Bojenje radijatora (po rebru)

Člankasti radijator je složen od rebara poređanih jedno do drugog. Svako rebro ima s obje strane neravnu površinu, ispupčenja i uske razmake do kojih četka teško dopire. Zato se ovaj posao ne računa po kvadratnom metru kao zid, nego po komadu: koliko rebara, toliko jedinica. Običan radijator ispod prozora obično ima nekoliko desetina rebara, a veliki radijatori u starijim kućama i više.

Bojenje rebra najčešće obuhvata čišćenje, odmašćivanje, lagano brušenje i nanošenje završne boje. Skidanje rđe, antikorozivna osnova ili skidanje radijatora sa zida često se vode kao posebne stavke. Zato je dobro da se s molerom unaprijed dogovorite šta tačno spada u posao.

Prvo se isključi grijanje i radijator se ostavi da se potpuno ohladi. Na toploj površini boja se suši prebrzo, pravi mrlje i slabije prianja. Zatim se pod, zid iza radijatora i stvari u blizini prekriju folijom ili zaštitnim platnom, jer boja između rebara lako kaplje.

Slijedi čišćenje. Prašina iz razmaka se izvuče uskom četkom, površina se opere vodom s deterdžentom i odmasti. Labavi komadi stare boje i rđa skidaju se čeličnom četkom, brusnim papirom ili nastavkom za bušilicu. Prije bojenja površina mora biti čista, suva i bez mjesta koja se ljušte.

Zarđala mjesta se premažu pretvaračem rđe ili antikorozivnom osnovom. Kod starijih radijatora koji su više puta bojeni osnovni premaz pomaže da završni sloj bolje drži. Boja se nanosi u tankim slojevima: savijenom radijatorskom četkom u razmake, a malim valjkom po ravnim djelovima. Drugi sloj ide tek kad se prvi osuši, prema uputstvu na pakovanju.

Obična unutrašnja boja za zidove i obični lak za drvo ne idu na radijator. Od toplote žute, pucaju i otpadaju. Za radijatore se koriste boje koje proizvođač izričito označava kao pogodne za grejna tijela. Otpornost na temperaturu uvijek provjerite na etiketi.

• Radijatorski emajl na bazi vode (akrilni): brzo se suši, slabo miriše i pogodan je za stan u kojem se živi. Za uobičajeno centralno grijanje je dovoljan.
• Sintetički radijatorski emajl (na bazi rastvarača): tvrđi je i otporniji na habanje, ali se duže suši i jako miriše. Traži dobro provjetravanje, pa se češće bira za podrume, radionice ili kotlarnice.
• Boje s antikorozivnim dodatkom: dobre su za starije radijatore sa sitnom rđom, a neke se mogu nanositi direktno na očišćen metal.

Kod boje nije bitna samo nijansa. Bijela je i dalje klasika, ali radijator danas može biti i antracit, mat crn ili u boji zida, da se uklopi u prostoriju. Kod metalik nijansi računajte na to da, prema nekim proizvođačima, mogu malo smanjiti zračenje toplote.

Brzo ide radijator sa cijelim, samo izbledjelim premazom, do kojeg se lako dolazi i koji ostaje na mjestu. Dovoljno ga je očistiti, prebrusiti i obojiti.

Više vremena traže:

• rđa i ispucao ili debeo premaz, nanošen mnogo puta,
• velika ili neobična rebra s dubokim razmacima,
• radijator tik uz zid, ispod prozorske daske ili iza namještaja,
• potreba za osnovnim premazom i dodatnim slojevima,
• prelaz s tamne na svijetlu boju, kad jedan sloj ne pokriva.

Najtemeljniji rezultat dobija se kad se radijator skine sa zida. To je, međutim, zahvat na sistemu grijanja: treba ispustiti vodu i poslije sistem ponovo napuniti i odzračiti, a taj posao radi vodoinstalater koji se bavi grijanjem. Moler radijator obično boji na mjestu.

• Bojenje toplog radijatora. Boja se suši neravnomjerno i za nekoliko dana može početi da otpada.
• Predebeo sloj. Boja curi, pravi kapi i fleke, a u razmacima ostaju naslage. Dva tanka sloja su uvijek bolja od jednog debelog.
• Preskočeno čišćenje i brušenje. Na prašini i masnoći nova boja ne drži. Upravo priprema odlučuje koliko će premaz trajati.
• Pogrešna boja. Boja za zidove ili drvo na toplom metalu požuti i ispuca.
• Prerano uključeno grijanje. Toplota na premazu koji još nije stvrdnuo izaziva mrlje, mjehuriće ili promjenu nijanse.
• Obojeni ventili. Termostatska glava, ventil za odzračivanje i holenderi se ne boje, inače se zaglave ili ne mogu da se odvrnu.

Radijator na mjestu možete obojiti i sami, ako imate strpljenja za razmake između rebara. Vrlo stari premazi mogu sadržati olovo, zato ih ne brusite nasuvo bez respiratora, a prašinu poslije rada pokupite vlažnom krpom.

1. Zatvoriti termostatski ventil i ostaviti radijator da se potpuno ohladi.
2. Prekriti pod i zid iza radijatora folijom, a ventile i glavu oblijepiti trakom.
3. Izvući prašinu iz razmaka uskom četkom i oprati površinu vodom s deterdžentom.
4. Skinuti labavu boju i rđu čeličnom četkom ili brusnim papirom, a preostali premaz lagano prebrusiti.
5. Obrisati prašinu, odmastiti površinu i ostaviti je da se osuši.
6. Zarđala mjesta premazati pretvaračem rđe ili antikorozivnom osnovom.
7. Prvo obojiti unutrašnje djelove i razmake savijenom četkom, zatim prednje strane rebara.
8. Ostaviti da se osuši prema uputstvu na pakovanju i nanijeti drugi tanki sloj.
9. Skinuti traku, provjetriti prostoriju i uključiti grijanje tek nakon vremena koje preporučuje proizvođač boje.

• premaz je ujednačen i pokriva i u razmacima između rebara,
• nigdje nema kapi, curenja ni naslaga boje,
• ispod premaza ne prosijava rđa ni stara nijansa,
• ventili, termostatska glava i holenderi nijesu obojeni i mogu da se koriste,
• pod, zid i okolina su čisti, bez fleka,
• poslije prvog uključivanja grijanja premaz ne žuti, ne pravi mjehuriće i ne lijepi se.