtlom ili strugačem povlačiti pod blagim uglom, bez pritiskanja u malter,
• pranje: ostatke oprati sunđerom i čistom vodom, dok zid ne prestane da prlja,
• sušenje: pustiti da se zid dobro osuši prije sljedećih radova.

Poslije struganja obično slijedi popunjavanje pukotina i oštećenja, gletovanje gdje je potrebno, fino brušenje i nanošenje dubinske podloge. Podloga učvršćuje zid i ujednačava koliko upija. Ti radovi se obično rade kao poseban posao, ali bez njih nema dobrog krečenja.

Ista površina jednom može da se završi za sat, a drugi put traje cijelo popodne. Koliko je posao zahtjevan, pa time i koliko košta, zavisi najviše od ovoga:

• broj slojeva: jedan tanak kredni sloj ide gotovo sam, a desetak slojeva iz raznih decenija treba kvasiti više puta,
• vrsta boje: kredna i tutkalna boja brzo omekšaju, krečna sporije i ponekad traži više truda,
• plafon ili zid: plafon je fizički teži, voda kaplje, a radi se sa merdevina ili pokretne skele,
• stanje maltera: ako se pri kvašenju pokaže šupalj ili trošan malter, dodaje se popravka,
• detalji: štukature, rozete, lajsne, uglovi i okolina prozora rade se polako i ručno,
• prazna ili namještena prostorija: u praznom prostoru radi se brže i uz manji rizik od oštećenja,
• buđ: zahvaćena mjesta treba tretirati sredstvom protiv buđi i otkriti odakle dolazi vlaga.

Poseban slučaj su gips-karton ploče. One se ne smiju previše pokvasiti, jer bi papirni sloj upio vodu i počeo da se odvaja. Kvase se samo lagano i stružu veoma pažljivo.

Struganje vodene boje može da uradi i spretan laik. Nije potrebna ni hemija ni bučan alat, samo strpljenje. Za plafon obezbijedite stabilne merdevine ili malu skelu. Sjetite se i zaštitnih naočara, jer kapljice sa krečom nadražuju oči.

1. Uraditi probu dlanom i mokrim sunđerom i provjeriti da se radi o vodenoj boji.
2. Iznijeti namještaj, pod pokriti folijom i upijajućim papirom, a ivice prelijepiti trakom.
3. Isključiti osigurač za prostoriju i prelijepiti utičnice i prekidače.
4. Pripremiti kofu tople vode, valjak ili prskalicu, široku špahtlu i sunđer.
5. Pokvasiti površinu od otprilike jednog do dva kvadratna metra.
6. Sačekati da boja omekša i po potrebi pokvasiti još jednom.
7. Sastrugati omekšali sloj potezima odozgo nadolje, sa strugačem položenim skoro ravno uz zid.
8. Ostatke oprati sunđerom i vodu redovno mijenjati.
9. Nastaviti na sljedećoj površini dok cijeli zid ne bude gotov.
10. Ostaviti zid da se osuši, zavisno od temperature i provjetravanja, obično najmanje jedan dan.
11. Provjeriti zid dlanom i trakom, pa tek onda kitovati i nanositi podlogu.

U praksi se dešava da neko sastruže samo mjesta koja se ljušte, a ostatak prefarba. Nova boja tada drži za staru kredu i vremenom otpada i tamo gdje je zid izgledao dobro. Druga greška je površno pranje. Ako zid poslije struganja i dalje prlja, podloga nema za šta da se uhvati.

Česta je i previše oštar alat ili jak pritisak. Strugač tada pravi brazde u malteru i dobijate nepotrebno kitovanje. Problem pravi i nestrpljenje: kitovanje ili krečenje vlažnog zida dovodi do fleka i slabog prianjanja. Ne potcjenjujte ni vodu oko utičnica. Isključivanje osigurača i lijepljenje trake traju minut. Za svaki rad na samim instalacijama pozovite električara.

Kada preuzimate posao od molera ili provjeravate svoj rad, obratite pažnju na ovo:

• zid ne prlja kada pređete suvim dlanom,
• ljepljiva traka poslije povlačenja ne nosi ostatke boje,
• na zidu nisu ostala ostrvca stare boje, naročito u uglovima, kod lajsni i oko prozora,
• malter nije izbrazdan dubokim tragovima strugača,
• šuplja ili trošna mjesta su označena i dogovorena je njihova popravka,
• pod, prozori i štokovi su čisti i bez osušenih ostataka,
• zid je prije sljedećih radova suv i na pogled i na dodir.