Izrada oplate za temelje i zidove

U cjeniku se oplata u pravilu obračunava u četvornim metrima površine koja je u izravnom dodiru s betonom. Kod zida se zato obično računaju obje strane. Zid dug deset metara i visok jedan metar tako znači približno dvadeset četvornih metara oplate, a ne deset. Kod temeljne trake računaju se bočne stranice ako se oplaćuju, a kod ploče samo njezin obodni rub.

Prije potpisivanja ugovora provjerite što točno ulazi u stavku. Obično su to ovi dijelovi:

• montaža oplate zajedno s podupiranjem, razuporama i zatezanjem,
• skidanje oplate, dakle demontaža nakon što beton očvrsne,
• čišćenje i odvoz materijala za oplatu,
• materijal: vlastite daske izvođača, najam sustavne oplate ili materijal koji nabavljate vi.

U praksi se često događa da jedna tvrtka skidanje oplate obračunava posebno, a druga ga ima uključenog. Ponude tada izgledaju vrlo različito, iako su za isti posao. Ne zaboravite ni na prodore, kutove i istake. U ponudi bi trebalo jasno pisati jesu li uključeni.

Klasična drvena oplata

Riječ je o smrekovim daskama, u pravilu debljine oko 24 mm, ili vodootpornoj šperploči spojenoj gredicama, letvama i kolcima. Izrađuje se na licu mjesta prema obliku građevine. Prednost je prilagodljivost: može podnijeti lukove, kose zidove, nepravilne tlocrte i male količine za koje se ne isplati dovoziti sustav. Nedostaci su veći utrošak rada i materijala te lošija površina na kojoj ostaju otisci i spojnice između dasaka. Kod temelja koji završe pod zemljom to ne smeta.

Sustavna okvirna oplata

Čine je čelični ili aluminijski okviri s umetnutom oplatnom pločom, koji se spajaju bravama i stežu šipkama za zatezanje. Na gradilištima ćete često vidjeti sustave proizvođača poput Perija ili Doke, ali postoji još mnogo drugih. Montaža je brza, zidovi su ravni, a površina čista. Ova oplata podnosi i veći pritisak betona. Isplati se kod ravnih zidova podruma, kod duljih potpornih zidova i svugdje gdje se zid neće žbukati. Uglavnom se iznajmljuje, pa je presudno dobro planiranje. Svaki dan više na gradilištu nešto košta.

Oplata od nosača i velikih ploča

To je međurješenje: drveni nosači, često tipa H20, i troslojne ili filmirane ploče. Koristi se kod viših zidova i tamo gdje okviri ne odgovaraju mjerama. Na obiteljskim kućama susrest ćete je rjeđe.

Izgubljena oplata

I kod nas se često koriste oplatni betonski blokovi. To su šuplji betonski blokovi koji se slažu na suho, armiraju i zalijevaju betonom. U zidu ostaju trajno. Kod podruma se koriste i blokovi od stiropora ili od drvocementa, koji ujedno izoliraju. Ništa se ne mora skidati, a posao može obaviti i manja ekipa. Takav se zid u cjeniku obično vodi kao zasebna stavka, a ne kao oplata u m². Kod čvršćeg tla temeljne trake se često betoniraju izravno u iskop, bez oplate. Uvjet je koherentno tlo, dakle tlo koje se ne osipa, i ravne stijenke iskopa.

Kako odlučiti

Kod temeljnih traka u koherentnom tlu oplata često uopće nije potrebna. Oplatiti treba dio iznad terena ili mjesta gdje se zemlja osipa. Kod podrumskih zidova koji moraju biti vodonepropusni prednost se daje monolitnom zidu u sustavnoj oplati, po potrebi s brtvenim trakama u radnim spojnicama. Za podzid ograde i niske zidiće dovoljni su drvo ili blokovi. Konačna odluka ipak pripada projektu, a određuje je projektant konstrukcije, odnosno statičar.

Ekipa koja dođe na nepripremljeno gradilište gubi vrijeme, a čekanje se u pravilu vidi na računu. Prije početka trebalo bi biti spremno sljedeće:

• projekt sa statikom, dakle dimenzije temelja i zidova, armatura, razred betona i položaj prodora,
• iskolčenje koje radi ovlašteni geodet, posebno uz granicu čestice i kod prvih temelja, gdje greška pomakne cijelu kuću,
• gotov iskop odgovarajuće dubine, s dnom bez razmekšane zemlje i vode,
• podložni beton ispod temeljne ploče ili zidova, ako ga projekt predviđa, kako bi oplata imala ravnu osnovu,
• pristup za kombi s materijalom, a kasnije za automješalicu i pumpu za beton,
• zaštitne cijevi i prodori koje postavljaju vodoinstalater i električar, dakle kanalizacija, voda, električni priključak i uzemljenje.

Sama oplata ne traži nikakvo posebno odobrenje. Temelji i zidovi ipak su dio građevine, pa se posao radi prema važećim propisima o gradnji. Treba li za vaš zahvat građevinska dozvola ili se radi o jednostavnoj građevini, provjerite u nadležnom upravnom tijelu. Ne oslanjajte se na savjete poznanika. Ako živite u stambenoj zgradi i betonira se primjerice podrumski zid ili garaža na zajedničkoj čestici, unaprijed se dogovorite s upraviteljem zgrade i suvlasnicima.

Oplata temelja

Najprije se prema iskolčenju razvuku konopi na nanosnim skelama, a s njih se viskom prenese rub temelja. Kod drvene oplate u zemlju se zabijaju kolci i na njih se pribijaju daske. Iznutra se ugradi razupora točne duljine koja određuje širinu trake. Gore se obje strane povežu prečkama da ih beton ne razmakne. Gornji rub oplate poravna se nivelirom ili laserom, jer se upravo po njemu beton izvlači u ravninu. Kod temeljne ploče nastaje obodni okvir koji se izvana podupire kosim podupiračima.

Oplata zidova

Kod zidova je postupak sličan, samo je sve više, a sile su veće. Najprije se postavi jedna strana oplate, poravna se i učvrsti kosim podupiračima u podlogu. Zatim dolazi armatura. Radi je ista ekipa ili armirači. Na armaturu se postave distanceri koji osiguravaju propisani zaštitni sloj betona. Tek se onda zatvara druga strana oplate. Obje se strane stegnu šipkama za zatezanje s maticama. Šipke prolaze kroz plastične distancijske cijevi kako bi se nakon betoniranja mogle izvući. Rupe koje ostanu kasnije se zatvore čepovima ili zapune masom.

Provjera prije betoniranja

Prije dolaska betona provjeravaju se vertikalnost viskom ili libelom, ravnost konopom po duljini, dimenzije, visina gornjeg ruba, čvrstoća spojeva i zabrtvljenost spojnica. Površine koje dolaze u dodir s betonom premazuju se sredstvom za odvajanje oplate, takozvanim oplatnim uljem, da se beton ne zalijepi. Oplata se prije betoniranja iznutra očisti od piljevine, zemlje i komadića žice. Kod drvenih dasaka po toplom vremenu oplata se u pravilu lagano navlaži, kako ne bi upila vodu iz betona.

Betoniranje i skidanje oplate

Beton se ugrađuje u slojevima i zbija pervibratorom. Tesar bi tijekom betoniranja trebao biti uz zid i pratiti popušta li negdje spoj ili curi li cementno mlijeko. Bočna oplata temelja i zidova, ovisno o temperaturi, u pravilu se skida nakon približno jednog do tri dana. Po hladnom vremenu čeka se dulje. Nakon skidanja beton se njeguje: vlaži se ili prekriva folijom da se ne bi prebrzo isušio.

Količina rada, a time i konačni iznos, može se kod iste površine znatno razlikovati. Posao olakšavaju:

• jednostavan pravokutan tlocrt s dugim ravnim dionicama,
• ponavljajuće dimenzije, kod kojih se ista oplata može koristiti nekoliko puta zaredom,
• ravan podložni beton od kojeg se lako gradi,
• dobar pristup i mjesto za odlaganje materijala odmah uz zid.

Posao otežavaju:

• lukovi, kosi zidovi, mnogo kutova, istaka i niša,
• mnogo prodora i otvora koje treba posebno oplatiti,
• visoki zidovi za koje treba skela ili radne platforme s ogradom,
• uzak iskop u kojem se tesar jedva okreće i teren na kosini,
• vidljivi beton koji se neće žbukati i traži precizne spojnice i kvalitetne ploče,
• rad zimi ili u blatu, kada oplatu treba štititi, a beton dulje njegovati.

Dublji iskopi moraju biti osigurani od urušavanja, bilo razupiranjem stijenki, bilo sigurnim nagibom pokosa. To je pitanje sigurnosti, a ne samo udobnosti, i pripada pripremi gradilišta.

Oplata je u sredini lanca i na nju se nastavlja gotovo sve. Prije nje dolaze geodet, iskop i podložni beton. Tijekom izrade oplate izmjenjuju se armirači i vodoinstalater s električarom, koji postavljaju zaštitne cijevi i traku za uzemljenje. Nakon oplate slijede betoniranje, skidanje oplate, a zatim hidroizolacija, toplinska izolacija podruma i zatrpavanje.

Zašto je to važno? Zaboravljenu cijev za kanalizaciju nakon betoniranja treba naknadno bušiti krunskom bušilicom. Kod vodonepropusnog zida svaki je naknadni otvor uz to i rizik od procurivanja. Zato se isplati da vodoinstalater i električar sami pregledaju zid prije nego što se zatvori druga strana oplate.

Oplatu temelja za uobičajenu obiteljsku kuću iskusna ekipa u pravilu napravi za jedan do nekoliko dana, ovisno o opsegu i razvedenosti tlocrta. Podrumski zidovi u sustavnoj oplati obično se rade po dionicama. Jedna se dionica oplati, betonira i nakon očvršćivanja oplata se premjesti na sljedeću. Beton već nakon nekoliko dana podnosi skidanje oplate, ali svoju projektiranu čvrstoću u pravilu postiže nakon približno 28 dana. Do tada ga ne opterećujte zatrpavanjem ni drugim konstrukcijama više nego što dopusti statičar.

• Slabo zatezanje ili podupiranje. Beton pritišće oplatu jače nego što se čini, osobito kod brzog betoniranja i tekuće mješavine. Rezultat je ispupčen zid ili, u gorem slučaju, puknuta oplata i beton u iskopu.
• Nezabrtvljene spojnice. Kroz procjepe curi cementno mlijeko i u zidu ostaju šljunčana gnijezda, dakle porozna mjesta s golim agregatom. Ona su slabija i propuštaju vodu.
• Nedostaju distanceri. Armatura leži izravno na oplati i nakon skidanja se vidi na površini. S vremenom korodira, a beton oko nje otpada.
• Oplata izvan vertikale ili osi. Malo odstupanje kod temelja prenosi se na zidove pa sve do krovišta. Zidar onda žbukom i ljepilom ispravlja ono što je moglo biti ravno.
• Zaboravljeni prodori. Naknadno bušenje oštećuje armaturu, a kod podruma ugrožava vodonepropusnost.
• Loš gornji rub. Ako oplata nije u vodoravnoj ravnini, neće biti ni beton. Prvi red zida tada se mora izravnavati debelim slojem morta.
• Prerano skidanje oplate. Rubovi se odlome, površina se otkine zajedno s daskom, a na mrazu beton može ostati trajno slabiji.
• Bez sredstva za odvajanje. Beton se zalijepi za daske, pri skidanju se trga površina, a oplata se uništi.

Oplatu nosivih temelja i zidova kuće prepustite stručnoj tvrtki koja radi prema projektu. Niski temelj za ogradu, vrtni zidić ili podzid do visine otprilike pola metra možete napraviti i sami, ako imate osnovni alat i pomoćnika. Ne radite u dubokim iskopima koji nisu osigurani od urušavanja. Dubina temelja ovisi o kraju: u kontinentalnom dijelu zemlja se smrzava dublje nego na obali, pa se držite preporuke proizvođača ograde ili projekta.

1. Iskolčiti os temelja konopom na kolcima i provjeriti prave kutove, primjerice mjerenjem dijagonala.
2. Iskopati kanal do dubine smrzavanja koju za taj tip ograde preporučuje proizvođač ili projekt i poravnati dno.
3. Pripremiti daske ili vodootpornu šperploču i premazati ih sa strane betona sredstvom za odvajanje oplate.
4. Zabiti kolce s vanjske strane oplate, u pravilu svakih približno 60 do 80 cm, i na njih pribiti daske.
5. Ugraditi između dasaka razupore točne duljine prema širini temelja i gore povezati obje strane prečkama.
6. Provjeriti libelom i napetim konopom vertikalnost, ravninu i vodoravnost gornjeg ruba.
7. Zabrtviti veće procjepe i dolje uz tlo oplatu zagrnuti zemljom, kako beton ne bi iscurio ispod dasaka.
8. Postaviti armaturu prema uputama proizvođača ograde ili projektu i podložiti je distancerima.
9. Ugraditi sidra za stupiće ili zaštitne cijevi za kabel do vrata, ako će vam trebati.
10. Betonirati u slojevima, svaki probadati šipkom ili zbiti vibratorom i lupkati čekićem po daskama.
11. Izvući površinu letvom po gornjem rubu oplate i beton nekoliko dana vlažiti ili prekriti folijom.
12. Pažljivo skinuti oplatu nakon nekoliko dana, ovisno o temperaturi, očistiti daske i spremiti ih za sljedeću upotrebu.

Oplatu preuzimajte dvaput: prije betoniranja, dok se još sve može popraviti, i nakon skidanja, kad vidite rezultat. Prvu provjeru napravite zajedno s voditeljem gradilišta ili nadzornim inženjerom, a kod veće građevine i sa statičarom koji će pregledati armaturu.

• dimenzije i položaj oplate odgovaraju projektu i iskolčenju,
• stijenke oplate su vertikalne i ravne cijelom duljinom,
• gornji rub je u vodoravnoj ravnini i na pravoj visini,
• šipke za zatezanje, razupore i podupirači postavljeni su dovoljno gusto,
• spojnice su zabrtvljene, a oplata je dolje uz podlogu zatvorena,
• armatura ima distancere i nigdje ne dodiruje oplatu,
• sve zaštitne cijevi, prodori i uzemljenje su na mjestu prema projektu,
• unutrašnjost oplate je čista, a površine premazane sredstvom za odvajanje,
• nakon skidanja na površini nema šljunčanih gnijezda, vidljive armature ni ispupčenja,
• rubovi i kutovi su cijeli, neodlomljeni,
• rupe od šipki za zatezanje su zatvorene, a okolica očišćena od ostataka oplate.