Montaža drvene i WPC terase

Stavka montaže drvene ili WPC terase obuhvata iskolčenje površine, postavljanje i niveliranje noseće podkonstrukcije na pripremljenu podlogu, montažu terasnih dasaka vijcima ili skrivenim klipsama, rezanje dasaka na mjeru i postavljanje završnih lajsni ili čeonih dasaka. Dio posla je i provjera pada i fuga.

U stavku obično ne ulaze iskop, posteljica od tucanika i njeno zbijanje, betonske stope, same daske i podkonstrukcija kao materijal, stepenice, ograda, pergola ni zaštita drveta uljem. Ti radovi i materijal obračunavaju se posebno. Pri obilasku je korisno tačno zapisati šta ponuda sadrži, a šta ne.

Terasa se najčešće gradi nakon završetka kuće, pri uređenju dvorišta ili pri obnovi stare betonske terase koja je ispucala i po kojoj se ne može hodati bez spoticanja. Prije narudžbe dobro je imati odgovore na ova pitanja:

• kolika će biti visina terase u odnosu na prag vrata i teren, da se na ulazu ne napravi stepenica,
• kuda će oticati voda s terase i s krova iznad nje,
• na čemu će podkonstrukcija ležati: tucanik, stope, podesivi nosači ili beton,
• da li će se na terasu nešto ankerisati, na primjer pergola, tenda ili ograda,
• da li će se daske postavljati uzduž ili poprijeko kuće i odakle se terasa najviše gleda.

Pergola, ograda ili nadstrešnica ne mogu se ankerisati samo u terasne daske ili podkonstrukciju. Takvi elementi trebaju vlastite stope ili ankerisanje u nosivu konstrukciju, i to se mora znati prije montaže podkonstrukcije. Provjerite kod nadležne opštinske službe da li je za vašu terasu potrebna dozvola ili prijava, posebno ako je uzdignuta ili natkrivena.

Ariš, bor i domaće vrste

Vrlo je raširen sibirski ariš. Prilično je tvrd, sadrži smolu i uz redovno održavanje traje godinama. Na suncu posivi, što je prirodno, a zaštitno ulje to samo usporava. Jeftinija opcija je impregnirani bor pod pritiskom, ako se zaštite i rezovi. Neimpregnirana smrča nije za terase jer brzo truli. Hrast je otporan, ali skuplji i može puštati tanine koji na betonu ispod ostavljaju mrlje.

Termodrvo

Riječ je o drvetu termički obrađenom na visokoj temperaturi, na primjer boru ili jasenu. Obrada smanjuje upijanje vode i povećava stabilnost dimenzija. Nedostatak je veća krhkost, zato se daske predbuše i ne smiju se opterećivati kao noseći elementi.

Egzotične vrste

Bangkirai, ipe, massaranduba ili cumaru su vrlo tvrdi i otporni, ali skuplji i teži za obradu. Gotovo uvijek traže predbušenje i inox vijke više klase. Pri kupovini je pametno tražiti dokaz o porijeklu drveta, na primjer FSC ili PEFC certifikat.

WPC

WPC je kompozit od drvenog brašna i plastike. Ne pravi iverje, ne treba ga uljiti i boja mu je stabilnija. S druge strane, toplota ga znatno širi, na suncu se jače zagrijava i u tamnim nijansama ljeti može biti vruć za bose noge. Puni profili su otporniji i manje ugibaju, šuplji su lakši i jeftiniji, ali osjetljiviji na udarce i traže gušću podkonstrukciju. Za WPC vrijedi da podkonstrukcija, klipse i vijci trebaju biti iz sistema proizvođača, inače se može izgubiti garancija.

Terasa je dobra onoliko koliko je dobra podloga ispod nje. Na tlu se najčešće skine humus, položi geotekstil protiv korova i nasipa zbijena posteljica od tucanika. Na nju se postavljaju betonske ploče, stope ili plastični podesivi nosači na koje se slaže podkonstrukcija. Grede ne smiju ležati direktno na zemlji ni u mokrom šljunku. Ispod njih mora strujati vazduh, inače drvo vlaži, a WPC se deformiše.

Podkonstrukcija je od drveta, WPC-a ili aluminijuma. Drvene grede moraju biti od otpornog drveta, idealno iste vrste kao daske, i zaštićene. Aluminijumska podkonstrukcija je skuplja, ali ne truli i ravna je. Razmak greda određuje proizvođač dasaka. Kod WPC-a se za kućnu upotrebu često kreće oko 30 do 35 cm, za javne prostore i manje. Kod drveta zavisi od debljine daske i obično iznosi oko 40 do 50 cm.

Cijela terasa radi se s padom od otprilike 1 do 2 % od kuće, da voda ne stoji na daskama. Daske s utorima postavljaju se tako da voda teče duž utora, a ne poprijeko.

1. Iskolčiti površinu terase, odrediti visinu prema pragu vrata i smjer pada.
2. Skinuti humus, zbiti posteljicu, položiti geotekstil, nasuti i zbiti sloj tucanika.
3. Postaviti ploče, stope ili podesive nosače u rasteru prema razmaku greda.
4. Položiti grede ili aluminijumske profile, izravnati ih s padom i međusobno spojiti.
5. Ostaviti razmak podkonstrukcije od fasade, proizvođači WPC-a obično navode najmanje 10 mm.
6. Na rubovima terase i na spojevima dasaka udvostručiti grede, da svaki kraj daske ima vlastiti oslonac.
7. WPC daske prije montaže ostaviti da se aklimatizuju na mjestu prema uputstvima proizvođača.
8. Postaviti početni profil ili prvu dasku i raditi od kuće prema van.
9. Pričvrstiti daske klipsama ili inox vijcima, kod drveta i tvrdih vrsta predbušiti.
10. Poštovati fuge između dasaka i na krajevima prema materijalu, dužini daske i temperaturi pri montaži.
11. Rubove odrezati u liniju i čela zatvoriti završnim lajsnama tako da provjetravanje ispod terase ostane slobodno.
12. Kod drvene terase nanijeti ulje, najbolje i na donju stranu i rezove još prije montaže.

Drvo radi s vlagom, WPC s temperaturom. Fuga između dasaka zato nije ukras, nego prostor u koji se materijal širi i kroz koji otiče voda. Kod drveta se obično ostavljaju uzdužne fuge od oko 5 do 8 mm, zavisno od širine i vlažnosti daske. Kod WPC-a fugu često određuju klipse i ne smiju se stiskati. Na krajevima dasaka i uz zidove ostavlja se dilatacija prema tabeli proizvođača, uz fasadu često oko 20 mm.

Vijci trebaju biti od nehrđajućeg čelika. Pocinčani vijci kod hrasta i nekih egzota korodiraju i ostavljaju tamne mrlje. Na svaku dasku i svaku gredu idu obično dva vijka, uz razmak od ruba i kraja daske, da drvo ne pukne. Kod WPC-a se rupe predbušuju šire od promjera vijka i vijci se ne pritežu na silu. Glava treba biti u ravni s površinom. Skrivene klipse daju čist izgled, ali je zamjena jedne daske kasnije zahtjevnija.

• podkonstrukcija direktno na zemlji ili travi: drvo vlaži i truli odozdo, WPC se talasa,
• bez pada: voda stoji na daskama, drvo neravnomjerno sivi i zimi se stvara led,
• prerijetka podkonstrukcija: daske ugibaju, pucaju, a šuplji profili se lome,
• nedostaju fuge: ljeti se daske izdignu i guraju zid kuće,
• zatvoreno provjetravanje: čeone daske do zemlje zatvore prostor i ispod terase se drži vlaga,
• nezaštićeni rezovi: kraj daske najbrže upija vodu i počinje pucati i truliti,
• obični pocinčani vijci: korodiraju, pucaju i ostavljaju mrlje,
• terasa tik ispod praga bez odvodnje: voda pri kiši dolazi do vrata i u zid,
• spoj dasaka bez dvostrukog oslonca: krajevi se dižu i nastaje spoticanje.

U praksi se dešava da terasa prve godine izgleda savršeno, a problemi se pokažu tek nakon druge zime. Najčešće je podkonstrukcija trebala biti više iznad terena ili nedostaje provjetravanje. Zato se pri preuzimanju isplati pogledati i ispod terase, a ne samo površinu.

Najviše problema nastaje tamo gdje se terasa sastaje s kućom. Između podkonstrukcije i fasade ostavlja se razmak, da ni drvo ni WPC ne dodiruju izolaciju i fasadni malter. Ako kuća ima termoizolacionu fasadu, sokl iza terase treba biti od materijala otpornog na vodu, na primjer od ekstrudiranog polistirena sa soklnim malterom. Voda s dasaka ne smije teći prema soklu, zato pad uvijek ide od kuće.

Ako iznad terase nema oluka, kiša s krova pada u jednu liniju i daske u tom pojasu stare znatno brže. Rješenje je oluk ili pojas šljunka s drenažom uz kuću. Kod vrata se visina terase usklađuje tako da između daske i praga ostane nekoliko centimetara i da voda pri jakoj kiši ne dođe do ulaza. Na balkonu i terasi stambene zgrade potrebna je saglasnost upravnika ili zajednice etažnih vlasnika, jer se radi o zajedničkim dijelovima zgrade.

Rubovi terase završavaju se čeonom daskom, lajsnom ili prepustom dasaka. Prepust preko posljednje grede treba biti mali, kod WPC sistema proizvođači navode najviše oko 5 cm, inače se rub pri nagazu savija. Stepenice se grade na vlastitoj konstrukciji s jednakom visinom gazišta, a ne od slobodno istaknutih dasaka.

Terase u Crnoj Gori najčešće grade stolarske i tesarske radnje, firme za uređenje dvorišta i okućnica i specijalizovani montažeri terasa. Izvođač bi trebao biti registrovana radnja ili firma, koja izdaje račun i daje garanciju na rad. Korisno je pogledati završene reference, pitati da li je izvođač već montirao izabrani sistem i ko daje garanciju na materijal. Neki proizvođači WPC-a vode spisak obučenih montažera, što može biti važno za garanciju. U ponudi treba stajati vrsta podkonstrukcije, razmak greda, način pričvršćivanja i šta je s podlogom.

Rad olakšava:

• ravna, zbijena i unaprijed pripremljena podloga,
• jednostavan pravougaoni oblik bez lomova,
• daske čija dužina odgovara mjeri terase uz minimum rezova,
• sistemska podkonstrukcija i klipse jednog proizvođača,
• dobar pristup mjestu i prostor za rezanje.

Rad produžava:

• demontaža stare terase ili popločanja,
• velika visinska razlika terena i potreba za visokom podkonstrukcijom,
• obilaženje stubova, slivnika, svjetlarnika i drveća,
• dijagonalno postavljanje i uzorci s promjenom smjera,
• tvrdo egzotično drvo koje se mora predbušiti na svakom spoju,
• ugrađena rasvjeta i stepenice po mjeri.

Prošetajte cijelom površinom i pazite da li neka daska ugiba ili škripi. Položite libelu poprijeko i uzduž terase, pad mora ići od kuće. Prospite kantu vode kod vrata i pratite kuda teče. Pogledajte fuge, trebaju biti jednake i ravne. Vijci trebaju biti u jednoj liniji i upušteni u ravan. Pogledajte sa strane ispod terase da li podkonstrukcija leži na zemlji i ima li vazduh kuda strujati.

Lista za preuzimanje radova

• daske ne ugibaju i ne škripe ni na rubovima,
• pad ide od kuće i voda nigdje ne stoji,
• fuge između dasaka su ujednačene,
• uz fasadu i na krajevima postoji dilatacija prema proizvođaču,
• svaki spoj dasaka ima vlastiti oslonac u podkonstrukciji,
• vijci su od inoxa, upušteni i u nizu,
• podkonstrukcija ne leži na zemlji i ispod terase postoji provjetravanje,
• rezovi drveta zaštićeni su uljem ili voskom,
• izvođač je predao podatke o materijalu, garanciji i održavanju.

Drvena terasa pere se vodom i sredstvom za čišćenje drveta, četkom u smjeru vlakana, a nakon sušenja ulji se u tankim slojevima. Uljiti se ne treba na direktnom suncu. Obično se to radi jednom do dva puta godišnje, najčešće u proljeće i jesen. WPC je dovoljno prati vodom i blagim sredstvom, a masne mrlje od roštilja treba ukloniti što prije. Iz fuga se redovno uklanja lišće i nečistoća, da voda može oticati.

U NUMIQ cjenovniku montaža drvene ili WPC terase vodi se kao rad po m² uključujući sitni potrošni materijal, bez dasaka, podkonstrukcije i ostalog glavnog materijala. Orijentaciona cijena rada u Crnoj Gori je oko 23,08 € po m². Cijene se razlikuju po regijama i gradovima, na primorju i u Podgorici obično su više.

Na cijenu utiču oblik terase, broj rezova i uglova, obilaženje stubova i slivnika, tvrdoća drveta i potreba predbušenja, način pričvršćivanja i visina podkonstrukcije. Mala terasa sa stepenicama i lomovima po kvadratnom metru košta više od velikog pravougaonika. Iskop, posteljica od tucanika, stope i zbijanje obračunavaju se posebno. Njihove cijene naći ćete u člancima Izravnavajuća posteljica i Zbijanje podloge vibro pločom. Ako umjesto dasaka razmišljate o popločanju, pogledajte Behaton i ivičnjaci.