Bojenje vertikalnih cijevi grijanja

Samo nanošenje boje ide brzo. Najviše vremena odlazi na pripremu i na sušenje između slojeva. Postupak u osnovi izgleda ovako:

• hlađenje cijevi: boja se nanosi samo na hladnu i suvu površinu, inače pravi mjehuriće i slabo se drži,
• zaštita okoline: pod, zid iza cijevi i namještaj se pokriju folijom ili papirom, a ivice se oblijepe molerskom trakom,
• čišćenje i odmašćivanje: uklanjaju se prašina, masnoća i stara boja koja se ljušti,
• skidanje rđe i brušenje: čeličnom četkom ili brusnim papirom, da nova boja ima za šta da se uhvati,
• osnovni premaz: na mjestima gdje se vidi goli metal ili rđa,
• dva tanka sloja završne boje: odozgo nadolje, uz vrijeme sušenja koje navodi proizvođač.

Zašto dva tanka sloja, a ne jedan debeo? Debeo sloj na vertikalnoj cijevi curi, dugo se suši, pravi zadebljanja kod obujmica i kasnije se lakše ljušti.

Cijevi se tokom grijanja stalno zagrijavaju i hlade. Obična boja za zidove ili lak za drvo to ne podnose. Birajte boju koja je izričito namijenjena radijatorima i cijevima grijanja. Na pakovanju je obično navedena temperaturna otpornost. Kod uobičajenih boja za radijatore ona je, prema proizvođaču, najčešće oko 100 do 120 °C, što je za klasično centralno grijanje dovoljno.

Akrilne boje za radijatore razrjedive vodom

Gotovo da nemaju miris, brzo se suše, a bijela nijansa duže ostaje bijela. Pogodne su za stanove u kojima se živi, dječje sobe i kancelarije. Na zarđali metal ih treba nanositi preko odgovarajuće osnove.

Sintetičke (alkidne) boje

Prave tvrd, otporan i sjajan sloj koji dobro podnosi udarce i ogrebotine. Pri nanošenju jače mirišu i duže se suše, pa prostoriju treba dobro provjetravati. Bijela sintetička boja koja nije namijenjena radijatorima na toploj cijevi vremenom žuti.

Osnovni premazi i nijanse

Na čelične cijevi sa rđom ide antikorozivna osnova. Bakarne i pocinkovane cijevi traže osnovu namijenjenu baš takvoj podlozi, inače boja ne prianja. Nijansa je stvar ukusa: bijela ili boja zida vizuelno sakriju cijev, a antracit ili crna je namjerno istaknu. Sjajna površina se lakše briše, mat manje pokazuje neravnine stare podloge.

Koliko će posao biti zahtjevan, a time i skuplji ili jeftiniji, zavisi prije svega od stanja cijevi i od toga koliko im se lako prilazi:

• stanje površine: cijev sa jednim zdravim slojem boje samo se prebrusi, dok rđa i debeli slojevi koji se ljušte traže mnogo više pripreme,
• razmak od zida: cijev tik uz zid ili u uglu teško se boji sa zadnje strane, pa je potrebna uska četka za radijatore,
• broj obujmica, račvi i ventila: svaki detalj se boji ručno i polako,
• namještaj i oprema: ormarići, kuhinjski elementi ili kada pored cijevi znače više pokrivanja i zaštite,
• tamna ili jaka nijansa: kod promjene boje ponekad je potreban i treći sloj.

U Crnoj Gori mnoge kuće i stanovi imaju sopstveni kotao ili grijanje na struju, pa vlasnik sam odlučuje kada će ugasiti grijanje. U zgradama sa zajedničkom kotlarnicom vertikalne cijevi, takozvane vertikale ili usponske cijevi, dio su zajedničkog razvoda. Tokom sezone grijanja su tople i u stanu ih ne možete ohladiti, pa se bojenje planira van sezone. Kada se grijanje gasi i pali, provjerite kod upravnika zgrade. Sve radove na samom razvodu, na primjer pomjeranje cijevi ili zamjenu ventila, treba da radi vodoinstalater ili serviser za grijanje.

Bojenje cijevi do visine zida može da uradi i spretan laik. Ne dirate razvod, samo obnavljate površinu. Radite isključivo na hladnoj cijevi i uz dobro provjetravanje.

1. Isključiti grijanje ili sačekati kraj sezone grijanja i pustiti da se cijevi potpuno ohlade.
2. Pokriti pod i namještaj, a zid iza cijevi zaštititi komadom kartona ili folije.
3. Ostrugati staru boju koja se ljušti i rđu čeličnom četkom ili grubljim brusnim papirom.
4. Cijelu cijev fino prebrusiti, da površina bude mat i malo hrapava.
5. Ukloniti prašinu, odmastiti cijev odgovarajućim sredstvom i pustiti da se dobro osuši.
6. Na goli metal i mjesta gdje je bila rđa nanijeti osnovni premaz i pustiti da se osuši prema uputstvu proizvođača.
7. Nanijeti prvi tanki sloj završne boje odozgo nadolje, a zadnju stranu cijevi obojiti četkom za radijatore.
8. Pustiti da se sloj osuši prema uputstvu na pakovanju i po potrebi ga lagano prebrusiti.
9. Nanijeti drugi tanki sloj i provjeriti da se boja ne skuplja kod obujmica i spojeva.
10. Uključiti grijanje tek nakon vremena koje navodi proizvođač, obično najranije nakon jednog do dva dana.

U starijim kućama i zgradama stari slojevi boje mogu da sadrže olovo. Takve slojeve je bolje brusiti na mokro, nositi respirator i prašinu ne čistiti metlom na suvo.

• bojenje tople cijevi: boja se prebrzo suši na površini, pravi mjehuriće i kasnije puca,
• preskočena priprema: nova boja ne prianja na masnoću, prašinu i rđu i za godinu dana počne da se ljušti,
• pogrešna boja: boja za zidove ili za drvo na cijevi žuti, lijepi se i otpada,
• jedan debeo sloj: curenje, neravnine i dugo sušenje,
• obojeni ventili i termostatske glave: navoj ili glava se slijepe i više ne mogu da se okreću,
• prerano uključeno grijanje: premaz još nije očvrsnuo, pa mijenja nijansu ili se ošteti.

U praksi se često dešava da se oboji i izolacija cijevi ili plastična zaštitna cijev. One se ne boje, jer se boja na njima ne drži i može da ih ošteti.

Kada se boja osuši, pregledajte cijev pri dobrom svjetlu, najbolje gledajući sa strane, i provjerite:

• ujednačenu nijansu, bez stare boje koja se nazire ispod,
• zadnju stranu cijevi uz zid, obojenu jednako kao prednju,
• da nema curenja i zadebljanja, posebno kod obujmica i spojeva,
• da rđa nigdje ne probija kroz premaz,
• čiste ventile, glave i navoje koji se slobodno okreću,
• čist zid, pod i okolinu, bez mrlja od boje,
• nakon prvog uključenja grijanja premaz bez mjehurića, pukotina i vidljive promjene boje.