Gasne instalacije: cijena razvoda po dm 2026, zapornici i ispitivanje

Plinska instalacija i plinska trošila spadaju među najosjetljivije sustave u kući. Montažu, popravak, preinaku i stručni pregled smije raditi samo ovlašteni plinoinstalater, odnosno tvrtka ovlaštena za takve radove. Distributer plina obično vodi popis izvođača koji smiju raditi na instalacijama priključenima na njegovu mrežu, pa prije dogovora provjerite nalazi li se vaš majstor na tom popisu. Pravilo vrijedi i za poslove koji izgledaju kao sitnica: produljiti cijev za pola metra, zamijeniti zaporni ventil ili pomaknuti priključak štednjaka malo dalje uz kuhinjski element.

Zašto su pravila tako stroga? Propuštanje na plinu ne možete „pritegnuti kasnije“ kao slavinu koja kaplje. Smjesa prirodnog plina i zraka može eksplodirati već pri niskoj koncentraciji. Loše spojeno ili loše podešeno trošilo k tome može stvarati ugljikov monoksid, koji ne vidite i ne osjetite. Zato na plinskoj instalaciji ne radite ništa zbog čega biste morali otpustiti spoj, nešto rastaviti ili dirati cijev.

U praksi se često dogodi da pri obnovi kuhinje ili kupaonice netko od ukućana ili pomoćnik „samo pomakne“ plinski priključak, a plinoinstalater dođe tek na kraju. Ovlašteni izvođač ili ispitivač neće potpisati pozitivan nalaz za tuđi neovlašteni rad i razvod se mora ponovno izvesti. Plinoinstalatera zato pozovite na samom početku, dok se još odlučuje gdje će stajati štednjak i kotao. To je jeftinije od prepravljanja.

Plin dolazi do kuće distribucijskom mrežom i priključkom koji završava glavnim zapornim ventilom. Iza njega su regulator tlaka i plinomjer. Plinomjer pripada operatoru distribucijskog sustava i zaplombiran je. Ako netko ošteti plombu ili sam premjesti plinomjer, to je neovlašten zahvat, a distributer ga smatra ozbiljnim kršenjem uvjeta priključenja. Želite li premjestiti ormarić ili plinomjer, najprije se dogovorite s distributerom.

Iza plinomjera počinje kućna plinska instalacija, dakle razvod u kući ili stanu sve do trošila. Taj dio pripada vama kao vlasniku nekretnine. Vi odgovarate za to da je instalacija u sigurnom stanju i da redovito prolazi preglede.

U stambenoj zgradi stvar je složenija. Usponski vodovi i zajednički razvodi zajednički su dijelovi zgrade, pa na njima smijete raditi samo uz suglasnost upravitelja, odnosno suvlasnika. Upravitelj obično organizira i periodične preglede cijele zgrade. Tada ispitivaču morate omogućiti ulazak u stan, inače pregled nije potpun. To se posebno tiče zgrada s etažnim plinskim grijanjem, kakvih je mnogo u većim gradovima kontinentalne Hrvatske.

Za novi priključak, promjenu priključne snage ili veći zahvat na razvodu obično vam treba projekt plinske instalacije i suglasnost distributera. Treba li za vaš zahvat prijava, dozvola ili ništa, ovisi o važećim propisima o gradnji. Prije početka radova to provjerite u nadležnom upravnom tijelu i kod distributera plina. Nemojte se oslanjati na to da je dovoljno nekome nešto usmeno javiti.

Klasičan materijal za unutarnje razvode čelična je cijev spajana zavarivanjem. Zavareni spoj ne može se rastaviti, a kad je dobro izveden, vrlo je pouzdan. Zato se zavareni čelik i danas koristi ponajviše u utorima i na duljim trasama.

Česta je zamjena bakrena cijev spajana tvrdim lemljenjem. Meko lemljenje, koje poznajete s vodovoda, za plin se ne koristi. Brzo i bez otvorenog plamena montiraju se sustavi s presanim spojevima od čelika, bakra ili nehrđajućeg čelika. Za plin se ipak smiju koristiti samo fitinzi i brtve izričito namijenjeni plinu. Proizvođač ih označava, često žutom trakom ili posebnim simbolom. Fiting za vodu i fiting za plin izgledaju gotovo isto, ali zamjena je ozbiljna pogreška.

Vanjski razvodi u zemlji izvode se od polietilenske cijevi namijenjene plinu, u pravilu žute boje. Polaže se u pješčanu posteljicu na dubinu prema projektu, orijentacijski oko 0,8 m, a iznad nje ide žuta upozoravajuća traka. Na mjestu gdje cijev izlazi iz zemlje i ulazi u zgradu ugrađuje se prijelazni komad s PE cijevi na čelik, a kroz zid cijev prolazi u zaštitnoj cijevi. Slično vrijedi i za kuće na obali i otocima koje nemaju plinsku mrežu, nego ukapljeni plin iz spremnika u dvorištu: i taj razvod mora izvesti ovlašteni izvođač prema projektu.

Trasa treba biti kratka i pregledna. U utoru ispod žbuke smiju biti samo spojevi koji se ne mogu rastaviti: zavari, tvrdo lemljeni spojevi ili presani spojevi koje je proizvođač odobrio za ugradnju pod žbuku. Rastavljivi spojevi, primjerice navojni priključak zapornog ventila, moraju ostati dostupni. Ventil zato nikada ne zazidavajte i ne skrivajte ga iza keramike ili fiksne obloge bez revizijskih vrata. Recite to i keramičaru prije nego što počne s oblaganjem.

Plinska cijev mora biti na propisanom razmaku od električnih instalacija, vode i kanalizacije i nikada ne smije služiti kao uzemljenje. Kad prolazi kroz zid ili strop, polaže se u zaštitnu cijev, da je ne ošteti pomicanje konstrukcije. U šupljine gipskartonskih pregrada, neprozračena okna ili pod pod, gdje se ne može pogledati, plin se vodi samo kad to projekt i odgovarajuća norma HRN EN izričito dopuštaju.

Vidljive cijevi boje se žuto ili se označavaju, da svatko odmah zna što njima prolazi. Kad za nekoliko godina netko bude bušio zid da objesi policu, to mu štedi vrijeme i živce.

Tlačnom probom provjerava se je li cijev nepropusna, i to prije nego što se razvod zatvori i priključe trošila. Razvod se napuni zrakom ili inertnim plinom do ispitnog tlaka i prati se pada li tlak tijekom propisanog vremena. Rezultat se upisuje u zapisnik, koji ide uz ostalu dokumentaciju instalacije.

Zapisnik o ispitivanju plinske instalacije potvrđuje da je instalacija na dan pregleda bila sigurna i u skladu s propisima. To nije trajno jamstvo. Ako nakon pregleda zamijenite trošilo ili netko izmijeni razvod, potreban je novi pregled.

Osim prvog ispitivanja prije puštanja u pogon, instalacija se pregledava i periodično. Rokove određuju važeći propisi i uvjeti distributera, a datum sljedećeg pregleda obično piše u posljednjem zapisniku. Kotao uz to ima vlastiti servis prema uputama proizvođača, često jednom godišnje, i o njemu obično ovisi jamstvo.

Od rujna 2015. u EU vrijede zahtjevi za ekološki dizajn, koji su klasične nekondenzacijske kotlove praktički istisnuli s tržišta. Kad mijenjate stari kotao, u Hrvatskoj ga mnogi zovu i plinski bojler ili kombi bojler, gotovo uvijek dobit ćete kondenzacijski. S njim dolaze promjene na koje se pri planiranju lako zaboravi.

• Odvod dimnih plinova: dimni plinovi kondenzacijskog kotla hladni su i vlažni. Stari zidani dimnjak to ne podnosi, pa se u njega uvlači plastična ili inox cijev namijenjena kondenzacijskom radu, ili se postavlja koaksijalni odvod.
• Kondenzat: kotao stvara kiseli kondenzat, koji preko sifona otječe u kanalizaciju. Blizu kotla zato trebate odvod, što je dobro dogovoriti s vodoinstalaterom na vrijeme.
• Dimnjačar: prije puštanja kotla u pogon dimnjačar provjerava dimovodni put i izdaje nalaz. Dimnjačarske usluge u Hrvatskoj su komunalna djelatnost, pa rokove redovitih kontrola određuju lokalni propisi vašeg grada ili općine.
• Prvo puštanje u pogon: radi ga ovlašteni servis proizvođača. On podešava izgaranje i bilježi puštanje u pogon.

Za grijanje vode plinom postoje dvije mogućnosti. Plinski spremnički bojler priključen je izravno na plin i ima vlastiti odvod dimnih plinova. Neizravno grijani spremnik na plin se uopće ne spaja: grije ga voda iz kotla preko izmjenjivača, a njegovo spajanje posao je za instalatera grijanja i vodoinstalatera.

Štednjak ili ploča za kuhanje spaja se na razvod čvrsto ili odobrenim fleksibilnim crijevom, a ispred trošila mora biti zaporni ventil. Trošilo smije spojiti i odspojiti samo ovlašteni plinoinstalater, koji pritom provjeri nepropusnost i rad. Kad ljudi pri selidbi ili ugradnji nove kuhinje sami zamijene crijevo, to je tipičan rizičan zahvat koji se u kućanstvima podcjenjuje.

Fleksibilna crijeva ne traju vječno. Datum proizvodnje ili rok uporabe piše izravno na crijevu. Gumena crijeva mijenjaju se ranije, obično nakon nekoliko godina, a valovita crijeva od nehrđajućeg čelika traju dulje. Crijevo ne smije prolaziti iza pećnice ni iznad vruće površine i ne smije biti napeto, presavijeno ni prignječeno ladicom.

Novije ploče za kuhanje imaju na svakom plameniku zaštitu od gašenja plamena: kad se plamen ugasi, zatvara se dovod plina. Kod starog štednjaka bez te zaštite dovoljno je da prekipi mlijeko i plin istječe bez plamena. I to je praktičan razlog zašto se stari štednjak isplati zamijeniti.

Prirodni plin lakši je od zraka i diže se prema stropu, pa njegov detektor ide visoko, obično neposredno ispod stropa. Ukapljeni naftni plin (propan-butan) iz boca ili spremnika teži je od zraka i zadržava se pri podu, pa se njegov detektor postavlja nisko iznad poda. Prelazite li s boce na prirodni plin, detektor treba premjestiti ili zamijeniti.

Detektor curenja plina ne zamjenjuje detektor ugljikova monoksida. Ugljikov monoksid nastaje pri nepotpunom izgaranju, primjerice kad je dimnjak začepljen ili nedostaje zraka, a plin pritom uopće ne mora curiti. U prostoriji s kotlom ili protočnim bojlerom s otvorenom komorom izgaranja detektor CO razumna je zaštita. Senzori u detektorima imaju ograničen vijek trajanja, koji proizvođač navodi na naljepnici.

Kotlovi i bojleri koji uzimaju zrak iz prostorije trebaju stalan dovod zraka. Ako stare prozore zamijenite nepropusnim PVC prozorima bez ventilacijske rešetke ili ugradite snažnu napu s odvodom prema van, mogu se promijeniti odnosi tlakova u stanu. Dimni plinovi tada se mogu vraćati u prostoriju.

Prirodni plin sam po sebi nema miris. Distributer mu dodaje tvar jakog mirisa, da curenje osjetite prije nego što nastane opasna koncentracija. Kad osjetite plin, držite se ovih pravila:

• ne koristite otvoreni plamen, ne pušite i ne palite trošila,
• ne uključujte ni isključujte svjetla i električne uređaje, ne izvlačite utikače i ne zvonite susjedima, iskra u kontaktu može zapaliti smjesu,
• otvorite prozore i vrata i, ako to možete sigurno, zatvorite glavni zaporni ventil plina,
• izađite iz prostora i upozorite ostale kucanjem i glasom,
• tek vani, na sigurnom mjestu, nazovite dežurnu službu svojeg distributera plina (broj obično piše na računu ili ormariću plinomjera) ili hitnu službu na broj 112.

Mjesto curenja nikada ne tražite plamenom ni upaljačem. Ako je miris slab, osjeti se samo kod štednjaka i nestane kad zatvorite ventil ispred trošila, štednjak ne koristite dok ga ne pregleda ovlašteni plinoinstalater.

U ovoj provjeri ništa ne rastavljate i ne dirate razvod ni spojeve. Riječ je o redovitom pregledu koji može obaviti svaki vlasnik stana ili kuće. Pomoći će vam da na vrijeme prepoznate kada treba pozvati plinoinstalatera.

1. Pronaći glavni zaporni ventil plina i ventil ispred štednjaka i provjeriti jesu li slobodno dostupni i da ih ništa ne zaklanja.
2. Potražiti posljednji zapisnik o ispitivanju plinske instalacije i provjeriti kada istječe rok za sljedeći pregled.
3. Pri ohlađenom štednjaku i zatvorenom ventilu pregledati priključno crijevo, provjeriti rok uporabe i uvjeriti se da nije ispucano, presavijeno, napeto ili vođeno preko vrućeg mjesta.
4. Skinuti razdjelnike plamena i poklopce plamenika, oprati ih toplom vodom s deterdžentom prema uputama proizvođača i ostaviti da se potpuno osuše.
5. Vratiti dijelove točno na njihovo mjesto, upaliti plamenik i provjeriti plamen: treba biti plav, miran i ravnomjeran po cijelom obodu.
6. Pritisnuti tipku za test na detektoru plina i na detektoru CO i provjeriti datum isteka vijeka senzora.
7. Provjeriti da ventilacijski otvori i rešetke u prostoriji s trošilom nisu prekriveni ni zalijepljeni.
8. Zapisati žut ili čađav plamen, odvajanje plamena, oštećeno crijevo ili prekoračen rok pregleda i naručiti ovlaštenog plinoinstalatera.

• preslika ovlaštenja izvođača i ispitivača plinske instalacije,
• zapisnik o tlačnoj probi izdan prije zatvaranja razvoda,
• zapisnik o ispitivanju plinske instalacije s pozitivnim nalazom i rokom sljedećeg pregleda,
• nalaz dimnjačara o dimovodnom putu kod trošila s odvodom dimnih plinova,
• zapis o puštanju kotla u pogon od strane ovlaštenog servisa,
• glavni zaporni ventil i ventili ispred trošila dostupni, označeni i ispravni,
• vidljive cijevi obojene ili označene, utori zatvoreni tek nakon probe,
• crijeva trošila odobrena za plin i s čitljivim datumom,
• detektori postavljeni prema vrsti plina i ispravni,
• skica trase razvoda u zidovima za kasnije preinake.