Montaža detektora curenja plina

U cjeniku je riječ o radu na postavljanju i spajanju jednog detektora curenja plina. Obično uključuje:

• odabir mjesta i visine prema vrsti plina i uputama proizvođača,
• postavljanje montažne podloge ili nosača na zid i učvršćivanje detektora,
• spajanje napajanja prema vrsti detektora, u utičnicu, fiksnim priključkom ili iz centrale,
• kod spajanja s ventilom ili centralom priključak signalnog kabela na izlazni relej,
• uključivanje, čekanje da se senzor zagrije i funkcionalnu probu ispitnim sredstvom prema uputama proizvođača,
• objašnjenje vlasniku što znače svjetlosni i zvučni signali.

Montaža ne uključuje sam detektor, elektromagnetski ventil, nove kabele kroz stan, zahvat na plinskoj cijevi ni ispitivanje plinske instalacije. Ugradnja ventila u cijev zaseban je posao plinoinstalatera. Ako se pritom mijenja ili produžuje cijev, pogledajte i stranicu premještanje i spajanje plinske instalacije.

• Plinski štednjak u kuhinji. Najčešći slučaj. Zaboravljen otvoren plamenik ili olabavljeno crijevo klasični su uzroci curenja.
• Plinski bojler u stanu ili kući. Detektor uz bojler prati propuštanja na priključku i armaturi.
• Kotlovnica i tehnička prostorija. Ovdje se detektor često kombinira s ventilom koji kod alarma zatvara dovod.
• Stan za najam. Vlasnici ga postavljaju preventivno jer ne mogu utjecati na to kako se najmoprimac služi štednjakom.
• UNP u boci ili spremniku. Primjerice u vikendici, kući na otoku ili u mjestu bez plinske mreže, što je u priobalju čest slučaj. Taj je plin teži od zraka i skuplja se pri podu.
• Nakon obnove plinske instalacije. Kod novog razvoda ili premještanja trošila dobar je trenutak za dodavanje detektora.

U običnom kućanstvu najčešće je riječ o dobrovoljnoj zaštiti. Kod kotlovnica većih snaga i kod nekih načina smještaja trošila detekciju plina može zahtijevati projekt ili propisi. Tada o vrsti i načinu spajanja odlučuje projektant.

To je najvažnija odluka i pri kupnji i pri montaži. Prirodni plin koji dolazi iz distribucijske mreže uglavnom je metan. Lakši je od zraka i pri curenju se diže prema stropu. UNP (propan-butan) iz boca i spremnika teži je od zraka, zadržava se pri podu i slijeva u niža mjesta, primjerice u podrum ili okno.

Proizvođači zato za prirodni plin navode montažu otprilike 30 cm ispod stropa, a za UNP otprilike 30 cm iznad poda. Detektori se proizvode ili za određeni plin ili s mogućnošću podešavanja za oba. Detektor za metan postavljen pri podu i detektor za propan ispod stropa curenje će otkriti kasno ili nikako.

Detektor curenja plina nije detektor ugljičnog monoksida. Ugljični monoksid nastaje pri lošem izgaranju, primjerice kod začepljenog dimnjaka. Za njegovo praćenje služi drugi uređaj s drugim pravilima postavljanja. Uz plinske bojlere i kamine zato se često montiraju oba.

Montaža jednog detektora kratak je posao. Da ne bi bilo zastoja i da detektor završi na pravom mjestu, isplati se unaprijed riješiti nekoliko stvari:

• Vrsta plina. Kod priključka na mrežu riječ je o prirodnom plinu, kod boce ili spremnika o UNP-u. Prema tome se kupuje detektor.
• Vrsta detektora. Odlučite želite li samo alarm ili i zatvaranje plina ventilom, odnosno obavijest na mobitel.
• Napajanje. Provjerite postoji li na odgovarajućoj visini utičnica ili izvod. Detektor za prirodni plin ispod stropa obično treba novi kabel ili produžetak u kanalici.
• Pristup cijevi. Ako se ugrađuje ventil, plinoinstalater treba slobodan pristup dovodnoj cijevi i glavnom zapornom ventilu.
• Upute i dokumenti. Pripremite upute za detektor, a ako imate raniji ispitni izvještaj o nepropusnosti i ispravnosti plinske instalacije, držite ga pri ruci.

Kod ugradnje ventila treba računati s kratkim prekidom dovoda plina. Bojler i štednjak tijekom montaže neće raditi, pa je bolje odabrati termin izvan najhladnijih dana.

Odabir mjesta

1. Utvrditi koji je plin u kući, prirodni plin ili UNP, i provjeriti je li detektor za njega namijenjen.
2. Odabrati prostoriju s trošilom i mjesto u njegovoj blizini, obično unutar nekoliko metara od štednjaka ili bojlera prema uputama proizvođača.
3. Odrediti visinu, kod prirodnog plina otprilike 30 cm ispod stropa, kod UNP-a otprilike 30 cm iznad poda.
4. Izbjeći mjesta koja proizvođači zabranjuju, dakle prostor iznad sudopera, uz napu, uz prozore i vrata, iza zavjese, u ormariću, na vlažnim i prašnjavim mjestima.
5. Provjeriti da će na tom mjestu biti dostupno napajanje i kabel do ventila ili centrale.

Učvršćivanje

Na zid se postavlja podloga prema šabloni. Detektor mora biti čvrsto učvršćen, a otvori senzora ne smiju biti prekriveni. Pri montaži se ne treba oslanjati na ljepljive trake jer se u kuhinji od topline i masnoće postupno odlijepe.

Spajanje napajanja

Detektori se proizvode u tri uobičajene izvedbe. Prva se uključuje izravno u utičnicu, druga se spaja fiksnim priključkom na 230 V, a treća na niski napon iz centrale ili izvora napajanja, obično 12 V. Fiksni priključak i spajanje u razvodni ormar radi elektroinstalater. Upute proizvođača za fiksno spojene detektore u pravilu traže sklopku koja odvaja sve vodiče pod naponom i spajanje isključivo od strane stručne osobe.

Spajanje s ventilom

Ako detektor pri alarmu treba zatvoriti plin, na dovod se ugrađuje elektromagnetski ventil. Ventil se ugrađuje u plinsku cijev, obično iza glavnog zapornog ventila, i taj dio radi ovlašteni plinoinstalater. Nakon zahvata na plinskoj instalaciji slijedi ispitivanje nepropusnosti i ispravnosti. Elektroinstalater ili monter detektora zatim spaja izlazni relej detektora s ventilom prema shemi proizvođača. Kod ventila koji se nakon zatvaranja otvaraju ručno plin se nakon alarma ne pušta sam, najprije netko mora utvrditi uzrok curenja.

Puštanje u rad i proba

Nakon uključivanja senzor se nekoliko minuta zagrijava i stabilizira. Zatim se detektor testira na način koji propisuje proizvođač, ispitnim plinom ili ispitnim sredstvom. Neki proizvođači dopuštaju test krpicom navlaženom alkoholom. Provjerava se oglašava li se alarm i, kod spajanja s ventilom, zatvara li ventil dovod. Na kraju se vlasniku objašnjava što znače pojedina svjetla i tonovi.

• Samostalni detektor za utičnicu. Najjednostavnije rješenje, samo s alarmom. Prikladan je za kuhinju s jednim trošilom. Takvi se uređaji u hrvatskim trgovinama uglavnom prodaju za otprilike 25 do 45 €.
• Detektor s relejnim izlazom. Može upravljati ventilom, ventilatorom ili poslati signal u alarmni sustav. Proizvođači navode dva stupnja alarma, kod prirodnog plina otprilike na razini 10 % i 20 % donje granice eksplozivnosti.
• Sustav s centralom. Više detektora u različitim prostorijama i jedna centrala koja upravlja ventilom. Koristi se u kotlovnicama i većim kućama.
• Povezivanje sa sigurnosnim sustavom. Alarm se šalje na mobitel ili u dojavni centar.

Senzori imaju ograničen vijek trajanja. Proizvođači obično navode najmanje oko pet godina. Nakon toga se mijenja cijeli detektor ili senzor prema uputama. Datum montaže zato zapišite izravno na detektor.

• Pogrešna visina. U praksi se događa da se detektor za prirodni plin postavi nisko, uz utičnicu iznad radne ploče, jer je ondje napajanje. Plin koji curi pritom se zadržava ispod stropa.
• Detektor za drugi plin. U vikendici s UNP-om ispod stropa visi detektor za metan.
• Detektor iznad štednjaka ili uz napu. Para i masnoća zaprljaju senzor, napa razrjeđuje plin i detektor daje lažne alarme ili ne reagira.
• Detektor u ormariću ili iza zavjese. Plin do senzora ne stiže na vrijeme.
• Test upaljačem. Plin iz upaljača može trajno oštetiti senzor i proizvođači to izričito zabranjuju.
• Sredstva za čišćenje i otapala u blizini. Alkohol, lakovi, silikoni i sprejevi mogu utjecati na senzor ili uključiti alarm.
• Zaboravljen vijek trajanja. Detektor deset godina visi na zidu, svijetli zeleno, ali senzor više ne reagira kako bi trebao.
• Ventil bez plinoinstalatera. Elektromagnetski ventil ugradi se u cijev samostalno, bez ispitivanja nepropusnosti i bez ispitnog izvještaja.

Detektor koji često pišti bez razloga ljudi prestanu shvaćati ozbiljno i prije ili kasnije ga izvuku iz utičnice. Zato se isplati poznavati najčešće uzroke. Poluvodički senzori reagiraju ne samo na plin nego i na neke pare. Alarm tako može uključiti lak za nokte, sredstvo za čišćenje s alkoholom, lak za kosu, razrjeđivač, otapalo pri bojanju ili silikon pri popravku kuhinje. Pri kuhanju mogu smetati para i isparavanja iz tave ako detektor visi preblizu štednjaku.

Kada se alarm oglasi, uvijek se najprije ponašajte kao da je riječ o stvarnom curenju. Tek kad je prostor prozračen i uzrok jasan, ima smisla baviti se lažnim alarmom. Ako se ponavlja bez vidljivog razloga, senzor je možda na kraju vijeka trajanja ili je detektor loše postavljen. Tada ga treba premjestiti ili zamijeniti, a ne isključiti.

Detektor koji se samo uključuje u utičnicu vlasnik može postaviti i sam ako se pridržava uputa proizvođača. Fiksni priključak na 230 V i spajanje u razvodni ormar posao su elektroinstalatera, odnosno registriranog obrta ili tvrtke za elektroinstalacijske radove. Zahvat na plinskoj instalaciji, dakle ugradnju elektromagnetskog ventila, smije izvesti samo ovlašteni plinoinstalater s popisa lokalnog distributera plina. Prije zahvata na plinskoj instalaciji provjerite kod svog distributera plina je li potrebna prijava radova. Nakon radova slijedi ispitivanje nepropusnosti i ispravnosti plinske instalacije i izdavanje ispitnog izvještaja, o čemu više pišemo na stranici ispitivanje plinske instalacije. Ako se istodobno mijenja ili priključuje bojler, to se rješava zajedno s montažom i spajanjem plinskog bojlera.

• detektor je namijenjen plinu koji u kući imate i postavljen je na visinu koja tom plinu odgovara,
• nalazi se u blizini trošila, ali ne iznad sudopera, uz napu, u ormariću ni uz prozor,
• čvrsto je učvršćen, a otvori senzora su slobodni,
• nakon zagrijavanja svijetli signalizacija normalnog rada prema uputama,
• pri probi se oglašava alarm, a ako je spojen ventil, ventil zatvara dovod plina,
• ako je bilo zahvata na cijevi, imate ispitni izvještaj o nepropusnosti i ispravnosti,
• na detektoru ili u dokumentima zapisan je datum montaže i preporučeni rok zamjene.

Tijekom korištenja ponovite test prema uputama proizvođača, primjerice pri godišnjem servisu plinskog bojlera. Detektor povremeno nježno obrišite suhom ili blago navlaženom krpom prema uputama, dok je isključen.

1. Ne uključivati ni isključivati svjetla i uređaje, ne koristiti zvono ni otvoreni plamen.
2. Zatvoriti glavni zaporni ventil plina, ako je to sigurno.
3. Otvoriti prozore i vrata i prozračiti prostor.
4. Napustiti stan ili kuću i sa sigurnog mjesta nazvati dežurnu službu distributera plina ili broj 112.
5. Ne puštati ponovno plin dok uzrok ne utvrdi stručna osoba.

Cijena rada u NUMIQ cjeniku za montažu detektora curenja plina iznosi oko 35 € po komadu. Riječ je o radu uključujući sitni potrošni materijal, bez samog detektora, ventila i kabela. Cijene se razlikuju ovisno o regiji i gradu.

Konačni iznos ovisi o:

• vrsti detektora, je li riječ o detektoru za utičnicu, fiksno spojenom detektoru ili sustavu s centralom,
• broju detektora i prostorija,
• duljini i načinu vođenja kabela do napajanja i do ventila, u kanalici ili u utoru,
• ugradnji elektromagnetskog ventila u cijev od strane plinoinstalatera i naknadnom ispitivanju,
• povezivanju sa sigurnosnim sustavom ili pametnom kućom.

Ostale povezane stavke pronaći ćete u dijelu plinske instalacije.