Zbijanje podloge vibracionom pločom

I zemlja i nasuti šljunak između zrna imaju zrak. Kada na takav sloj stavite kocke ili beton, zrna se pod opterećenjem, vodom i mrazom postepeno sliježu. Rezultat su udubljenja, lokve, napukle ploče i nagnuti ivičnjaci. Zbijanje to slijeganje obavi unaprijed: vibracija i pritisak preslože zrna tako da se međusobno uklope, pa se sloj kasnije više ne sabija.

Zbijanje vam treba praktično uvijek kada na tlu nastaje nešto što mora nositi opterećenje:

• podloga pod behaton kocke, staze i terase,
• prilazni putevi i parking mjesta,
• podložni slojevi pod temeljnu ploču ili pod na tlu,
• zasipi rovova nakon priključaka i zasipi oko temelja,
• podloga pod baštensku kućicu, garažu ili bazen.

Treba razlikovati dvije stvari. Planum je dno iskopa, dakle prirodno tlo na koje se počinje graditi. Podložni slojevi su nasuti materijali, najčešće drobljeni kameni agregat različitih frakcija, koji se na gradilištima obično zove tampon. Zbija se i jedno i drugo, ali na različit način i s različitim rezultatom.

Priprema i zbijanje planuma

Nakon iskopa prvo se uklanja sav humus, korijenje i meka mjesta. Humus se ne zbija, jer sadrži organske tvari koje se vremenom razgrađuju i sliježu. Planum se poravna u traženi pad i pređe pločom ili valjkom. Kod pjeskovitih i šljunkovitih tla to ide dobro. Kod glinovitih i ilovastih tla vibracija djeluje slabije, a mokra zemlja pod pločom počinje „pumpati“, odnosno talasati se i istiskivati vodu. Tada se zbijanje prekida, mokra mjesta se zamijene šljunkom ili se planum ostavi da se prosuši.

Na vezana tla često se polaže razdjelni geotekstil. On sprečava da se sitna glina s vremenom utiskuje u tampon i da podloga gubi nosivost.

Nasipanje i zbijanje u slojevima

Tampon se nikad ne nasipa odjednom u punoj debljini. Razgrne se u sloju koji određena mašina može zbiti cijelom dubinom, pa se tek onda dodaje sljedeći. Kod lakših ploča to su obično slojevi od približno 15 do 20 cm, a teže reverzibilne ploče i valjci podnose deblje slojeve, prema podacima proizvođača. Pri zbijanju se sloj spusti, zato se materijal nasipa malo iznad konačne visine.

Svaki sloj se prelazi u trakama koje se međusobno preklapaju, obično četiri do šest puta. Počinje se od rubova prema sredini, a na kosini odozdo prema gore. Iskusan mašinista prepozna zbijen sloj po tome što ploča počinje poskakivati, mijenja se zvuk, a na površini nakon prolaza ne ostaju tragovi. Teže mašine imaju ugrađen pokazivač zbijenosti koji to prikazuje direktno.

Rubovi, uglovi i mjesta uz instalacije

Ploča ne može doći sasvim do zida, u uglove ni tik uz šahtove. Ta mjesta se dozbijaju vibro nabijačem, kojeg majstori često zovu „žaba“. Ima malu stopu i lako se njime upravlja. Iznad tek položenih cijevi obloga od pijeska ili sitnog materijala prvo se zbija ručno ili lagano, a teža mašina dolazi tek kada je nadsloj dovoljno debeo. Podloga treba izaći malo izvan ruba budućih kocki, da ivičnjaci ne stoje na nezbijenom kraju.

Koliko traje

Sami prolazi pločom su brzi. Vrijeme odnosi uglavnom dovoz, razgrtanje i vlaženje materijala. Kod običnog prilaza površine nekoliko desetina m² s dva do tri sloja to je obično jedan do dva dana rada. Zbijanje nema vrijeme sušenja ni zrenja, na gotovu podlogu može se odmah nastaviti. Ako u međuvremenu padne obilna kiša ili se pojavi mraz, površina se prije sljedećeg posla provjeri i po potrebi ponovo zbije.

Na ovoj stranici cjenovnika nalaze se dvije stavke: zbijanje vibracionom pločom i zbijanje vibracionim valjkom. Obje se obračunavaju po m², a razlikuju se po mašini, dubinskom djelovanju i vrsti objekta za koji su pogodne.

Laka jednosmjerna ploča

Ide samo naprijed i okreće se ručno. Pogodna je za staze, manje terase, zbijanje pješčane posteljice i vibriranje gotovih kocki preko gumene ili poliuretanske podloge. Za debele slojeve tampona pod prilaz je preslaba.

Reverzibilna ploča

Teža mašina koja ide i naprijed i nazad bez okretanja. To je uobičajen izbor za podloge pod prilaze, parkinge i temeljne ploče porodičnih kuća. Savlađuje deblje slojeve i s njom se dobro radi i u zatvorenim dvorištima i uz zidove.

Vibracioni valjak

Ručno vođen duplex valjak ili valjak sa sjedištem isplati se na većim i otvorenim površinama: dugi prilazni putevi, veći parkinzi, interne saobraćajnice. Ima veće dubinsko djelovanje i veći učinak po m². Treba mu, međutim, prostor za okretanje i pristup za prevoz mašine, a na malim površinama njegova prednost nestaje. Kod starijih kuća, slabih susjednih temelja ili svježeg zida vibracije treba procijeniti, jer i valjak i teška ploča prenose potrese na okolinu.

Vibro nabijač

Za uske rovove, uglove, okolinu šahtova i za vezana tla. Tamo gdje ploča samo vibrira po površini, nabijač udarcima sabija materijal u dubinu. U praksi se često radi kombinacijom: površina pločom ili valjkom, rubovi nabijačem.

Kada poredite ponude, pitajte koju će mašinu firma koristiti, koliko će biti debeo jedan sloj i odnosi li se cijena po m² na jedan sloj ili na sve slojeve zajedno. To je najčešći razlog zašto se naizgled iste ponude ne mogu porediti.

Za podložne slojeve koristi se drobljeni kameni agregat s kontinuiranom granulacijom, obično tampon frakcije 0/32 ili 0/63, a za izravnanje pod kocke sitni drobljeni kamen 4/8 ili sličan. Drobljena zrna imaju oštre ivice i uklapaju se jedno u drugo. Okrugli riječni šljunak ili oblutak se pod vibracijom samo prevrće i ne stvara čvrst sloj, zato mu nije mjesto u podlozi pod vozne površine.

Zašto je vlažnost važna? Suh materijal se slabo zbija, jer je trenje između zrna veliko, a sitne čestice se praše. Prekomjerno natopljen materijal, s druge strane, potiskuje vodu i ne da se sabiti. Najbolje se zbija blago vlažan tampon: kada ga stisnete u šaci, drži oblik, ali iz njega ne curi voda. Ljeti se zato slojevi prije zbijanja kvase, a nakon kiše se čeka da voda oteče.

Smrznut materijal i smrznut planum se ne zbijaju. Nakon odmrzavanja sloj bi se slegao i sav posao bi bio uzaludan.

Zbijanje je brz posao, ali se lako oduži zbog stvari koje su trebale biti riješene ranije. Prije dolaska ekipe trebalo bi biti jasno sljedeće:

• iskop je završen u traženoj dubini i padu, humus je odvezen,
• sve instalacije u površini su položene, zasute oblogom i snimljene (kanalizacija, voda, struja, drenaža, zaštitne cijevi za buduću rasvjetu),
• naručen je materijal odgovarajuće frakcije i količine, s rezervom za zbijanje,
• dogovorena je konačna visina i padovi, po mogućnosti iskolčeni kočićima ili označeni špagom,
• obezbijeđen je pristup za kamion i mašinu, po potrebi i mjesto za istovar materijala,
• na raspolaganju je voda za kvašenje.

Ako površina pripada stambenoj zgradi, na primjer zajedničko dvorište ili parking, radove unaprijed dogovorite s upraviteljem zgrade i etažnim vlasnicima. Tako izbjegnete nesporazume oko pristupa, buke i parkiranja tokom radova.

Jednostavan posao je ravna, otvorena površina sa šljunkovitim tlom, dobrim pristupom i materijalom istovarenim direktno na mjesto. Zahtjevnost raste kada:

• materijal treba nositi ili voziti tačkama kroz uska vrata ili baštu,
• površina ima mnogo uglova, lukova, stepenica i prodora gdje treba raditi nabijačem,
• je tlo glinovito ili natopljeno vodom pa treba mijenjati meka mjesta, polagati geotekstil ili drenažu,
• se zbija na kosini ili u uskim rovovima,
• je podloga debela i sastoji se od više slojeva,
• projekat traži provjeru nosivosti ispitivanjem,
• se radi tik uz starije objekte i vibracije treba ograničiti,
• je površina mala, pa je vrijeme za prevoz mašine veliko u odnosu na sam rad.

Zbijanje stoji između iskopa i svega što dolazi na vrh, zato je vezano za više struka. Prije njega moraju biti završeni zemljani radovi i svi priključci. Naknadni iskop kroz gotovu zbijenu podlogu kvari cijelu površinu, a zasip rova se nikad više ne ponaša isto kao okolina. Vodoinstalater, električar i izvođač drenaže zato trebaju imati svoje cijevi i zaštitne cijevi položene prije nego što počne nasipanje tampona.

Nakon zbijanja slijedi postavljanje ivičnjaka, posteljice i kocki, ili oplata i betoniranje temeljne ploče, odnosno asfaltiranje. Ivičnjaci se postavljaju u betonsku posteljicu na zbijenu podlogu, a ne u rastresitu zemlju. Pod temeljne ploče obično dolazi još i podložni beton ili hidroizolacija, a za njeno polaganje treba ravna i čvrsta površina bez oštrih zrna koja bi mogla probiti traku.

Ako za objekat postoji projekat, debljine slojeva i traženu nosivost određuje projektant ili statičar. Kod kocki za putnička vozila često se radi prema preporukama proizvođača kocki, koje su obično navedene u tehničkim listovima.

• Predebeo sloj odjednom. Površina izgleda čvrsto, ali je donji dio ostao rastresit. Kocke nakon godinu ili dvije propadaju u kolotrazima pod točkovima.
• Ostavljen humus ili korijenje. Organske tvari se razgrađuju i u površini nastaju lokalna udubljenja.
• Zbijanje suhog ili natopljenog materijala. Sloj ne dostigne potrebnu zbijenost i sliježe se neravnomjerno.
• Okrugli šljunak umjesto drobljenog agregata. Podloga se pod opterećenjem pomjera, kocke se talasaju.
• Nedozbijeni rubovi. Ivičnjaci se s vremenom naginju, a krajnji redovi kocki tonu.
• Nedostaje geotekstil na glinovitom tlu. Glina prodre u tampon, podloga gubi nosivost, a zimi se površina izdiže od mraza.
• Teška mašina direktno iznad tek položenih cijevi. Prijeti pucanje ili deformacija cijevi, što otkrijete tek kada se kanalizacija začepi.
• Loše postavljen pad već u podlozi. Voda tada stoji i ispod kocki i na njima, a zimi oštećuje cijelu konstrukciju.

Manju površinu, na primjer baštensku stazu ili terasu, možete zbiti i sami, iznajmljenom pločom. Ne upuštajte se sami u zbijanje u dubokim rovovima, uz temelje starijih kuća ni iznad instalacija čiji tačan položaj ne znate. Ploča s motorom ispušta izduvne gasove, zato s njom ne radite u zatvorenim prostorima ni u dubokim iskopima. Računajte na vibracije i buku: zaštita za uši, čvrsta obuća i rukavice su obavezni.

1. Ukloniti humus i korijenje, iskop poravnati u pad od približno 1 do 2 % od kuće.
2. Planum preći pločom, meka i mokra mjesta zamijeniti šljunkom.
3. Na ilovasto tlo položiti razdjelni geotekstil s preklopima.
4. Nasipati tampon 0/32 u slojevima prema preporuci proizvođača ploče, kod lakših mašina obično do 15 do 20 cm.
5. Suh materijal pokvasiti tako da bude vlažan, ali da iz njega ne curi voda.
6. Svaki sloj preći četiri do šest puta u trakama koje se preklapaju, od rubova prema sredini.
7. Uglove i mjesta uz zid dozbiti ručnim nabijačem.
8. Ravnost i pad provjeriti letvom i libelom, neravnine dopuniti i ponovo zbiti.
9. Nakon postavljanja kocki i ubacivanja pijeska u fuge, kocke izvibrirati pločom s gumenom podlogom.

Najjednostavnija provjera je pogled i korak. Na dobro zbijenoj podlozi cipela ne ostavlja trag, površina ne pruži pod nogom i pri prelasku autom ne nastaju kolotrazi. Ravnost se provjerava letvom od dva metra, a odstupanja trebaju biti u granicama koje dopušta proizvođač kocki ili projekat.

Kod prilaza, parkinga i podloga pod temeljne ploče nosivost se provjerava mjerenjem. Radi se statičko ispitivanje kružnom pločom ili brže ispitivanje lakom dinamičkom pločom. Rezultat je modul stišljivosti, odnosno deformacije, koji se poredi s vrijednošću koju traži projekat. Ispitivanje radi geotehnička ili ispitna laboratorija, a rezultat dobijete u zapisniku. Ako projekat traži mjerenje, dogovorite ga unaprijed, prije nego što se na podlozi počne graditi.

• humus i organski ostaci su uklonjeni s cijele površine,
• materijal odgovara dogovorenoj frakciji i drobljen je, a ne okrugao,
• broj i debljina slojeva su prema dogovoru ili projektu,
• površina je ravna, bez tragova stopala i bez pruženja,
• padovi idu u smjeru odvodnje i odgovaraju iskolčenju,
• rubovi, uglovi i okolina šahtova su dozbijeni,
• podloga izlazi izvan ruba budućih kocki ili ploče,
• instalacije u površini su neoštećene, a njihov položaj je ucrtan,
• kada to projekat traži, postoji zapisnik o ispitivanju nosivosti.