Zatrpavanje zemljom sa zbijanjem

Zatrpavanje znači popuniti udubljenje, dakle rov, jamu, građevinsku jamu ili prostor između temelja i okolnog terena. Nasip, naprotiv, podiže teren, recimo kod poravnavanja placa, ispod poda na tlu ili ispod prilaznog puta. Za oba posla vrijedi isto pravilo: materijal se nanosi u slojevima i svaki sloj se zbije prije nego što dođe sljedeći.

Zašto nije dovoljno jamu zatrpati i pustiti da se „slegne sama“? Rastresit materijal između zrna ima mnogo zraka. Iskopana zemlja se uz to nakon vađenja iz iskopa rastrese, odnosno poveća zapreminu. Ako se ne zbije, kiša, mraz i opterećenje je godinama postepeno sabijaju. Rezultat su ulegnuća oko kuće, voda koja teče prema temeljima i pukotine u popločanju. Zbijanje taj proces ubrza i obavi ga kontrolisano, u toku jednog dana.

Jedinica u cjenovniku je kubni metar. U praksi se zapremina može računati na različite načine: prema zapremini iskopa, prema projektu u zbijenom stanju ili prema dovezenom materijalu u rastresitom stanju. Između tih brojki zna biti osjetna razlika. Zato se prije ugovaranja posla s izvođačem dogovorite kako će se zapremina mjeriti.

Na istoj stranici cjenovnika su tri srodne stavke. Razlikuju se po materijalu, a time i po tome gdje se koriste i kako se s njima radi.

Zatrpavanje zemljom sa zbijanjem

Koristi se pogodna zemlja, najčešće ona koja je iskopana na samom gradilištu. Odgovara za rovove u bašti, za zatrpavanje oko temelja tamo gdje neće biti popločane površine i svuda gdje je cilj vratiti prvobitni teren. Zemlja ne smije sadržavati humus, korijenje, drvo, građevinski otpad ni krupno kamenje. Organski ostaci u zemlji s vremenom istrunu i ostave šupljine.

Vrsta tla je jako važna. Pjeskovita i šljunkovita tla se lako zbijaju i dobro propuštaju vodu. Glina i ilovača su osjetljive na vlagu: suhe prave tvrde grude koje se ne mogu kako treba zbiti, a raskvašene se pod vibro pločom „talasaju“ kao puding. S glinom se može raditi, ali samo pri odgovarajućoj vlažnosti, u tanjim slojevima i s odgovarajućom mašinom.

Zatrpavanje šljunkom ili tucanikom

Šljunak ili drobljeni kameni agregat, tucanik, bira se tamo gdje zatrpavanje mora nositi opterećenje i ne smije slijegati: ispod staze, terase, ulaza u garažu, kod priključaka ispod puta ili uz temelje uz koje će kasnije doći popločanje. Za zbijene slojeve koristi se granulometrijski kontinuiran materijal, recimo tucanik frakcije 0/32 ili 0/63, kod kojeg sitna zrna popune šupljine između krupnih. Takav materijal se zbije u čvrst sloj koji dobro nosi.

Sasvim je druga stvar čisti prani agregat, na primjer frakcija 16/32. Između zrna ostaju šupljine kroz koje voda teče, pa je dobar kao drenažni zasip oko drenažne cijevi. Zbija se samo malo i bez dodatne obrade ne valja kao nosivi sloj ispod popločanja. U praksi se često desi da se ta dva materijala zamijene, a onda se neko čudi zašto se „šljunak ne da zbiti“.

Nasipi od šljunkovitog pijeska sa zbijanjem

Šljunkoviti pijesak, na primjer frakcije 0/32, je riječni ili kopani agregat sa zaobljenijim zrnima i udjelom pijeska. Koristi se za veće nasipe, kada treba podići teren ispod poda na tlu, ispod temeljne ploče prema projektu, ispod popločanih površina ili za poravnanje placa. Zbija se dobro i ravnomjerno, a s vodom se nosi bolje od ilovače. Ispod poda porodične kuće projekat često direktno propisuje šljunkoviti pijesak ili tucanik određene debljine i tražene nosivosti.

Kako se odlučiti

• Ostaje bašta ili travnjak: obično je dovoljna kvalitetna iskopana zemlja, a na vrh humus.
• Bit će popločanje, staza ili prilaz: tucanik ili šljunkoviti pijesak, barem u gornjim slojevima.
• Treba podići teren ispod objekta: šljunkoviti pijesak ili tucanik prema projektu, uz provjeru nosivosti.
• Treba odvesti vodu: prani agregat s geotekstilom, a ne ilovača.

Zatrpavanje se ne može vratiti unazad bez ponovnog kopanja. Zato se prije njega isplati zastati i provjeriti da li je sve ispod zemlje zaista gotovo.

• Cijevi i kablovi su položeni i provjereni. Kanalizacija treba imati ispravan pad, a vodovod mora proći tlačnu probu. Plinske i električne priključke postavlja ovlaštena firma, pa se s njom usklađuje kada se smije zatrpavati.
• Vodovi su snimljeni. Priključci i podzemne instalacije se prije zatrpavanja geodetski snime. Kasnije to više nije moguće.
• Hidroizolacija temelja je zaštićena. Preko izolacije treba biti čepasta folija, termoizolacija od XPS ploča ili neka druga zaštita, da je kamenje iz zatrpavanja ne ošteti.
• Beton je dovoljno čvrst. Podrumski i temeljni zidovi se zatrpavaju tek kada dovoljno očvrsnu, a prema uputama statičara često tek kada je gotova ploča koja zid odozgo pridrži.
• Na dnu iskopa nema vode, snijega ni blata. U vodu i na smrznuto dno se ne zatrpava.
• Jasno je gdje se istovara materijal i kuda mašina može proći. Bager, utovarivač i vibro ploča trebaju pristup. Uzak prolaz uz komšijsku ogradu ili gredica koja se ne smije oštetiti mijenja cijeli način rada.

Posteljica oko vodova i prvi slojevi

Oko cijevi i kablova prvo se radi zasip, odnosno sitan materijal oko voda, najčešće pijesak ili sitni tucanik bez oštrog kamenja. Zasip obično seže otprilike 10 do 30 cm iznad tjemena cijevi, a tačnu debljinu određuje projekat ili proizvođač cijevi. Sa strana cijevi materijal se pažljivo nabija ručno ili laganim nabijačem, da cijev leži čvrsto i ne pomjera se u stranu. Direktno iznad cijevi se teškom pločom ne zbija dok iznad nje nema dovoljno debelog sloja. U zasipu ili odmah iznad njega polaže se traka upozorenja odgovarajuće boje, koja će kod budućeg kopanja upozoriti da je ispod vod.

Nanošenje u slojevima

Iznad zasipa materijal se nanosi u ravnomjernim slojevima. Kod obične vibro ploče debljina jednog rastresitog sloja je otprilike 20 do 30 cm, kod lagane ploče manje, kod teškog valjka više. Tačne vrijednosti navodi proizvođač mašine. Deblji sloj se zbije samo odozgo, a ispod ostane rastresit materijal. To je najčešći razlog kasnijeg slijeganja.

Svaki sloj se mašinom pređe nekoliko puta u trakama koje se preklapaju, dok površina vidljivo ne prestane slijegati i mašina ne počne „odskakivati“. Kod zatrpavanja oko objekta ide se ravnomjerno po obodu, da na jednu stranu zida ne pritiska više nego na drugu.

Odgovarajuća mašina

• Vibro ploča: univerzalna mašina za pijesak, šljunak i tucanik. Lagana ploča za uske rovove, teža reverzibilna ploča za površine i deblje slojeve.
• Vibro nabijač (žaba): uzak i snažniji u udarcu, pogodan za rovove, uz zidove, oko šahtova i za vezane ilovaste zemlje koje ploča slabo zbija.
• Valjak: za velike površine i nasipe ispod puteva i parkinga.
• Bager s pločom za zbijanje na ruci: za duboke i široke iskope, u koje čovjek s pločom ne može sigurno ući.

Vlažnost materijala

Materijal se najbolje zbija pri takozvanoj optimalnoj vlažnosti. U praksi to znači da se zemlja u šaci može stisnuti u grudvicu koja drži oblik, ali se ne maže i iz nje ne curi voda. Presuh šljunak i pijesak se lagano poliju vodom. Raskvašena ilovača se ostavi da se prosuši, razgrne se ili zamijeni pogodnijim materijalom. Zbijanje raskvašene gline je najčešće gubljenje vremena, materijal se samo premješta s jedne strane na drugu.

Uz temelje i podrumske zidove

Uz sam zid se zbija oprezno, lakšom mašinom i u tanjim slojevima. Teška ploča ili valjak uz svjež zid mogu ga pogurati i oštetiti. Gornji sloj zatrpavanja uz kuću radi se s padom od kuće, da voda ne teče prema temeljima. Ako će doći popločanje, trotoar oko kuće ili terasa, gornji slojevi se rade od tucanika.

Koliko traje

Rov za priključak se obično zatrpa za nekoliko sati do jednog dana. Zatrpavanje oko porodične kuće ili veći nasip ispod poda traje, zavisno od pristupa i količine, od jednog do nekoliko dana. Za razliku od betona, ovdje se ne čeka na zrenje. Ako se mjeri nosivost, sljedeći radovi, recimo podložni beton, počinju tek kada je ispitivanje gotovo i ocijenjeno.

Koliko je zatrpavanje zahtjevno, ne zavisi samo od zapremine. Isti broj kubika jednom znači udoban rad utovarivačem, a drugi put cijeli dan guranja kolica.

Posao olakšava:

• dobar pristup za bager ili utovarivač i deponija materijala odmah uz iskop,
• pjeskovita ili šljunkovita zemlja odgovarajuće vlažnosti,
• širok iskop u kojem se može zbijati pločom bez prepreka,
• suho vrijeme i iskop bez podzemne vode.

Posao produžava i otežava:

• ručno nošenje materijala kroz baštu, kuću ili uzak prolaz,
• mnogo vodova u jednom rovu, šahtovi i ukrštanja oko kojih se mora zbijati ručno,
• ilovasta ili glinovita zemlja, mokra nakon kiše, koju treba prosušiti ili zamijeniti,
• nepogodna iskopana zemlja koju treba odvesti i dovesti zamjenu,
• zahtjev za mjerenje nosivosti i ponovno dozbijanje ako ispitivanje ne prođe,
• dubok iskop s osiguranim stranama, gdje se razupore uklanjaju postepeno kako zatrpavanje napreduje.

• Zatrpavanje odjednom, bez slojeva. Cijeli rov se zatrpa bagerom, a odozgo se pređe pločom. Površina izgleda čvrsto, ali nakon jedne do dvije zime duž rova nastane ulegnuće.
• Zemlja s humusom, korijenjem ili šutom. Organski dio istrune, a šut ostavi šupljine. To se pokaže kao lokalna propadanja, često tek nakon nekoliko godina.
• Kamenje uz cijev ili izolaciju. Oštar kamen pod opterećenjem probije cijev ili hidroizolaciju. Posljedica je vlažan podrum ili kanalizacija koja propušta, pa se sve mora ponovo otkopati.
• Zbijanje teškom mašinom direktno iznad cijevi. Cijev se deformiše ili popusti spoj. Pri snimanju kanalizacije kamerom onda se nađe „ugnuta“ cijev ili voda koja stoji u ulegnuću.
• Raskvašena ilovača ili smrznut materijal. Mokra glina se ne da zbiti, a smrznuta zemlja nakon odmrzavanja slegne. Isto važi za snijeg zgrnut u iskop.
• Zatrpavanje uz nedovoljno očvrsnuo zid ili jednostran pritisak. Zid se može nagnuti ili pući. To je skupa popravka koja se može izbjeći strpljenjem.
• Drenažni agregat umjesto nosivog sloja. Ispod popločanja se prani agregat pomjera, pa se ploče talasaju i klimaju.
• Pad terena prema kući. Kišnica teče u zatrpavanje prema temeljima i traži put u podrum.
• Nema trake upozorenja ni snimka vodova. Niko ne zna gdje tačno vod ide, pa ga neko pri sljedećem kopanju probije.

Sami možete razumno uraditi zatrpavanje plitkog rova, recimo za navodnjavanje, baštenski kabl koji je položio električar ili drenažu, ili zbijanje podloge za malu stazu. Vibro ploču možete iznajmiti u iznajmljivanju alata. U duboke rovove, iskope s nestabilnim stranama i do priključaka plina, struje ili vodovoda ne ulazite. To je posao za stručnu firmu. Ako pri radu osjetite miris plina, odmah se udaljite na sigurno, ne palite vatru i ne dirajte električne prekidače, pa nazovite dežurnu službu distributera plina ili 112.

1. Provjeriti gdje prolaze podzemni vodovi i ne kopati ni zbijati naslijepo.
2. Očistiti dno rova od vode, blata, korijenja i kamenja.
3. Pripremiti materijal: pijesak za zasip, pogodnu zemlju bez humusa i šuta, po potrebi tucanik.
4. Oko cijevi ili kabla nasuti pijesak i sa strana ga ručno nabiti.
5. Iznad voda dosuti zaštitni sloj pijeska i položiti traku upozorenja.
6. Ostali materijal nanositi u slojevima od otprilike 15 do 20 cm.
7. Provjeriti vlažnost: zemlja u šaci treba držati oblik, ali se ne smije mazati.
8. Svaki sloj preći pločom nekoliko puta u trakama koje se preklapaju.
9. Uz zidove, šahtove i u uglovima dozbiti ručnim nabijačem.
10. Posljednji sloj izvesti s padom od kuće i nanijeti humus ili podlogu za popločanje.
11. Nakon nekoliko kiša provjeriti da površina nije slegla i eventualna ulegnuća dosuti.

Pri radu s pločom nosite čvrstu obuću, štitnike za uši i rukavice. Ploču ne ostavljajte da radi u mjestu, a u rov je spuštajte u dvoje, nikako bacanjem.

Kod običnog zatrpavanja u bašti dovoljna je jednostavna provjera. Zbijena površina ne propada pod cipelom, čelična šipka se u nju teško utiskuje, a nakon prolaska ploče ne ostaju duboki tragovi. Neujednačena mjesta, gdje šipka odjednom lako ulazi, odaju nedovoljno zbijen sloj.

Ispod podova, temeljnih ploča, puteva i parkinga projekat obično propisuje nosivost ili stepen zbijenosti. To se provjerava ispitivanjem statičkom kružnom pločom, pri kojem se mjeri modul deformacije, ili bržim ispitivanjem dinamičkom pločom. Kod važnih nasipa ponekad se gustoća zbijenog sloja poredi s laboratorijskim Proctorovim opitom materijala. Vrijednosti koje treba postići određuje projektant prema BAS EN standardima, a ne izvođač zatrpavanja. Ako ispitivanje ne zadovolji, sloj se dozbije ili zamijeni i mjeri ponovo.

Kod kanalizacionog priključka isplati se nakon zatrpavanja naručiti snimanje kamerom. Pokazat će da li se cijev pri zbijanju ugnula i da li spojevi drže.

Pri preuzimanju prošetajte površinom, uporedite je s projektom i tražite dokumente koji će vam kasnije trebati kod sljedećih radova ili popravki.

• vodovi su prije zatrpavanja provjereni, ispitani i geodetski snimljeni,
• zasip oko vodova je od pijeska ili sitnog materijala bez oštrog kamenja,
• traka upozorenja je položena iznad svih vodova,
• upotrijebljeni materijal odgovara dogovoru ili projektu i nema humusa, korijenja ni šuta,
• zatrpavanje je rađeno u slojevima i svaki sloj je zbijen,
• hidroizolacija i njena zaštita uz temelje nisu oštećene,
• površina je ravna, bez ulegnuća i mekanih mjesta,
• teren oko kuće ima pad od objekta,
• za površine s traženom nosivošću postoji zapisnik o ispitivanju,
• dogovoreno je kako je mjerena zapremina i šta se radi ako zatrpavanje u prvim mjesecima slegne.