Polaganje i vezivanje armaturnih mreža 150×150

Beton dobro podnosi tlak, ali je slab na vlak. Dok se ploča suši, ona se skuplja. Kad je optereti automobil ili regal, ili kad ispod nje djeluje smrzavanje, u njoj nastaju vlačna naprezanja. Bez armature to se vidi kao pukotine koje se s vremenom šire. Mreža ta naprezanja raspodijeli na veću površinu, pa su pukotine sitnije i ploča ostaje cjelovita.

Mreže s oknom 150×150 obično se ugrađuju u:

• podložne betone i podove na tlu u obiteljskim kućama,
• podove garaža, radionica i gospodarskih zgrada,
• betonske ploče terasa, staza, prilaza i dvorišta,
• temeljne ploče i stropove, ako ih tako predvidi projektant konstrukcije,
• glazure s podnim grijanjem, gdje mreža ujedno drži cijevi.

Važno je razlikovati dvije situacije. Kod poda na tlu ili terase mreža prije svega ograničava pucanje. Kod stropa, temeljne ploče ili nosivog zida armatura je dio nosive konstrukcije, pa njezin promjer, položaj, preklope i zaštitni sloj određuje projekt. Tamo nitko na gradilištu ne smije samovoljno mijenjati armaturu niti "za svaki slučaj" dodati neku drugu mrežu.

Mreža s oknom 150×150

Žice su međusobno razmaknute 150 mm u oba smjera. Uobičajeni promjeri žice kreću se približno od 4 do 8 mm, a za podove kuća i garaža najčešće se koristi oko 6 mm. U Hrvatskoj se takve mreže obično označavaju slovom Q i brojem, primjerice Q-188, koji govori o količini čelika po metru širine. Prodaju se u pločama, najčešće približno 6 × 2,15 m, ovisno o proizvođaču. To je univerzalni izbor za podove, ploče i opločene površine uobičajenog opterećenja. Polaže se brzo, jer po kvadratnom metru ima manje komada, a preklopi se rade lako.

Mreža s oknom 100×100

Gušće okno bira se za tanje slojeve i ondje gdje treba bolje ograničiti sitne pukotine, primjerice kod tanjih glazura, kod podnog grijanja s manjim razmakom cijevi ili kod dekorativnih i vidljivih površina. Žica je obično tanja. Polaganje traje nešto dulje, mreža se teže reže, a beton s krupnijim agregatom kroz nju teže prolazi. Zato treba paziti na krupnoću zrna u betonu i na temeljito zbijanje vibriranjem.

Vezivanje betonske armature od šipki

Kod temeljnih traka, serklaža, nadvoja, stupova i stropova umjesto mreža često se veže armatura od pojedinačnih šipki prema armaturnom planu. Šipke se postavljaju na propisanim razmacima, a križišta se vežu žicom. To je zahtjevnije od mreže, jer ekipa mora mijenjati promjere te izrađivati spone, savijanja i sidrenja. Zauzvrat se mogu precizno ojačati mjesta na kojima je konstrukcija najviše opterećena. Na istom gradilištu obje se tehnike redovito kombiniraju: površina ploče u mrežama, a rubovi i otvori dopunjeni šipkama.

U praksi se zna dogoditi da netko zamijeni mrežu 150×150 mrežom 100×100 s tanjom žicom, misleći da je gušće automatski jače. To ne mora biti tako. Odlučuje površina čelika po metru širine, dakle kombinacija promjera i razmaka. Ako je armaturu proračunao projektant konstrukcije, svaku zamjenu treba dogovoriti s njim.

Mreža se polaže tek na gotovu podlogu. Ako ekipa dođe, a podloga nije dovršena, gubi se vrijeme, a rezultat je obično lošiji. Prije polaganja treba biti gotovo:

• zbijeni šljunčani tampon ili podložni beton na ispravnoj visini,
• toplinska izolacija i hidroizolacija ili razdjelna folija, ako su u slojevima poda, sa zalijepljenim spojevima,
• oplata po obodu te na mjestima radnih i dilatacijskih reški,
• prodori za kanalizaciju, vodu, struju i eventualno odzračivanje tla, koji prolaze kroz ploču,
• označena visina gornjeg ruba betona, primjerice na oplati ili laserom.

Važan je i pristup. Ploča mreže uobičajene veličine teži nekoliko desetaka kilograma, a deblje mreže i više. Ako se mreže moraju nositi kroz vrt ili stepenicama, posao se znatno produži. Mreže bi trebale stajati na gredicama, ne izravno u blatu, i biti zaštićene od ulja i maziva.

Kod gradnje kuće treba imati projekt s armaturnim planom i znati tko će armaturu preuzeti prije betoniranja. Za manje građevine, kao što su terase, nadstrešnice ili garaže, prema važećim propisima o gradnji provjerite u nadležnom upravnom tijelu treba li vam dozvola, glavni projekt ili je dovoljno nešto jednostavnije. Nemojte unaprijed pretpostaviti da ništa ne treba. Ako se radi u zgradi s više stanova, primjerice na zajedničkom dvorištu, dogovorite se unaprijed s upraviteljem i suvlasnicima.

Raspoređivanje i rezanje mreža

Ekipa najprije rasporedi ploče tako da bude što manje otpada i da preklopi dođu razumno. Mreže se polažu u redovima, obično s pomaknutim spojevima, kako se na jednom mjestu ne bi srela četiri kuta odjednom. Gdje treba, mreže se režu polužnim škarama za armaturu ili kutnom brusilicom. Kod brusilice treba paziti na iskre, jer progore izolaciju i foliju ispod mreže.

Preklopi

Susjedne mreže moraju se preklapati. Kod podova na tlu obično se radi preklop od najmanje jednog okna, često dva, dakle kod mreže 150×150 približno 150 do 300 mm. Kod nosivih konstrukcija preklop određuje projekt i obično je veći. Preklop se izvodi tako da se preklapaju poprečne žice, a ne samo krajevi žica. Prekratak preklop jedan je od najčešćih uzroka pukotine točno u liniji spoja mreža.

Podlaganje i zaštitni sloj

Mreža ne smije ležati na tlu, foliji ni izolaciji. Ako leži na dnu, u betonu je praktički beskorisna, a uz to hrđa. Podlaže se plastičnim distancerima, takozvanim stolčićima ili kotačićima, ili betonskim kockicama. Visina distancera određuje zaštitni sloj betona, koji je kod podova obično približno 20 do 40 mm, a u vanjskom i agresivnijem okruženju veći. Distanceri se postavljaju u pravilnom rasteru, otprilike svakih 60 do 100 cm, da se mreža između njih ne ulegne. Kamenje, cigle i komadi dasaka nisu dobra zamjena, jer se pomiču i ispod betona stvaraju slaba mjesta.

Vezivanje

Preklopi se vežu paljenom (žarenom) žicom za vezivanje, ručno kliještima ili kukom, a na većim površinama i pištoljem za vezivanje armature. Veže se na razmacima koji drže mreže na mjestu dok se po njima hoda i betonira, kod preklopa obično svakih nekoliko desetaka centimetara i uvijek na krajevima. Krajevi žice savijaju se prema unutra, ne prema površini, da ne bi virili iz betona i hrđali. Mreže se na gradilištu u pravilu ne zavaruju, jer zavarivanje može oslabiti čelik.

Dvostruka mreža i dodatna armatura

Kod debljih ploča postoji donja i gornja mreža. Gornja se podupire distancerima u obliku košara ili čeličnim kozlićima, koji moraju izdržati hodanje radnika tijekom betoniranja. Oko prodora, kutova otvora i unutarnjih kutova ploče dodaju se kratke kose šipke, jer tamo pukotine najčešće nastaju. Na dilatacijskim reškama mreža se prekida, inače reška ne bi radila svoj posao.

Pracnost po kvadratnom metru može se dosta razlikovati, ovisno o tome kakva je površina. Jednostavnije i brže je kada imate:

• pravokutnu površinu bez prodora, gdje se mreže gotovo ne režu,
• jedan sloj mreže na ravnoj, čvrstoj podlozi,
• pristup kamionom ili hidrauličnom dizalicom do same površine,
• gotovu podlogu i oplatu u trenutku kad ekipa stigne.

Posao je, naprotiv, zahtjevniji kod:

• razvedenog tlocrta, lukova, kosih zidova i mnogo kutova,
• mnogo prodora, slivnika i kanalica, oko kojih se mreža reže i dopunjuje,
• dvostruke mreže s kozlićima ili kombinacije mreža i šipki,
• gušće mreže 100×100 ili deblje žice, koja se teže reže i savija,
• rada na stropu ili na teško dostupnom mjestu, kamo se mreže nose ručno,
• polaganja cijevi podnog grijanja na mrežu, ako to radi ista ekipa.

Provjerite obuhvaća li ponuda i materijal, distancere i žicu za vezivanje ili samo rad. Na NUMIQ-u su rad i materijal prikazani zasebno, iznad ovog teksta.

Armatura stoji između dviju faza koje ovise jedna o drugoj. Prije nje vodoinstalater i električar moraju dovršiti sve što ide u ploču ili ispod nje. Naknadno probijanje otvora u gotovoj ploči znači rezanje armature, a kod nosive konstrukcije to nije dopušteno bez suglasnosti projektanta konstrukcije.

Ako u podu treba biti grijanje, dogovorite unaprijed hoće li se cijevi vezati izravno na mrežu ili će se koristiti sistemska ploča s čepićima. Kod vezivanja na mrežu ona mora biti ravna i dobro podložena. Inače će cijevi biti na različitim visinama, a glazura iznad njih mjestimično pretanka.

Nakon armiranja slijedi preuzimanje armature i betoniranje. Ekipa koja betonira trebala bi znati gdje je mreža slabije poduprta i hodati po dascama za prolaz ili iznad distancera. Na većim gradilištima preuzimanje armature upisuje se u građevinski dnevnik, a pregledava ga nadzorni inženjer. Beton ne bi trebalo naručiti prije nego što je armatura pregledana, jer se dok mikser čeka greške više ne ispravljaju.

• mreža koja leži na dnu ili je ugažena tijekom betoniranja: ploča puca kao da armature nema, a na vlažnoj podlozi armatura korodira,
• mreža previsoko, blizu površine: pretanak zaštitni sloj, mrlje od hrđe i ljuštenje betona, osobito vani gdje djeluju mraz i sol,
• prekratki ili nikakvi preklopi: ravne pukotine na pravilnim razmacima, točno na spojevima ploča,
• nedostaje dodatna armatura uz prodore i kutove: kose pukotine koje izlaze iz kutova otvora,
• mreža prolazi kroz dilatacijsku rešku: ploča pukne pokraj reške, ondje gdje to nitko ne želi,
• masna, zablaćena ili jako korodirana mreža: beton slabo prianja, dok lagana površinska hrđa ne smeta,
• krajevi žice za vezivanje koji vire: točkice hrđe na površini gotovog poda ili terase,
• hidroizolacija oštećena brusilicom ili oštrim krajevima mreža: problem s vlagom pokaže se tek nakon nekoliko godina.

Većina ovih pogrešaka vidi se pri pregledu prije betoniranja. Nakon betoniranja otkrivaju se tek po pukotinama, a njihov popravak je zahtjevan.

Kod jednostavnog poda garaže ili terase dvočlana ekipa polaganje i vezivanje obično završi za nekoliko sati. Površina cijelog prizemlja kuće s prodorima i dodatnom armaturom uzme najčešće jedan dan, a kod dvostruke mreže ili stropa i više. Armatura nema vrijeme sušenja, ali ne bi trebala dugo čekati na beton, jer se zaprlja, izgazi, a distanceri se pomaknu. Najbolje je armirati dan prije betoniranja ili isti dan ujutro.

Mrežu u pod na tlu, primjerice ispod vrtne kućice, terase ili poda garaže, može postaviti i spretan amater. Nemojte sami raditi armaturu stropova, temeljnih ploča kuće, stubišta ni drugih nosivih konstrukcija. Tamo vrijedi armaturni plan projektanta i preuzimanje armature od strane stručne osobe. Radite s rukavicama i zaštitnim naočalama, jer su krajevi žica oštri.

1. Provjeriti je li podloga zbijena i ravna te jesu li folija ili izolacija neoštećene.
2. Rasporediti ploče mreže tako da preklopi imaju najmanje jedno do dva okna, a spojevi u susjednim redovima budu pomaknuti.
3. Izrezati mreže polužnim škarama ili brusilicom izvan površine, da iskre ne oštete foliju.
4. Postaviti distancere u rasteru otprilike svakih 60 do 100 cm, s visinom prema potrebnom zaštitnom sloju.
5. Položiti mreže na distancere i od oboda ostaviti barem debljinu zaštitnog sloja betona.
6. Povezati preklope žicom na pravilnim razmacima i na krajevima, a krajeve žice saviti prema dolje.
7. Dodati kratke kose šipke uz kutove i prodore.
8. Prekinuti mrežu na mjestu planirane dilatacijske reške.
9. Proći cijelu površinu i provjeriti da mreža nigdje ne leži na podlozi i da se ne klima.
10. Tijekom betoniranja hodati oprezno, a mrežu koja se utisne podignuti kukom natrag na mjesto.

Prije dolaska miksera prođite cijelu površinu. Kod gradnje kuće armaturu bi trebao pregledati nadzorni inženjer ili projektant konstrukcije. Provjerite osobito:

• vrsta mreže, promjer žice i veličina okna odgovaraju projektu ili dogovoru,
• mreže leže na distancerima i nigdje ne dodiruju podlogu,
• zaštitni sloj je poštovan i uz oplatu i po obodu,
• preklopi imaju potrebnu duljinu i povezani su,
• uz prodore i kutove postoji dodatna armatura,
• na dilatacijskim reškama mreža je prekinuta,
• gornja mreža kod dvostruke armature čvrsto je poduprta i ne klima se,
• armatura je čista, bez blata, ulja i ljuskave hrđe,
• krajevi žica nisu okrenuti prema površini, a izolacija ispod mreže nije oštećena,
• svi prodori i cijevi postavljeni su i osigurani od pomicanja,
• kod gradnje kuće pregled je upisan u građevinski dnevnik.