Krečenje zidova u boji

Moler počinje pripremom, ne bojom. Namještaj se iznese ili skupi na sredinu sobe, pod i prozori se pokriju, a utičnice i prekidači se zalijepe trakom ili im se skinu maske. Zatim slijedi sam posao:

• čišćenje podloge od prašine, masnoće i paučine i struganje starih slojeva koji se ljušte,
• popravka zidova: kitovanje pukotina i rupa, pa brušenje popravljenih mjesta,
• podloga (prajmer), koja izjednačava upijanje zida da se boja na popravljenim mjestima ne bi sušila drugačije nego na ostatku površine,
• bijeli osnovni sloj, ako je zid taman, fleka ili ima mnogo popravki,
• prvi sloj boje u tonu valjkom, a uglove i ivice četkom,
• drugi sloj kad se prvi osuši, da se ton izjednači i zid potpuno pokrije.

Zašto dva sloja? Jedan sloj boje u tonu skoro uvijek otkrije mjesta gdje je valjak pokupio manje boje. Kod jakih i tamnih tonova ponekad treba i treći sloj, ili osnovna boja natonirana u sličan ton, ako je proizvođač preporučuje.

Kod izbora odlučuju dvije stvari: vrsta boje i ton. Većina unutrašnjih boja za zidove su disperzije, dakle boje koje se razrjeđuju vodom. Razlikuju se uglavnom po tome koliko dobro podnose pranje i trljanje.

• obične disperzije (često se prodaju kao poludisperzija) propuštaju paru i odgovaraju dnevnoj sobi, spavaćoj sobi ili radnoj sobi, gdje se zidovi rijetko diraju,
• perive boje (često označene kao akrilne ili lateks) imaju čvršću površinu koja podnosi brisanje vlažnom krpom i odgovaraju hodniku, kuhinji, dječjoj sobi ili zidu uz trpezarijski sto,
• boje sa malo rastvarača i bez jakog mirisa isplate se u spavaćim i dječjim sobama i tamo gdje žive alergičari, a tačna svojstva treba provjeriti u tehničkom listu konkretnog proizvoda.

Za ton pomaže jednostavno pravilo: svijetli tonovi optički povećavaju i osvjetljavaju prostoriju, a tamni je čine toplijom, ali i manjom. Sobama okrenutim ka sjeveru odgovaraju topliji tonovi, a sunčanim sobama hladniji, koji ublažavaju toplo dnevno svjetlo. U primorju i na jugu, gdje ljeti ima mnogo jakog sunca, svijetli tonovi pomažu da soba djeluje svježije. Tamniji ili upadljiv ton se često stavlja samo na jedan zid, na primjer iza kreveta ili kauča.

Boja iz kataloga u radnji izgleda drugačije nego kod kuće. Zato se isplati obojiti probni komad direktno na zidu i pogledati ga ujutru, tokom dana i uveče pod vještačkim svjetlom.

Dvije jednako velike sobe mogu biti potpuno različit posao. Posao olakšava:

• prazna prostorija, na primjer u novogradnji,
• novi, suvi i ravni gletovani zidovi,
• svijetli ton koji dobro pokriva,
• uobičajena visina plafona, gdje su dovoljne merdevine ili produžna drška za valjak.

Više vremena i materijala, naprotiv, traže:

• stara boja koja se ljušti ili je masna i mora se skinuti,
• mnogo pukotina i popravki,
• prelaz sa tamne boje na svijetlu ili obrnuto i jaki tonovi koji traže dodatni sloj,
• stepeništa i visoki zidovi, gdje treba skela,
• mnogo uglova, niša, oštrih prelaza između dvije boje i dekorativne tehnike,
• namještena soba, gdje sve treba pokrivati i pomjerati.

Kad dobijete ponudu od molera, provjerite šta sve obuhvata: pokrivanje namještaja i poda, popravke, prajmer, broj slojeva i čišćenje poslije posla.

U praksi se često dešava da problem ne nastane tokom krečenja, nego već u pripremi. Najčešće se viđaju ove greške:

• bojenje preko vlažnog gleta ili maltera: boja onda pravi fleke ili se ljušti, zato treba sačekati da se podloga potpuno osuši,
• preskočen prajmer: popravljena mjesta se poslije sušenja vide kao mutnije ili tamnije fleke,
• loše pripremljena boja: pregusta se razvlači i ostavlja tragove, prerijetka slabo pokriva, a razrjeđivati treba samo prema uputstvu proizvođača,
• pauza na sredini zida: tamo gdje se boja osušila pa se kasnije nastavilo ostaje vidljiva traka,
• boja iz različitih šarži: natonirana boja može se malo razlikovati od kante do kante, zato je bolje odjednom napraviti cijelu količinu ili kante prije upotrebe izmiješati zajedno,
• drugi sloj prerano: prvi sloj mora da se osuši prema preporuci proizvođača, a po hladnom i vlažnom vremenu to traje duže.

Običnu sobu možete obojiti i sami, ako imate strpljenja i stabilne merdevine. Visoke zidove stepeništa i rad na skeli ipak prepustite moleru.

1. Iznijeti namještaj ili ga skupiti na sredinu sobe i pokriti folijom.
2. Pokriti pod, a lajsne, prozore i štokove vrata zalijepiti molerskom trakom.
3. Isključiti osigurač za utičnice i prekidače u sobi i tek onda skinuti njihove maske.
4. Očistiti zid, sastrugati djelove koji otpadaju, zakitovati pukotine i poslije sušenja izbrusiti.
5. Nanijeti prajmer valjkom i pustiti ga da se osuši prema uputstvu.
6. Ako je podloga tamna ili fleka, prvo je premazati bijelom bojom.
7. Boju dobro promiješati, a kod natoniranih boja izmiješati sve kante zajedno.
8. Četkom obojiti traku u uglovima, uz plafon i oko otvora.
9. Valjkom obojiti cijeli zid u jednom potezu, odozgo nadolje, unakrsnim potezima i uvijek mokro na mokro.
10. Pustiti da se osuši prema preporuci proizvođača i na isti način nanijeti drugi sloj.
11. Skinuti traku dok je boja još malo vlažna, da se ne bi otkinula zajedno sa ivicom.
12. Provjetriti, ali tokom sušenja izbjegavati promaju i jako direktno sunce na svježem zidu.

Zid je dobro pogledati na dnevnom svjetlu, a zatim ga osvijetliti lampom ukoso preko površine. Svjetlo iz strane otkriva greške koje se ne vide kad gledate direktno. Pri preuzimanju provjerite:

• da je boja ujednačena na cijelom zidu, bez traka i mutnih ili sjajnijih fleka,
• da kroz novi sloj ne probija stara boja ni popravljena mjesta,
• da su uglovi, okolina utičnica i prelaz uz plafon dobro obojeni i čisti,
• da su linije između dvije boje prave i oštre,
• da na zidu nema dlačica od valjka, kapljica ni curenja,
• da su podovi, prozori, lajsne i namještaj čisti i bez mrlja od boje,
• da je ostatak boje sačuvan i označen tonom za kasnije popravke.