Betoniranje temeljne ploče debljine 150 mm

Debljina ploče nije stvar ukusa. Određuju je opterećenje, nosivost tla i, kod stambenih građevina, statičar u projektu. U cjeniku su tri uobičajene debljine. Razlikuju se ponajprije po tome koliko ploča može nositi i koliko betona ulazi u nju.

Ploča debljine 100 mm

Prikladna je za lagane objekte i površine bez velikog točkastog opterećenja: pod vrtne kućice, spremišta za alat, nadstrešnice za drva ili terasu po kojoj se samo hoda. Često služi i kao podložni beton ispod drugih slojeva. Za jedan četvorni metar treba u pravilu 0,1 m³ betona.

Ploča debljine 150 mm

Ovo je najčešće korištena debljina. Bira se za garaže za osobni automobil, radionice, veće vrtne objekte, manje montažne kuće i podove na kojima stoje teže stvari. Uz kvalitetnu armaturnu mrežu i dobro zbijenu podlogu bez problema nosi uobičajeno opterećenje. Potrošnja betona iznosi približno 0,15 m³ po m².

Ploča debljine 200 mm

Koristi se kod obiteljskih kuća na temeljnoj ploči, ispod zidanih zidova, na slabijem tlu i ispod teških strojeva. Često ima dva sloja armature i ojačane rubove ispod nosivih zidova. Potrošnja je približno 0,2 m³ po m². Kod kuće debljinu, razred betona i armaturu uvijek određuje statičar.

Ako je ploča dio građevine za koju je potreban akt za građenje, ravnajte se prema važećim propisima o gradnji. Za neke manje pomoćne građevine dozvola možda nije potrebna, ali to vrijedi samo uz određene uvjete. Nemojte pretpostavljati da garaža ili veća kućica „sigurno ne treba ništa”. Prije narudžbe betona provjerite u nadležnom upravnom tijelu što vaša građevina zahtijeva.

Ekipa koja dođe na nepripremljen iskop ili čeka, ili betonira na lošu podlogu. Ni jedno ni drugo nije dobro. Prije betoniranja trebalo bi riješiti sljedeće.

Podloga i zbijanje

S površine se uklanjaju humus, korijenje i meko tlo, sve do zdravog terena. Zatim se navozi tamponski sloj od kamenog drobljenca, obično granulacije 0-32 ili 0-63 mm, debljine približno 150 do 300 mm, ovisno o tlu. Zbija se vibropločom u slojevima, ne cijela debljina odjednom. Na glinovitom ili nasutom tlu preporučljivo je ispod tampona položiti geotekstil, kako se kamen ne bi utiskivao u zemlju.

Zašto se zbijanje toliko naglašava? Beton je čvrst, ali samo ako leži na podlozi koja se ne pomiče. Kad se tampon s vremenom slegne, ploča gubi oslonac i puca. Takve pukotine pojave se tek nakon nekoliko mjeseci, kada su na ploči već pod ili zidovi.

Oplata i visina

Rubove ploče oblikuje oplata od dasaka, gredica ili sustavnih elemenata. Kod ploča s toplinskom izolacijom ponekad se koristi izgubljena oplata od XPS-a. Oplata mora biti čvrsto učvršćena, jer svježi beton snažno pritišće na nju. Gornji rub namješta se nivelirom ili laserom na točnu visinu. Kod ploče od 150 mm obično se označi i nekoliko pomoćnih visinskih točaka u sredini površine.

Armatura

Najčešće se koristi zavarena armaturna mreža, u praksi obično Q-mreža. Važno je da ne leži na kamenu. Polaže se na plastične ili betonske distancere, tako da je beton obavije sa svih strana. Zaštitni sloj betona iznosi u pravilu 30 do 50 mm, prema projektu. Mreže se preklapaju barem za jedno oko, a kod stambenih građevina prema nacrtu armature. Kod ploče od 200 mm s dva sloja gornju mrežu iznad donje drže čelični nosači, takozvani „stolčići”.

Prodori, uzemljivač i izolacije

Sve što mora prolaziti kroz ploču postavlja se unaprijed: kanalizacija, vodovodni priključak, zaštitne cijevi za struju i internet, prema potrebi i cijevi za dizalicu topline. Vodoinstalater i električar trebaju to obaviti prije betoniranja. Električar postavlja temeljni uzemljivač, obično pocinčanu traku, koja je dio uzemljenja zgrade. Te radove smije izvoditi samo osoba ovlaštena za elektroinstalacije.

Kod stambenih građevina treba unaprijed znati gdje će biti hidroizolacija i toplinska izolacija. Ponekad idu ispod ploče, ponekad na nju. Ako postoji povećan rizik od radona, projekt određuje i odgovarajuću zaštitu. Ispod ploče obično se polaže PE folija koja sprječava da cementno mlijeko iscuri u tampon.

Pristup za mikser i pumpu

Mikser za beton je težak i treba čvrst prilazni put. Ako ne može prići do oplate, treba naručiti pumpu za beton. Unaprijed dogovorite gdje će pumpa stati, smetaju li joj električni vodovi i stabla te treba li susjede upozoriti da će ulica neko vrijeme biti zatvorena.

Kad je površina pripremljena, sve ide brzo i jasnim redoslijedom. Za ploču od 150 mm na nekoliko desetaka četvornih metara betoniranje obično stane u jedno prijepodne.

1. Provjera prije početka: ekipa provjerava visine oplate, armaturu na distancerima i prodore. Kod stambenih građevina to često još jednom pregleda nadzorni inženjer.
2. Vlaženje: po toplom vremenu podloga i oplata lagano se navlaže, da ne bi upijale vodu iz svježeg betona.
3. Ugradnja betona: beton se ugrađuje ravnomjerno, počevši od jednog kuta, a ne na jednu hrpu koju bi trebalo grabljama razvlačiti daleko.
4. Zbijanje: pervibratorom ili vibrirajućom letvom istiskuje se zrak iz betona. Tako se popune mjesta oko armature i uz oplatu.
5. Poravnavanje na visinu: letva ili vibrirajuća letva povlači se po oplati i visinskim točkama dok površina ne bude ravna.
6. Obrada površine: ovisno o namjeni, površina ostaje hrapava, zagladi se ručno gladilicom ili se nakon početnog stvrdnjavanja strojno zagladi rotacijskom gladilicom, koju majstori zovu „helikopter”.
7. Njega: čim površina to dopusti, ploča se prekriva folijom ili se počinje polijevati.

Za strojno glađenje čeka se da se beton toliko stvrdne da noga pri stajanju propadne tek nekoliko milimetara. Ljeti je to nakon nekoliko sati, u proljeće i jesen znatno kasnije. Zato ekipa ponekad ostaje do večeri.

Razred betona

Za manje ploče ispod vrtnih objekata obično se koristi beton C16/20 ili C20/25. Za garaže i stambene građevine tipičan je C20/25 do C25/30. Ako će ploča biti vani, izložena smrzavanju ili soli za posipanje, na primjer na ulazu u garažu, beton mora imati i odgovarajući razred izloženosti prema HRN EN 206. Razred određuje projekt. Ako projekta nemate, betonara će vam pri narudžbi savjetovati kad joj kažete čemu ploča služi.

U primorskim krajevima, blizu mora, valja na to dodatno paziti: posolica s vremenom napada armaturu, pa su veći zaštitni sloj i otporniji beton razumna odluka.

Konzistencija

Za ploče se naručuje beton konzistencije u pravilu S3 ili S4, koji se dobro razvlači i zbija. Na gradilištu mu se ne smije dodavati voda. Rjeđi beton jest lakši za rad, ali ima manju čvrstoću i više se skuplja. Ako treba tekućiji beton, na primjer zbog pumpe, naručuje se s dodatkom izravno iz betonare.

Armatura: jedna mreža, dvije mreže ili vlakna

Jedna armaturna mreža u donjoj trećini do polovici debljine dovoljna je kod većine ploča od 100 i 150 mm. Dvije mreže, gore i dolje, stavljaju se kod debljih i jače opterećenih ploča, tipično kod 200 mm ispod kuće. Mikroarmirani beton s čeličnim ili polipropilenskim vlaknima ograničava sitne pukotine od skupljanja i kod nekih industrijskih podova zamjenjuje mrežu. Kod temeljne ploče kuće o tome ipak može odlučiti samo statičar.

Površina prema onome što dolazi na nju

Ako će se na ploči zidati i raditi estrih, dovoljna je ravna, hrapava površina. Ako ploča treba služiti izravno kao pod garaže ili radionice, isplati se strojno glađenje, po potrebi s posipom, na primjer kvarcnim, koji povećava otpornost na habanje. Na vanjskoj terasi površina se često lagano ohrapavi metlom, da po mokrom ne bude skliska.

Iako se stavka u cjeniku obračunava po četvornom metru, zahtjevnost dviju ploča iste površine može se znatno razlikovati. Posao olakšavaju:

• dobar pristup, tako da mikser može prići do same oplate,
• jednostavan pravokutni tlocrt bez izbočina,
• gotova i provjerena priprema: podloga, oplata, armatura i prodori,
• umjereno vrijeme, bez mraza, vrućine i kiše.

Posao otežavaju:

• potreba za pumpom, na primjer kad je dvorište iza kuće ili na kosini,
• razveden oblik, ojačani rubovi i mnogo prodora oko kojih se beton zbija ručno,
• mala količina betona, kad mikser ne ide pun i betonara naplaćuje dodatak,
• zahtjevna obrada površine, osobito strojno glađenje, zbog kojeg ekipa mora čekati,
• rad zimi ili po vrućini, kad treba beton s dodacima, pokrivanje i dulja njega.

Veća debljina povećava potrošnju betona i dijelom posao oko zbijanja. Kod ploče od 200 mm s dvije mreže dulje traju i provjera i sama ugradnja. U troškovnicima se tampon, oplata i armatura često navode kao zasebne stavke. Kad uspoređujete ponude, provjerite što točno svaka obuhvaća.

Priprema, dakle iskop, tampon, zbijanje, oplata i armatura, za ploču ispod garaže ili manje kuće traje u pravilu nekoliko dana. Samo betoniranje obično zauzme pola dana do dan, zajedno s obradom površine.

Beton očvršćava postupno. Nakon jednog do dva dana po ploči se može oprezno hodati. Oplata se obično skida nakon dva do tri dana. Zidanje obično počinje otprilike nakon tjedan dana, po hladnom vremenu kasnije. Projektiranu čvrstoću beton u pravilu postiže nakon 28 dana. Puno opterećenje, na primjer automobil u garaži, zato odgodite barem do tada.

Njega betona često se podcjenjuje, a upravo ona odlučuje o kvaliteti površine. Betonu za očvršćavanje treba voda. Kad je sunce i vjetar prebrzo ispare, površina popuca i kasnije se praši. To vrijedi osobito po buri ili jakom ljetnom suncu. Ploču zato barem prvih sedam dana držite vlažnom: prekrivenu folijom, geotekstilom koji se polijeva ili premazanom sredstvom za njegu prema uputi proizvođača. Ljeti se ne polijeva hladnom vodom po najjačem suncu, nego ujutro i navečer.

Pri temperaturama ispod približno +5 °C betonira se samo uz posebne mjere: betonom s dodatkom, uz izolacijsko pokrivanje i nikada na smrznutu podlogu. Po vrućini iznad približno +30 °C bolje je početi rano ujutro.

Većina grešaka ne vidi se odmah. Ploča na dan betoniranja izgleda lijepo, a problem se pokaže nakon godinu dana.

• nezbijen tampon: ploča se neravnomjerno slegne, nastaju pukotine kroz cijelu debljinu, a pucaju i pločice i obloge na njoj,
• mreža položena na kamen: armatura nije u betonu nego ispod njega, ne radi svoj posao i s vremenom korodira, pa se ploča ponaša kao nearmirana,
• voda dodana u beton na gradilištu: manja čvrstoća, veće skupljanje, više pukotina i površina koja se praši,
• slabo vibriranje: šupljikava mjesta, takozvana „gnijezda”, uz rubove i ispod armature, kuda kasnije prodire vlaga,
• zaboravljen prodor: naknadno bušenje krunom ili štemanje, pri čemu se oštećuju armatura i izolacija,
• neravna površina: kod zidanja preciznim blokovima treba izravnavati prvi red, a kod poda raditi deblji estrih,
• izostanak njege: mreža sitnih pukotina na površini koja se pojavi već u prvim danima,
• nedostatak dilatacijskih reški na velikim vanjskim površinama: kod terasa i dvorišta beton pukne sam, gdje mu odgovara, zato se reške od skupljanja obično zarežu jedan do dva dana nakon betoniranja.

Temeljnu ploču obiteljske kuće prepustite stručnjacima, jer je to nosiva konstrukcija prema statičkom proračunu. Malu ploču debljine 100 do 150 mm ispod vrtne kućice, spremišta ili kanti za otpad možete napraviti i sami, ako imate pomoćnika i beton naručite iz betonare. Ručno miješanje veće količine je iscrpljujuće, a beton često ispadne neujednačen.

1. Iskolčiti površinu špagom i kolčićima, dijagonale provjeriti metrom.
2. Skinuti humus približno do dubine ploče i tampona.
3. Navesti kameni drobljenac i zbiti ga posuđenom vibropločom u slojevima.
4. Postaviti oplatu od dasaka, učvrstiti je kolčićima i libelom ili laserom izravnati na točnu visinu.
5. Položiti PE foliju i na distancere postaviti armaturnu mrežu.
6. Izračunati obujam: površina puta debljina, uz približno 5 do 10 % rezerve.
7. Naručiti beton odgovarajućeg razreda i dogovoriti dolazak miksera.
8. Beton razastrijeti, propiknuti ili zbiti vibratorom i poravnati letvom po oplati.
9. Površinu zagladiti gladilicom ili ohrapaviti metlom.
10. Ploču prekriti folijom i barem tjedan dana držati vlažnom.

Pri radu sa svježim betonom koristite rukavice, gumene čizme i zaštitu za oči. Cementno mlijeko je lužnato i pri duljem dodiru nagriza kožu.

Ploču pregledajte dan-dva nakon betoniranja i još jednom prije nego što na nju dođu zidari ili podopolagači. Dokumente spremite, trebat će vam za tehnički pregled i uporabnu dozvolu te za eventualnu reklamaciju.

• dimenzije i dijagonale odgovaraju projektu,
• visina gornjeg ruba odgovara visinskoj točki,
• ravnost provjerena letvom od dva metra, bez većih udubina,
• svi prodori su na svom mjestu, nisu zaliveni ni pomaknuti,
• temeljni uzemljivač izveden je tamo gdje ga električar treba,
• rubovi nakon skidanja oplate bez šupljikavih mjesta i odlomljenih bridova,
• površina bez pukotina u koje bi se mogao zakačiti nokat,
• predane su otpremnice iz betonare s razredom i količinom betona,
• dostupne su fotografije armature i prodora prije betoniranja,
• njega betona dogovorena je i provedena.