Postavljanje keramičkog i betonskog crijepa

Keramički, odnosno pečeni crijep nastaje pečenjem gline. Kad se pravilno postavi, traje decenijama i dugo zadržava boju. Glazirana varijanta ima glatkiju površinu, voda se s nje brže sliva i mahovina se teže hvata. Za starije ili slabije krovne konstrukcije proizvođači prave i lakši pečeni crijep. U Crnoj Gori se na starim kamenim kućama u primorju često viđa i tradicionalna kanalica, koja se postavlja na svoj način i traži majstora koji je poznaje.

Betonski crijep je vrlo precizan po dimenzijama, pa se slaže brzo i pravilno. Čvrst je, ali obično teži, pa krovna konstrukcija mora bez problema da nosi njegovu težinu. Za moderne kuće se često biraju ravni modeli jednostavnog profila.

Kod izbora uporedite prije svega tri stvari:

• težinu crijepa i da li je krovna konstrukcija može nositi (kod renoviranja je dobro da krov pogleda statičar, posebno na sjeveru gdje pada mnogo snijega),
• najmanji nagib krova koji za taj model navodi proizvođač,
• izgled i to kako se crijep uklapa u okolne kuće.

Kao zamjenu neki razmatraju falcovani limeni krov. Lakši je i podnosi manje nagibe, ali je na kiši bučniji i djeluje drugačije od klasičnog krova od crijepa.

Crijep je samo gornji sloj krova. Ako ispod njega nešto nije kako treba, ni kvalitetan crijep neće spasiti krov. Prije postavljanja treba da bude spremno sljedeće:

• krovna konstrukcija, odnosno drveni rogovi zaštićeni od insekata, gljivica i vlage,
• sekundarna hidroizolacija, obično difuzna folija, koja prihvata vodu koju vjetar ubaci ispod crijepa i odvodi je u oluk,
• kontraletve, koje prave provjetreni razmak između folije i crijepa,
• krovne letve na razmaku koji propisuje tehnički list tog crijepa,
• kod stambenog potkrovlja i termoizolacija između rogova i parna brana sa unutrašnje strane.

Zašto se toliko priča o razmaku letava? Svaki model crijepa ima tačno zadat razmak. Već odstupanje od nekoliko milimetara znači da crijep ne naleže jedan na drugi, nastaju procjepi i krov počinje da prokišnjava. Razmak se zato uvijek mjeri prema uputstvu proizvođača, nikad odoka.

Jednako je važno provjetravanje. Vazduh koji struji ispod crijepa od oluka prema sljemenu odnosi vlagu. Ako provjetreni sloj nedostaje ili je prenizak, vlaga se kondenzuje, drvo vlaži, a izolacija gubi svoju funkciju.

Klasični crijep na preklop obično se postavlja na krovove nagiba otprilike iznad 22°. Za manji nagib postoje modeli i rješenja sa dodatnom hidroizolacijom i zaptivanjem. Tačnu granicu ipak uvijek određuje proizvođač konkretnog crijepa.

Dobar krovopokrivač ne počinje crijepom, nego mjerenjem. Cijelu površinu rasporedi tako da bude što manje sječenja i da redovi lijepo izađu na rubovima i kod sljemena.

1. Izmjeriti krov i rasporediti broj redova i kolona crijepa.
2. Postaviti kuke i oluke prije crijepa.
3. Postaviti prvi red kod oluka, koji određuje ravan cijelog krova.
4. Slagati crijep odozdo prema gore i pravilno ga povezati u redovima.
5. Pričvrstiti crijep kopčama, posebno na rubovima, kod sljemena i na mjestima izloženim vjetru, prema uputstvu proizvođača.
6. Riješiti detalje: zabatne rubove, uvale, sljeme sa sljemenjacima i ventilacionom trakom.
7. Opšiti limom dimnjak, krovne prozore i ostale prodore.
8. Provjeriti zaptivenost i ukloniti s krova ostatke i prašinu od sječenja.

Limarski radovi oko dimnjaka, prozora i u uvalama su mjesta gdje krov najčešće prokišnjava. Zato je dobro da limar radi uporedo s krovopokrivačem i da detalje rješavaju zajedno, a ne kao naknadnu popravku.

Ovo je rad na visini. Pripada iskusnoj ekipi koja ima skelu ili drugu zaštitu od pada. Postavljanje crijepa u sopstvenoj režiji se ne preporučuje.

Najjednostavniji je veliki dvovodni krov bez prodora. Krovopokrivač tu slaže cijeli crijep u pravilnim redovima i nema mnogo dodatnog posla. Posao, naprotiv, produžava i poskupljuje:

• razuđen krov sa krovnim kućicama, četvorovodnim dijelovima i uvalama, gdje treba mnogo sjeći,
• veći broj dimnjaka, krovnih prozora i drugih prodora,
• strm krov ili loš pristup kući, na primjer uska ulica bez mjesta za skelu, kakvih ima u starim primorskim mjestima,
• mali nagib, koji traži dodatno zaptivanje,
• jaka izloženost vjetru, na primjer buri ili jugu na primorju, zbog koje treba više pričvršćivanja,
• kod renoviranja skidanje i odvoz starog crijepa i eventualne popravke krovne konstrukcije.

Popravka krova koji prokišnjava spada među neprijatne i skupe poslove. Većina problema može se izbjeći ako se crijep postavi pošteno iz prvog puta. U praksi se ponavljaju ove greške:

• kontraletve nedostaju ili su preniske, pa se krov ne provjetrava i drvo vlaži,
• neprecizan razmak letava, zbog kojeg crijep ne naleže,
• crijep postavljen na manji nagib nego što proizvođač dozvoljava, bez dodatnog zaptivanja,
• slabo ili nikakvo pričvršćivanje rubnog crijepa i sljemenjaka, koje onda odnese vjetar,
• loše opšiven dimnjak, prozor ili uvala,
• postavljanje po kiši ili mrazu, kada folija i zaptivke ne drže kako treba.

Pomaže i razumna narudžba materijala. Crijep se obično naručuje sa rezervom od otprilike 5 do 10 odsto za sječenje i lom. Kasnije dokupiti istu seriju može biti problem, jer se nijansa između proizvodnih serija malo razlikuje.

Kod preuzimanja radova pregledajte krov spolja i iz potkrovlja. Provjerite prije svega da li:

• su redovi crijepa ravni i crijep pravilno naleže jedan na drugi,
• su rubni, sljemeni i izloženi crijepovi pričvršćeni kopčama,
• je sljeme zatvoreno sljemenjacima, a provjetravanje kod oluka i sljemena slobodno,
• je limena opšivka dimnjaka, prozora i uvala zaptivena i da li se voda s nje sliva u pravom smjeru,
• oluci imaju pad i voda iz njih otiče u vertikale,
• se iz potkrovlja vide mokra mjesta ili oštećena folija,
• su na krovu ili u olucima ostali komadi crijepa i nečistoća,
• ste dobili tehničke listove crijepa i dokumente potrebne za garanciju.

Pametno je pogledati u potkrovlje i poslije prve jače kiše. Tako se eventualni sitan problem otkrije još u garantnom roku.