Postavljanje palisada viših od 50 cm

Niske palisade do 50 cm služe uglavnom kao ivica: odvajaju stazu od travnjaka ili prave nisku gredicu. Kod veće visine mijenja se njihov zadatak. Zemlja iza njih gura, posle kiše je teža, a palisada taj pritisak mora da izdrži godinama, bez naginjanja.

Visoke palisade se najčešće koriste u ovim situacijama:

• izravnavanje terena oko nove kuće na kosom placu,
• terasiranje bašte u više ravnih površina,
• učvršćivanje nasipa uz prilazni put ili parking mjesto,
• podignute gredice i odvajanje dijela za odmor od korisnog dijela dvorišta.

U poređenju sa klasičnim betonskim zidom djeluju lakše i prirodnije. Kada visina raste ili će iza zida da se kreće automobil, to više nije običan rad u dvorištu. Tada je pametno da rješenje procijeni statičar.

Betonske palisade

Za visine preko 50 cm to je uobičajen izbor. Čvrste su, dobro podnose mraz i vlagu i skoro da ne traže održavanje. Proizvode se u raznim bojama i završnim obradama, često sa izgledom kamena ili drveta, pa ih lako uklopite sa behatonom ili fasadom.

Palisade sa čeličnom armaturom

Kod viših zidova i većeg pritiska zemlje koriste se armirani elementi. Armatura povećava nosivost i smanjuje rizik da element pukne pod pritiskom. Da li vam trebaju, piše u podacima proizvođača, a za veće visine i opterećenja to određuje statičar.

Drvene palisade

Izgledaju prirodno, ali na većoj visini i u stalnom dodiru sa zemljom traju znatno kraće i traže redovan premaz i zaštitu. Bolje odgovaraju ukrasnim djelovima bašte sa malim opterećenjem, a ne glavnom potpornom zidu.

Kod izbora ne odlučuje samo izgled. Važni su vrsta tla, visina skoka terena, koliko vode ima u okolini i da li će iza zida biti samo travnjak ili i popločana površina. Ako proizvođač za određeni element navodi najveću visinu potpornog zida, držite se toga.

Da biste znali šta se na placu dešava, ovo je uobičajen redosljed rada iskusne ekipe:

1. Provjeriti gdje prolaze podzemne instalacije i iskolčiti liniju palisada kanapom i kočićima.
2. Iskopati rov za temelj. Dubina zavisi od visine palisada, tla i opterećenja. Proizvođači često navode da u temelj ide otprilike trećina dužine elementa.
3. Nabiti dno rova i po potrebi dodati i nabiti sloj šljunka.
4. Pripremiti betonsku podlogu i u svjež beton redom postavljati palisade.
5. Stalno provjeravati visinu, ravan i vertikalu libelom i kanapom, po potrebi nivelirom.
6. Betonirati i zadnju stranu, da palisade postanu jedna čvrsta cjelina.
7. Ostaviti beton da očvrsne prema uputstvu proizvođača, obično nekoliko dana, i tek onda zasipati.
8. Iza zida postaviti drenažnu cijev, geotekstil i šljunčani zasip koji se nabija u slojevima.
9. Spojiti okolne površine, na primjer behaton, stepenice ili travnjak.

Ako se palisade nastavljaju na behaton, na kraju se još posipa pijesak i metlom utjeruje u fuge.

Zašto se visoke palisade ponekad posle par godina nagnu? Skoro uvijek je uzrok voda ili slab temelj. Zemlja natopljena kišom je teža i gura zid mnogo jače od suve. Ako voda nema kuda da oteče, pritisak dalje raste, a tlo ispod se postepeno raskvasi.

Zato se iza palisada ne zasipa običnom iskopanom zemljom. Koristi se šljunak ili drobljeni kamen koji propušta vodu, a pri dnu drenažna cijev izvedena tamo gdje voda može bezbjedno da oteče. Geotekstil odvaja šljunak od zemlje, da se vremenom ne zapuši. Teren iznad zida treba da ima blag pad od zida, a ne prema njemu.

Jednako je važno nabijanje u slojevima. Ako se zasip sipa odjednom, kasnije se slegne, kiša raskvasi zemlju iza zida i palisade dobiju neravnomjeran pritisak. Na mjestima sa jakim jesenjim i zimskim kišama ovo se pokaže brzo.

Koliko je posao zahtjevan, a time i koliki je obim radova, jako se razlikuje od placa do placa. Posao olakšavaju ravan i lako dostupan teren, gdje može da uđe mini bager i da priđe kamion sa betonom, čvrsto i stabilno tlo i kratka, prava linija.

Posao otežavaju:

• strma kosina i veći skok terena,
• loš pristup, kada se materijal nosi ručno ili ručnim kolicima,
• vlažno, glinovito ili nasuto tlo,
• kamenito tlo koje se teško kopa,
• lukovi, stepenice i spajanje sa behatonom ili zidovima,
• instalacije blizu iskopa i potreba da se odveze mnogo zemlje,
• opterećenje automobilom iza zida, koje traži jače rješenje.

Samostalno postavljanje na ovoj visini se ne preporučuje. Radi se o potpornoj konstrukciji, a greška se pokaže tek posle nekoliko godina, kada zid počne da se pomjera zajedno sa zemljom.

• plitak iskop ili premalo betona u temelju, pa se palisade naginju,
• drenaža izostavljena, a zasip urađen zemljom umjesto šljunkom,
• zasipanje prije nego što beton očvrsne,
• betoniranje na mrazu bez zaštite,
• neprecizno postavljanje, koje loše izgleda i neravnomjerno opterećuje zid,
• potcjenjivanje pritiska zemlje na visini za koju je potreban statičar,
• palisade namijenjene nižoj upotrebi ugrađene u visok potporni zid.

Kod preuzimanja isplati se proći cijelom dužinom zida i pogledati ove stvari:

• palisade su vertikalne, a gornja ivica drži dogovorenu visinu ili ravnomjeran pad,
• linija je prava, bez isturenih ili utonulih elemenata,
• između palisada nema velikih fuga kroz koje bi curila zemlja,
• beton u temelju je kompaktan, bez vidljivih šupljina,
• iza zida postoji šljunčani zasip i drenaža sa jasnim izlivom,
• teren iznad zida ima pad od palisada,
• elementi nisu napukli ni oljušteni,
• spoj sa behatonom, stepenicama i travnjakom je uredan i stabilan,
• izvođač vam je predao podatke o ugrađenom materijalu i preporuke proizvođača.

Kasnije je dovoljno da zid povremeno pregledate, posebno posle jakih kiša i zime: da li se naginje, da li puca i da li drenaža odvodi vodu.