Postavljanje palisada do 50 cm

Ivičnjak samo odvaja behaton od travnjaka. Palisada može da prihvati i malu razliku u nivou, na primjer podignutu leju, stepenast prelaz kod terase ili ivicu blage kosine. Visina do 50 cm je za obično dvorište praktična: drži zemlju, ne djeluje teško i ne traži složen proračun.

Imajte na umu da je dio palisade uvijek u zemlji. Element dužine 50 cm iznad terena pokaže manje, otprilike dvije trećine svoje dužine. Ako treba da zadržite veću kosinu, ili iza palisade treba da stoji auto ili teži teret, to je već potporni zid. Takav zid treba da procijeni stručnjak, a obično traži i dublji, betonski temelj. U Crnoj Gori, gdje su mnoga dvorišta na kosom i kamenitom terenu, ta granica se često pređe brže nego što se na prvi pogled čini.

Betonske palisade su najotpornije. Podnose mraz, vlagu i pritisak zemlje i, ako su dobro postavljene, traju mnogo godina. Prave se u sivoj i u boji, sa površinom koja podsjeća na kamen ili drvo. Za kosine, prostor oko kuće i prilazne staze one su logičan izbor.

Drvene palisade izgledaju prirodno i brzo se postavljaju. Ipak, drvo u zemlji prije ili kasnije počne da trune od vlage, čak i kada je impregnirano. Više odgovaraju za dekorativne ivice leja nego za držanje zemlje.

Plastične i kompozitne palisade su lagane, ne trunu i gotovo ne traže održavanje. Slabije su, pa služe da vizuelno odvoje površine, a ne da drže teren.

Jednostavno pravilo: što veći pritisak trpi palisada, to je sigurnije da uzmete beton i betonsku posteljicu.

1. Obilježavanje linije. Kanapom i kočićima se označi trasa i visina gornje ivice. Za lukove pomaže crijevo ili sprej.
2. Iskop. Iskopa se rov dovoljno dubok da u njega stane podloga, posteljica i ukopani dio palisade. Obično to znači bar trećinu dužine elementa, plus podloga.
3. Podloga. Na dno se nasipa šljunak ili tucanik i dobro se nabije. Taj sloj nosi opterećenje i odvodi vodu.
4. Posteljica. Za lagane ivice dovoljna je nabijena šljunčana posteljica. Na kosini, kod većeg opterećenja ili u mekom tlu palisade se postavljaju u beton, koji se obično miješa zemljane vlažnosti, dakle tek blago vlažan.
5. Postavljanje. Palisade se ređaju komad po komad uz kanap i poravnavaju gumenim čekićem. Usput se libelom ili laserom provjerava da su uspravne, u liniji i na pravoj visini.
6. Zadnji oslonac i drenaža. Sa strane gdje će biti zemlja palisade se podupru betonom, a iza njih se nasipa drenažni šljunak. Na vlažnom terenu dodaje se i drenažna cijev.
7. Zatrpavanje i spoj. Na kraju se rov zatrpa, zemlja se lagano nabije, a okolina se spoji sa travnjakom, lejom ili behatonom.

Zašto toliko pažnje na podlogu? Zemlja se natapa vodom tokom kišnih mjeseci, a na sjeveru zemlje zimi i smrzava. Ako podloga nije čvrsta i propusna, palisade posle prve zime počnu da se naginju.

Najlakše i najbrže ide prava linija na ravnom placu sa čvrstim tlom, gdje se lako priđe kolicima i materijalom. Posao otežavaju:

• kosina i potreba da se zadrži zemlja, što traži betonsku posteljicu i zadnji oslonac,
• lukovi i promjenljiva visina, kada se svaki komad namješta posebno,
• glinovito ili raskvašeno tlo, gdje trebaju dublja podloga i drenaža,
• kamen i stijena u iskopu, česti na kraškom terenu,
• korijenje drveća ili stari betonski temelji na trasi,
• loš prilaz placu i mnogo iskopane zemlje koju treba odvesti,
• podzemne instalacije na trasi, koje prije kopanja treba tačno locirati.

Ako pri kopanju naiđete na gasnu cijev ili osjetite miris gasa, odmah prekinite posao, udaljite se od mjesta i pozovite 112.

Nisku ivicu na ravnom terenu možete postaviti i sami. Ako palisada treba da drži kosinu, stoji uz prilaz za auto ili će preko nje prelaziti teška mašina, posao prepustite majstorima.

1. Provjeriti da na trasi nema podzemnih instalacija.
2. Obilježiti liniju kanapom na kočićima i podesiti visinu gornje ivice.
3. Iskopati rov sa rezervom za podlogu, posteljicu i ukopavanje bar trećine palisade.
4. Nasuti šljunak i nabiti ga ručnim nabijačem ili iznajmljenom vibro pločom.
5. Pripremiti beton zemljane vlažnosti prema uputstvu proizvođača i rasporediti posteljicu.
6. Postaviti prvu palisadu, provjeriti je libelom i redom dodavati sljedeće, tik jednu uz drugu.
7. Svaki komad poravnati gumenim čekićem prema kanapu.
8. Sa zadnje strane dodati betonski oslonac i ostaviti ga da se stegne onoliko koliko navodi proizvođač.
9. Iza palisada nasuti drenažni šljunak, zatim zemlju i lagano je nabiti.

• Slabo nabijena podloga. Palisade se slegnu neravnomjerno i linija počne da vijuga.
• Preplitko ukopavanje. Kratak ukopani dio ne izdrži pritisak zemlje i elementi se iskrivljuju.
• Nema drenaže. Voda iza palisade gura, zimi se smrzava i postepeno je izgura napolje.
• Pogrešan materijal. Drvo ili plastika na kosini gdje pripada beton.
• Bez zadnjeg oslonca. Palisade stoje samo u šljunku, iako nose zemlju.
• Neprovjerena ravan. Na dužem potezu i malo odstupanje lijepo se vidi.

• linija je prava ili ravnomjerno zaobljena prema planu,
• gornje ivice su u ravni ili u dogovorenom nagibu, bez stepenica između komada,
• palisade stoje uspravno i ne pomjeraju se kada ih pritisnete rukom,
• sa zadnje strane postoji betonski oslonac i drenažni šljunak tamo gdje palisada drži zemlju,
• razmaci između elemenata su ujednačeni,
• spoj sa behatonom, travnjakom ili lejom je uredan i bez rupa,
• voda posle kiše ne stoji iza palisade,
• okolina je očišćena, a višak zemlje odvezen.