Gipsani malteri / glet

Dobar gipsani malter počinje od podloge. Gips vjerno prati ono što je ispod njega, pa svaku grešku u zidu kasnije vidite i na gotovoj površini.

1. Provjeriti podlogu: mora biti čvrsta, suha, bez prašine, masnoće i ostataka starih premaza. Na betonu treba ukloniti ostatke ulja za oplatu.
2. Izmjeriti ravnost zidova, obično laserom, i odrediti debljinu budućeg sloja.
3. Pokriti prozore, podove, utičnice i prekidače. Postaviti ugaone i malterske lajsne gdje su potrebne.
4. Premazati podlogu penetracijom. Na glatki beton se nanosi kontaktni premaz, takozvani betonkontakt, da bi malter dobro prionuo.
5. Nanijeti malter mašinski ili ručno, u jednom potezu preko cijele površine, bez dugih pauza.
6. Povući malter aluminijskom letvom u ravninu i popuniti udubljenja.
7. Kada gips počne da se steže, površinu navlažiti i izgladiti inox gletericom.
8. Ostaviti malter da se osuši uz umjereno i stalno provjetravanje.
9. Zavisno od tražene kvalitete nanijeti tanak sloj gleta, kod zahtjevnijih zidova i dva.

Uobičajeni gipsani malter ima debljinu otprilike 10 do 15 mm, a glet se nanosi u tankom sloju od oko jednog milimetra. Tačne vrijednosti navodi proizvođač u tehničkom listu.

Mašinski malter se miješa i prska mašinom za malterisanje. Smjesa je stalno iste gustine, a posao ide brzo, zato se koristi za velike površine u novogradnji i za cijele stanove. Prednost je i manja opasnost od takozvanih hladnih spojeva, odnosno vidljivih mjesta gdje se novi malter nastavlja na onaj koji se već stegnuo.

Ručni malter se miješa u manjim količinama i nanosi gletericom. Odgovara za popravke, male i uske prostorije, špalete prozora i mjesta do kojih mašina ne može doći. Sporiji je, ali majstor bolje kontroliše detalje.

Za gletovanje se uglavnom koriste dvije vrste materijala:

• gipsani gletovi, koji se prirodno slažu s gipsanim malterom,
• polimerni završni gletovi, kada želite vrlo glatku površinu, recimo ispod sjajnijih boja ili kada zid osvjetljava bočno svjetlo s velikih prozora.

Mašinski gipsani malter se često izgladi toliko da poseban glet nije neophodan. Ako će zid biti bočno osvijetljen ili želite gotovo savršeno glatku površinu, dodatno gletovanje se isplati. Štuk malter je još jedna mogućnost, ali on daje fino zrnatu, mat površinu, a ne glatku.

Gipsani malter je za suhe unutrašnje prostorije: dnevne sobe, spavaće sobe, dječije sobe, hodnike, kancelarije. Gips može kratkoročno upiti vlagu iz zraka i kasnije je otpustiti, pa je u takvoj prostoriji ugodno boraviti.

Drugo rješenje izaberite ako:

• se radi o vanjskom zidu ili negrijanom prostoru, gdje se gips ne koristi,
• je prostorija stalno vlažna, na primjer tuš, vešeraj ili podrum,
• zid vlaži odozdo ili je zasoljen, što je često u starim kućama bez hidroizolacije,
• zid mora podnijeti jača mehanička opterećenja, recimo u garaži ili radionici.

U takvim slučajevima se koristi krečno-cementni ili sanacioni malter, odnosno gipskarton ploče. U kućnom kupatilu proizvođači gipsani malter često dozvoljavaju izvan mjesta koja direktno prska voda, ali tuš kabina traži hidroizolaciju ili drugi malter. To uvijek provjerite u tehničkom listu konkretnog proizvoda.

Koliko će posao biti zahtjevan i obiman, zavisi uglavnom od sljedećeg:

• stanje podloge: novi ravan zid je jednostavan, a stare zidove s trošnim malterom treba prvo ostrugati ili obiti,
• neravnine: što je zid krivlji, to je sloj deblji i treba više materijala,
• oblik prostorije: niše, kosine, špalete i mnogo uglova znače više ručnog rada,
• broj slojeva gleta i tražena glatkoća,
• izbor mašinskog ili ručnog rada,
• pristup gradilištu: viši sprat bez lifta, nema vode ili struje na licu mjesta.

Kod starijih kuća malterisanju se često pridruže rušenje starog maltera i izravnavanje zidova, pa obim posla treba procijeniti tek na licu mjesta.

U praksi se često dešava da zid prije krečenja izgleda dobro, a greške izađu tek ispod boje. Najčešći uzroci su:

• malterisanje na vlažan ili još nedovoljno suh zid,
• izostavljena penetracija, pa mjesta različite upijenosti suše različito i ostaju fleke,
• malterisanje s prekidima, koje ostavlja hladne spojeve,
• rad na preniskoj temperaturi, a proizvođači obično ne preporučuju rad ispod 5 °C,
• ubrzavanje sušenja grijalicama ili promajom, što dovodi do pukotina,
• malterisanje u vrijeme kada se u kući lije estrih, pa je zrak pun vlage,
• gletovanje na malter koji još nije suh.

Za sušenje se često navodi okvirno jedan dan po milimetru debljine, uz dobro provjetravanje i sobnu temperaturu. Prije krečenja dajte zidovima vremena i uvijek nanesite penetraciju ispod boje.

Malterisanje cijelih površina prepustite majstoru, ali ručno gletovanje manjeg zida možete uraditi i sami. Za plafone i rad na visini bolje je pozvati stručnjaka.

1. Ukloniti sa zida dijelove koji otpadaju, prašinu i masnoću.
2. Popraviti veće rupe i pukotine masom za popravke i ostaviti da se osuši.
3. Premazati zid penetracijom prema uputstvu proizvođača gleta.
4. Razmutiti glet s vodom tačno prema uputstvu, samo onoliko koliko možete potrošiti.
5. Nanijeti tanak sloj inox gletericom kosim potezima.
6. Kada se površina malo stegne, izgladiti je novim potezom.
7. Nakon sušenja pregledati zid uz bočno svjetlo i neravnine lagano prebrusiti.
8. Po potrebi nanijeti drugi sloj i ponovo ostaviti da se osuši.

Kod preuzimanja pregledajte zid uz bočno svjetlo, recimo lampom prislonjenom uz zid, i provjerite:

• ravnost dugom letvom, bez izraženih udubljenja i ispupčenja,
• ravne i oštre uglove i ivice oko prozora i vrata,
• površinu bez pukotina, pora, ogrebotina i tragova gleterice,
• ujednačenu boju bez tamnijih vlažnih fleka,
• uredne spojeve uz plafon, pod i štokove,
• pokrivene i neoštećene utičnice, prozore i podove,
• informaciju od majstora kada se može krečiti i koju penetraciju koristiti.