Štemanje utora za plinske instalacije (opeka)

Dobar utor počinje prije nego što se uključi alat. U praksi postupak obično izgleda ovako:

1. Označavanje trase. Prema projektu ili uputi plinoinstalatera na zid se ucrta točna trasa, s visinom, odvojcima i mjestima priključka trošila.
2. Provjera zida. Detektorom i prema dostupnoj dokumentaciji provjerava se ne prolazi li trasom struja, voda ili grijanje. Ako je u blizini stara plinska cijev, plinoinstalater je mora prvo zatvoriti i osigurati.
3. Priprema prostora. Namještaj se iznese ili pokrije folijom, pod se zaštiti kartonom ili ceradom, a vrata prema ostalim prostorijama zabrtve protiv prašine.
4. Rezanje rubova. Glodalica za utore s dva dijamantna diska napravi dva usporedna reza u zadanoj širini i dubini. Tako utor ima ravne rubove, a žbuka oko njega ne puca bez potrebe.
5. Štemanje sredine. Materijal između rezova vadi se štemaricom s plosnatim dlijetom.
6. Čišćenje i provjera. Iz utora se uklone prašina i komadići, provjere se dubina, širina i ravnost. Tek tada plinoinstalater može polagati cijev.

Ručno štemanje bez glodalice danas se koristi uglavnom u kutovima, uz strop ili oko prepreka do kojih stroj ne dopire. Sporije je, a utor je manje precizan.

Puna opeka štema se razmjerno lako. Kod šuplje opeke i blokova, koji su u novijim kućama uobičajeni, treba biti oprezniji: tanke stijenke šupljina lako se odlome pa se utor može neočekivano proširiti. Zato se i u opeci isplati prvo rezati pa tek onda štemati, a ne razbijati utor samo čekićem. U starijim kućama zid je često krhak i vezan slabijim mortom, pa se radi pažljivije i s manjom snagom udarca.

Ako se trasa negdje nastavlja kroz betonski zid, nadvoj ili serklaž, posao postaje znatno teži. Beton se bez dijamantnog alata praktično ne može obrađivati, a armatura se ne smije prerezati bez suglasnosti statičara. To je dobro znati unaprijed, prije nego što se trasa dogovori.

Utor se radi za konkretnu cijev. Treba biti nešto dublji i širi od cijevi, da se ona može položiti bez naprezanja, učvrstiti obujmicama i prekriti mortom i žbukom. Točne mjere određuje plinoinstalater prema vrsti i promjeru cijevi. Predubok utor, međutim, slabi zid, posebno kod nosivih zidova te uz prozore i vrata.

Plinska cijev u zidu vodi se samo vodoravno ili okomito, nikad koso. Zašto? Ako netko za nekoliko godina buši rupu za policu, prema položaju ventila ili trošila može procijeniti kuda cijev prolazi. Kod kose trase to nitko ne može znati.

Od električnih, vodovodnih i drugih instalacija plin mora imati siguran razmak prema projektu i normama HRN EN 1775 te povezanim normama. Ventili i rastavljivi spojevi ne zazidavaju se, moraju ostati dostupni.

Zahtjevnost štemanja, a time i trošak posla, ovisi o nekoliko stvari:

• vrsta zida: šuplja i stara krhka opeka traže više pažnje od pune opeke, a svaki betonski dio na trasi dodatno usporava rad,
• duljina i oblik trase: ravna trasa po jednom zidu jednostavnija je od trase s mnogo lomova i prolaza,
• pristup: rad ispod stropa, u kutovima, iza kuhinjskih elemenata ili u namještenom stanu traje dulje,
• površina: ako prvo treba skinuti pločice ili debelu žbuku, posla je više,
• čišćenje: usisavanje prašine, odvoz šute i zapunjavanje utora često se dogovaraju posebno.

Prazna prostorija i jasno označena trasa štede vrijeme svima. U stambenoj zgradi pristojno je unaprijed upozoriti susjede, jer je štemanje bučno.

• Kosa trasa ili trasa "kako je ispalo", koju ispitivač instalacije neće prihvatiti.
• Preplitak utor, u kojem cijev nema dovoljno pokrova pa žbuka iznad nje puca.
• Predubok utor u nosivom zidu bez savjetovanja sa statičarom.
• Odlomljene šupljine u šupljoj opeci, zbog kojih utor postane preširok i teško se zapunjava.
• Prerezan kabel ili cijev, jer zid prije štemanja nije provjeren.
• Rad samo kutnom brusilicom, uz puno prašine i neujednačenu dubinu utora.
• Neočišćen utor, u kojem obujmice i mort slabo drže, a oštri rubovi mogu oštetiti cijev.

Samo štemanje utora ne traži posebno ovlaštenje. Montažu plinske cijevi, priključak, tlačnu probu i ispitivanje smije raditi samo ovlašteni plinoinstalater, a priključak na mrežu i puštanje plina u pravilu ide u dogovoru s distributerom plina. Zato se utori uvijek štemaju po dogovoru s plinoinstalaterom, nikad "naslijepo" unaprijed.

Treba li vaš zahvat prijavu ili kakav akt, ovisi o tome dira li se u nosive dijelove i mijenja li se plinski razvod. To uredite prema važećim propisima o gradnji i provjerite u nadležnom upravnom tijelu. U stanu uvijek obavijestite upravitelja zgrade i suvlasnike, jer nosivi zidovi i zajedničke instalacije nisu samo vaši.

Ako tijekom radova osjetite miris plina, odmah prekinite posao, ne palite ni ne gasite električne uređaje, prozračite prostor, izađite i nazovite dežurnu službu distributera plina ili 112.

Prije nego što plinoinstalater položi cijev i utori se zapune, isplati se proći ove točke:

• trasa odgovara projektu ili dogovoru s plinoinstalaterom,
• utori idu samo vodoravno i okomito,
• dubina i širina su ujednačene cijelom duljinom,
• rubovi su ravni, a okolna žbuka nije bez potrebe odlomljena,
• u opeci nema velikih odlomljenih šupljina, a u eventualnim betonskim dijelovima armatura nije prerezana,
• nijedna druga instalacija nije oštećena,
• utori su očišćeni od prašine i komadića,
• šuta je odvezena, a prostor pospremljen prema dogovoru,
• nakon montaže cijevi napravljena je tlačna proba i izdan zapisnik o ispitivanju.