Postavljanje i montaža parne brane

U svakom domaćinstvu nastaje mnogo vodene pare: od kuvanja, tuširanja, sušenja veša, pa i od samog disanja. Topao i vlažan vazduh prirodno ide prema napolje. Ako uđe u izolaciju i tamo se ohladi, kondenzuje se. Mokra izolacija slabije izoluje, drvo rogova i greda vlaži se, pojavljuje se plijesan, a stradaju i gips-kartonske ploče i metalni profili.

Važi jedno osnovno pravilo: parna brana uvijek ide na toplu stranu izolacije, dakle prema prostoriji. Nikada između izolacije i spoljašnje strane, jer bi tamo vlagu zadržavala u konstrukciji.

U praksi se srijeću dvije situacije:

• postavljanje parne brane u krovnom sklopu: folija ide ispod rogova ili ispod izolacije između rogova u kosinama potkrovlja i nastavlja se na ostale slojeve krova,
• montaža parne brane u gips-kartonskom plafonu: folija se postavlja iznad gips-kartonskih ploča, ispod toplotne izolacije plafona ili tavana.

Kod gips-kartonskog plafona redoslijed slojeva, gledano od prostorije prema gore, izgleda ovako: gips-kartonska ploča, noseći profili, parna brana, toplotna izolacija i na kraju međuspratna ili krovna konstrukcija. U potkrovlju se obje varijante često spajaju: ravan plafon prelazi u kosine, i baš taj prelaz mora ostati neprekinut.

U narodu se svaka takva folija zove parna brana, ali među njima postoje bitne razlike:

• klasična parna brana (polietilenska ili sa aluminijumskim reflektujućim slojem) gotovo potpuno zaustavlja prolaz pare i odgovara uobičajenim izolovanim sklopovima,
• parna kočnica paru samo usporava i dozvoljava konstrukciji da se kontrolisano isušuje, bira se kod difuziono otvorenih sklopova,
• pametna folija mijenja propusnost u zavisnosti od vlage: zimi štiti izolaciju, ljeti dozvoljava isušivanje prema unutra, često se koristi u potkrovljima i kod renoviranja starijih kuća.

Koja je folija prava, zavisi od cijelog sklopa: kakva je krovna folija, kakva izolacija i da li je krov ventilisan. Toplotnu zaštitu zgrada uređuju standardi MEST EN. Ako niste sigurni, neka sklop procijeni projektant ili iskusan majstor. Kod folije sa reflektujućim slojem orijentaciju određuje proizvođač, a sjajna strana obično gleda prema prostoriji.

Pored folije, podjednako su važni sistemski dodaci: ljepljive trake za spojeve, trajno elastični kit za spoj sa zidom i manžetne za prodore kablova, cijevi i svjetiljki. Folija i trake treba da budu od istog proizvođača, da bi pouzdano držale jedna uz drugu.

1. Provjeriti podlogu: mora biti suva, čista i bez oštrih ispupčenja koja bi pocijepala foliju.
2. Postaviti toplotnu izolaciju bez praznina, da ne nastanu toplotni mostovi.
3. Rasporediti trake folije tako da spojeva bude što manje.
4. Postaviti foliju pravom stranom prema unutra, opušteno, ne zategnutu do kraja, i usput je pričvršćivati klamericama.
5. Trake preklopiti, obično oko 10 cm ili prema uputstvu proizvođača, i svaki spoj zalijepiti sistemskom trakom.
6. Po obodu foliju spojiti sa zidovima, kalkanima i nazidcima pomoću kita i pritisnuti je letvom ili profilom.
7. Zaptiti prodore dimnjaka, cijevi i kablova manžetnama ili trakom.
8. Prije zatvaranja sve pregledati, pa tek onda montirati profile i gips-karton.

U praksi se dobro pokazuje instalacioni razmak: ispod folije se pričvrste letve ili noseći profili, a gips-karton se kači tek ispod njih. Električni kablovi i kutije za svjetiljke onda prolaze kroz taj razmak i ne moraju probijati foliju. Ako se na krovu rade i drugi poslovi, na primjer kontraletve ili limarski detalji, isplati se uskladiti ih tako da gotova folija ne strada.

Električnu instalaciju u plafonu smije izvoditi samo kvalifikovani električar.

Koliko je posao zahtjevan, a time i skuplji ili jeftiniji, najviše zavisi od broja detalja koje treba riješiti, a ne od same površine. Najjednostavniji je ravan plafon u novogradnji, pravilne osnove i sa malo prodora. Više posla donose:

• potkrovlje sa kombinacijom ravnog plafona i kosina, gdje folija mora glatko preći iz jedne ravni u drugu,
• mnogo ugradnih svjetiljki, otvora za rekuperaciju ili zvučnika u plafonu,
• krovni prozori, dimnjak i nazidci, oko kojih se folija oblikuje i kituje,
• renoviranje sa starim, neravnim zidovima, gdje se spoj teže zaptiva,
• pametne folije i kvalitetniji sistemski dodaci,
• rad na visini ispod sljemena, za koji je potrebna skela.

Trake i kitovi imaju svoj temperaturni opseg. Na mrazu ili na prašnjavoj podlozi ne drže, pa se rad u negrijanom potkrovlju zimi ponekad odlaže.

• Folija na pogrešnoj strani. Najozbiljnija greška, jer se vlaga tada zadržava direktno u konstrukciji.
• Preklop bez lijepljenja. Sam preklop traka ne zaptiva, iako tako izgleda.
• Jeftina univerzalna traka. Vremenom se odlijepi i spoj prestaje da zaptiva.
• Nema spoja sa zidom. Folija samo prislonjena uz zid ostavlja neprekinutu pukotinu po obodu.
• Probušena folija. Pri montaži profila lako se pocijepa ili probuši, a niko je ne popravi.
• Naknadne rupe za svjetiljke. Često se dešava da električar izreže otvore u gotovom plafonu, a parnu branu oko njih više niko ne zaptije.
• Prekid u uglovima i na prelazu u kosine. Upravo se ova mjesta najviše potcjenjuju.

Posljedice se obično ne vide odmah. Vlažne mrlje, plijesan u uglovima ili veći trošak za grijanje pojave se tek nakon nekoliko sezona, kada je plafon odavno zatvoren i popravka znači njegovo rastavljanje.

Parnu branu treba pregledati prije nego što je prekriju gips-karton ili obloga. Kasnije se više ne vidi. Pri preuzimanju provjerite:

• folija je postavljena pravom stranom prema unutra, prema uputstvu proizvođača,
• sve trake se preklapaju i svaki spoj je cijelom dužinom zalijepljen, bez nabora i odlijepljenih ivica,
• po obodu je folija spojena sa zidovima i kalkanima kitom ili trakom,
• prelaz između ravnog plafona i kosine je neprekinut,
• dimnjak, cijevi i kablovi imaju manžetne ili su pažljivo oblijepljeni,
• na površini nema rupa, pukotina ni probijanja od klamerica i šrafova,
• korišćene trake i kitovi su iz istog sistema kao i folija,
• kod zahtjevnije gradnje zaptivenost je provjerena testom propusnosti vazduha (blower-door test).