Krečenje: osnovni bijeli premaz u dva sloja

Najčešće poslije gletovanja i popravki. Glet, kit i stari malter upijaju boju svaki na svoj način. Kod jednog sloja to se vidi kao mat i sjajnije „mape“, koje se posebno primijete kad svjetlo s prozora pada sa strane. Drugi sloj te razlike izravna.

U novogradnji su zidovi obično od gipsanog maltera ili gips-karton ploča. Takve površine jako upijaju i nijesu ujednačene, pa se jedan sloj bukvalno izgubi u podlozi. Dvostruki premaz ovdje napravi prvi neprekinuti sloj, na koji se kasnije boja u nijansi nanosi lakše i troši se manje.

Kad prekrivate tamne boje, na primjer plavu, sivu ili crvenu, bijeli međusloj je neophodan. Računajte ipak da kod vrlo zasićenih boja dva sloja možda neće biti dovoljna, pa treba treći sloj ili boja koja bolje pokriva.

Bijela se bira i prije prodaje ili izdavanja stana. Djeluje neutralno, vizuelno povećava prostor, a novi vlasnik ili zakupac je lako prefarba po svom ukusu.

Kvalitet krečenja najviše zavisi od pripreme. Ni dobra boja neće sakriti prašinu, masne mrlje ili nepopravljene pukotine.

1. Iznijeti ili pokriti namještaj, pokriti pod i zalijepiti trakom prozore, štokove i lajsne.
2. Očistiti zidove od prašine, paučine i masnih mrlja, a staru boju koja se ljušti sastrugati.
3. Zakitovati rupe i pukotine, a kad se osuše, prebrusiti ih i obrisati prašinu.
4. Nanijeti podlogu (penetraciju), posebno na novi malter, glet, gips-karton i popravljena mjesta.
5. Četkom obojiti uglove, ivice uz plafon, oko utičnica i iza radijatora.
6. Nanijeti prvi sloj valjkom i ostaviti ga da se potpuno osuši.
7. Pregledati zid, sitne greške dokitovati i preći bojom.
8. Nanijeti drugi sloj, opet počevši od uglova, pa preći na površinu.

Zašto se prvo boji plafon, a tek onda zidovi? S plafona uvijek nešto kapne ili prsne, pa je pametno da ti tragovi završe na zidovima koji će se tek bojiti.

U prostorijama za stanovanje najčešće se koristi unutrašnja disperzivna boja. Propušta paru, brzo se suši i dobro pokriva. Za dnevnu sobu, spavaću ili radnu sobu potpuno je dovoljna.

Periva boja otporna na habanje odgovara za hodnike, dječje sobe i kuhinje, gdje se zidovi češće uprljaju i povremeno ih treba obrisati vlažnom krpom. Manje upija, pa mrlje ne prodiru tako duboko u premaz.

Bijela boja s podlogom spaja penetraciju i prvi sloj. Dobra je za novi malter i gips-karton kad želite skratiti posao. Na prašnjavu, trošnu ili jako upijajuću podlogu ipak se isplati nanijeti posebnu dubinsku podlogu.

Za kupatila i prostorije u kojima se javlja buđ koriste se boje s dodatkom protiv buđi. To je česta tema u vlažnijim krajevima, na primorju i u stanovima koji se rijetko provjetravaju. Sama boja ipak neće riješiti buđ ako se ne ukloni njen uzrok, a to su vlaga i slabo provjetravanje.

Najjednostavnije je krečiti praznu prostoriju s ravnim, ranije bojenim zidovima obične visine. Posao duže traje i više košta kad imate:

• upijajuću ili novu podlogu, kojoj treba penetracija i više boje,
• mnogo popravki, kitovanja i brušenja,
• tamnu ili jako obojenu staru površinu,
• visoke plafone, stepeništa i mjesta gdje treba skela,
• razuđene zidove, niše, mnogo uglova, cijevi i radijatora,
• namještaj koji ostaje u prostoriji, pa ga treba pomjerati i pokrivati.

Kod većih praznih površina, na primjer u novogradnji, moler može ponuditi prskanje mašinom. Brzo je i ne ostavlja tragove valjka, ali traži temeljno pokrivanje svega okolo i iskustvo. Za namješten stan nije pogodno.

Običnu sobu možete okrečiti i sami. Treba vam stabilna niska merdevina ili teleskopska drška, valjak sa srednje dugom dlakom (za glatke zidove obično otprilike 12 do 18 mm), pljosnata četka, rešetka za kantu i zaštitna folija. Tokom rada i sušenja provjetravajte prostoriju, ali izbjegavajte promaju i direktno sunce na svježem premazu.

1. Isključiti osigurač za utičnice i prekidače u prostoriji ako želite skinuti njihove maske.
2. Pokriti pod i namještaj, zalijepiti trakom lajsne, štokove i okvire prozora.
3. Oprati masna mjesta, obrisati prašinu sa zidova i zakitovati sitne rupe.
4. Nanijeti podlogu na popravljena i upijajuća mjesta prema uputstvu na pakovanju.
5. Boju dobro promiješati i razrijediti samo onoliko koliko navodi proizvođač.
6. Četkom obojiti traku oko uglova, plafona i utičnica.
7. Valjak umočiti, ocijediti na rešetki i nanositi boju u trakama koje se međusobno preklapaju.
8. Jedan zid završiti odjednom, bez pauze na sredini površine.
9. Ostaviti sloj da se suši onoliko koliko navodi proizvođač, obično nekoliko sati.
10. Nanijeti drugi sloj istim alatom i na isti način.
11. Skinuti traku prije nego što se boja potpuno osuši, da ne povuče ivicu premaza.

Bijela boja otkrije svaku neravninu i svaki loš potez. U praksi se često dešavaju ove greške:

• preskočena penetracija: boja se neravnomjerno upija, nastaju mrlje i premaz slabije drži,
• nepromiješana boja: pigment se slegne na dno i zid ne pokriva svuda isto,
• pregusta ili prerijetka boja: gusta ostavlja tragove valjka, rijetka slabo pokriva i curi,
• prelaženje preko već osušenih mjesta: na granici nastaju vidljive pruge i „mape“,
• drugi sloj prerano: valjak povlači još mekan prvi sloj,
• premalo boje na valjku: kad se boja „razvlači“ na veliku površinu, ispod se proziru tragovi.

Pogledajte zid i po danu i uz večernje svjetlo. Najviše otkrije lampa ili baterijska lampa koju držite koso uz zid.

• premaz je ujednačen, ne vide se kit, popravke ni stara boja,
• na zidu nema mat i sjajnih mrlja ni pruga od valjka,
• uglovi i ivice su obojeni isto kao površina, bez sivih rubova,
• nema curenja, kapi ni zalijepljenih dlaka s valjka,
• linija između zida i plafona je prava i čista,
• pod, prozori, štokovi i prekidači su bez mrlja od boje,
• prostorija je pospremljena i zaštitni materijal uklonjen.