Štemanje utora za plinsku cijev u betonu

Skrivena plinska cijev u zidu izgleda uredno i ne smeta pri opremanju kuhinje. Beton ipak nije materijal u koji se smije štemati bilo gdje. U Hrvatskoj je velik dio stanova u armiranobetonskim zgradama, od monolitnih zgrada do zgrada od montažnih panela iz sedamdesetih i osamdesetih godina. Kod njih betonski zidovi gotovo uvijek nose zgradu. Nakon potresa vlasnici su s razlogom oprezniji prema svakom zahvatu u nosive dijelove. Prije nego što se odlučite za utor, isplati se postaviti nekoliko pitanja.

• Je li zid nosiv? U monolitnim i panelnim zgradama betonski zidovi su gotovo uvijek dio nosive konstrukcije. Utor im smanjuje presjek i može pogoditi armaturu.
• Je li to strop ili zid? U stropne ploče, osobito prednapregnute, u pravilu se ne smije štemati. Prednapregnuta armatura je pod velikom silom, a njezino oštećenje je ozbiljan statički problem.
• Ide li trasa vodoravno? Vodoravni utori slabe nosivi zid više od okomitih. Duži vodoravni utori u betonu rade se samo nakon što ih statičar procijeni.
• Može li cijev ići po površini? Plinska cijev se često može voditi po zidu, iza kuhinjskog elementa, u predzidu od gipskartona ili u maski. U betonskim zgradama to je nerijetko razumniji izbor.

U praksi se često događa da kupac želi utor točno tamo gdje ga je nacrtao kuhinjski studio. Tek na licu mjesta pokaže se da trasa prolazi kroz ukrutni zid zgrade. Zato o trasi treba odlučiti projektant plinske instalacije, a kod nosivih dijelova i statičar. Ekipa s glodalicom ne bi trebala biti ta koja to odlučuje.

Iscrtavanje trase

Trasa se iz projekta plinske instalacije prenosi na zid olovkom ili špagom za označavanje. Utori za plin u pravilu idu okomito i vodoravno, ne koso. Tako se i za nekoliko godina zna gdje cijev leži. Širina utora označava se prema promjeru cijevi, uz rezervu za zaštitnu oblogu i za zatvaranje mortom.

Provjera što je u zidu

Prije prvog reza zid se pregleda detektorom metala i vodova. Traži se armatura, električni kabeli, vodovodne cijevi i cijevi grijanja, a prije svega postojeća plinska cijev. Ako u zidu postoji stari plinski razvod, ovlašteni plinoinstalater ga prije radova mora sigurno isključiti i provjeriti. U zid u kojem je plin pod tlakom ne smije se rezati ni štemati.

Rezanje rubova glodalicom za utore

Rubovi utora režu se glodalicom za utore s dvije dijamantne ploče koje odjednom rade oba paralelna reza. Za beton se koriste ploče za tvrde materijale, ne univerzalne ploče za opeku. Glodalica je spojena na industrijski usisavač s filterom za mineralnu prašinu. Kod tvrdog betona rezovi se ponekad rade u dva do tri prolaza. Tako se ploča ne pregrijava, a stroj se ne preopterećuje.

Izdubljivanje jezgre utora

Beton između rezova izbija se električnim čekićem za štemanje s plosnatim dlijetom ili posebnim dlijetom za utore. Radi se u kratkim dionicama da se rubovi ne odlamaju i da ne nastaju pukotine u okolni beton. Ručno štemanje bez prethodnih rezova u betonu se ne koristi. Rubovi su tada rastrgani, a utor nepotrebno širok.

Kad se naiđe na armaturu

Ako se pri štemanju pojavi armatura, rad se na tom mjestu zaustavlja. Armatura se ne reže i ne savija. Trasa se pomakne, ili se utor na tom mjestu napravi plići pa se cijev vodi drukčije. Odluka pripada statičaru ili projektantu, ne radniku s brusilicom.

Poravnavanje i čišćenje

Dno utora se poravna tako da cijev leži ravno i da je nigdje ne treba silom savijati. Utor se ispuše ili usisa, uklone se labavi komadići betona i prašina. Na kraju se provjeri dubina po cijeloj duljini. Tako pripremljen utor preuzima plinoinstalater.

U cjeniku postoji zasebna stavka za štemanje utora za plin u opeci. Na prvi pogled riječ je o istom poslu. U stvarnosti se razlikuje gotovo u svemu osim u konačnom obliku utora.

• Tvrdoća i brzina: u betonu posao napreduje osjetno sporije, često nekoliko puta sporije nego u punoj ili šupljoj opeci i porobetonu. Ploče se brže troše, a čekić mora biti jači.
• Armatura: zid od opeke armaturu u pravilu nema, a beton gotovo uvijek ima. Kod betona je zato detekcija obavezan korak i trasa joj se prilagođava.
• Statika: u pregradnom zidu od opeke utor je uglavnom bez problema. U betonskom nosivom zidu ili panelu to je zahvat u nosivu konstrukciju koji može tražiti procjenu statičara.
• Oblik rubova: šuplja opeka se pri štemanju lako odlomi pa se utor širi. Beton bolje drži bridove, ali kod neopreznog štemanja puca u dubinu.
• Prašina i buka: betonska prašina ima više sitnog kvarcnog udjela, a rezanje je glasnije. Usisavanje i zaštitna maska kod betona su nužnost, ne preporuka.
• Oprema: za opeku je dovoljna obična glodalica i lakši čekić. Za beton trebaju dijamantne ploče za tvrde materijale, jači čekić, a ponekad i mokro rezanje.

Ako u stanu ili kući imate kombinaciju, primjerice betonski nosivi zid i pregradni zid od opeke, troškovnik se dijeli prema stvarnom materijalu svake dionice. To se isplati utvrditi unaprijed. Kod krive procjene rad u betonu se odulji, a raspored ostalih obrta se pomakne.

Većinu zastoja na gradilištu ne uzrokuje sam beton, nego stvari koje nisu bile pripremljene. Prije dana štemanja provjerite sljedeće.

• Projekt plina: trasa, promjer i materijal cijevi trebaju biti poznati. Bez toga ekipa ne zna koliko širok i dubok utor mora biti.
• Suglasnosti i procjena: u stambenoj zgradi treba suglasnost upravitelja ili suvlasnika, a kod nosivih zidova u pravilu i mišljenje statičara. Treba li za zahvat prijava ili dozvola prema važećim propisima o gradnji, provjerite u nadležnom upravnom tijelu. Ne oslanjajte se na to da je dovoljno samo obavijestiti susjede.
• Isključen plin: ako u prostoriji već postoji plinski razvod, plinoinstalater ga mora zatvoriti i osigurati prije početka radova.
• Struja i voda: znati gdje u zidu idu kabeli i cijevi. Idealno je imati stari projekt ili barem fotografije s prethodne adaptacije.
• Ispražnjen prostor: namještaj van, pod pokriven, vrata prema ostalim prostorijama zalijepljena folijom. Sitna betonska prašina prolazi i kroz male procjepe.
• Struja na licu mjesta: glodalica i čekić trebaju ispravnu utičnicu s osiguračem koji ne izbacuje pri pokretanju stroja.
• Odvoz šute: dogovorite tko iznosi i odvozi izbijeni materijal.

U stambenoj zgradi pogledajte kućni red. Bučni radovi obično su ograničeni na određene sate, a štemanje betona je jedan od najglasnijih poslova kod adaptacije. Ako susjede upozorite unaprijed, izbjeći ćete mnogo nesuglasica.

Jedinica je ista, dužni metar, ali zahtjevnost svakog zida je drukčija. Sljedeće okolnosti odlučuju hoće li posao ići glatko ili sporo.

Posao olakšava

• okomiti utori na slobodnom, dobro pristupačnom zidu,
• beton bez guste armature u zoni utora,
• prazna prostorija bez namještaja i gotovih površina,
• jasan projekt i označena trasa prije dolaska ekipe,
• duže neprekinute dionice umjesto mnogo kratkih komada.

Posao otežava

• vrlo čvrst, stariji ili beton visoke čvrstoće na kojem se ploče brzo troše,
• gusta armatura koja tjera na promjenu trase i rad u komadima,
• utori visoko ispod stropa ili u stropu, gdje se radi iznad glave,
• mnogo kutova, odvojaka i kratkih dionica,
• stan u kojem se živi, gdje prostor treba temeljito štititi od prašine,
• ograničeno radno vrijeme u stambenoj zgradi,
• gotove keramičke pločice koje keramičar ili zidar mora prvo skinuti.

Ako zid ima stare pločice ili debelu žbuku, njihovo uklanjanje je u pravilu zaseban posao. Pitajte je li uključeno ili se obračunava drugom stavkom.

Utor za plin nije gotov posao sam za sebe. To je međukorak koji se mora uklopiti u ono što dolazi prije i poslije njega.

Prije štemanja

Projektant plinske instalacije određuje trasu, statičar procjenjuje zahvat u nosivi zid, a električar treba znati kuda će ići njegovi kabeli. Plinska cijev ne smije ležati u istom utoru s električnim vodovima. Između njih se poštuje razmak prema odgovarajućim normama HRN EN i tehničkim pravilima za plinske instalacije. Točne udaljenosti određuje projektant, a u pravilima distributera plina često postoje i dodatni zahtjevi.

Polaganje cijevi

Cijev u utor polaže samo ovlašteni izvođač plinskih instalacija. Cijev u zidu vodi se bez rastavljivih spojeva, a armature i ventili ostaju dostupni. Ovisno o materijalu cijevi koristi se zaštita od korozije. Cijev mora imati mogućnost malog pomaka pri promjenama temperature.

Tlačna proba prije zatvaranja

Utor se ne smije zatvoriti prije nego što plinoinstalater obavi tlačnu probu i cijev bude provjerena. Na ovom koraku se na gradilištima najviše griješi. Zidar ima rok, plinoinstalater još nije došao, i utor se zatvori. Kasnije se zbog probe i pregleda štema ponovno.

Zatvaranje i završne površine

Utor se puni mortom ili materijalom koji preporuči plinoinstalater prema vrsti cijevi. Gipsani materijali se kod plinskih cijevi u pravilu ne koriste, jer mogu poticati koroziju metalnih cijevi. Tek nakon zatvaranja dolaze žbuka, keramičar, ličilac i montaža kuhinje. Fotografirajte utor s položenom cijevi i metrom prislonjenim uz zid. Za nekoliko godina to će vam vrijediti pri bušenju.

• Plitak utor: cijev je gotovo na površini, a žbuka iznad nje je tanka i puca. Kasnije se pojavi tanka pukotina točno po liniji cijevi.
• Prerezana armatura: na prvi pogled se ništa ne vidi, ali je nosivi zid oslabljen. Kod panelnih zgrada to može biti problem cijele zgrade, ne samo vašeg stana.
• Utor u prednapregnutom stropu: ozbiljan zahvat u konstrukciju koji se ne može jednostavno popraviti.
• Kosi utori: za nekoliko godina nitko ne zna kuda cijev ide, a pri bušenju prijeti njezino probijanje.
• Rastrgani rubovi: utor štemani bez prethodnog rezanja širok je i nepravilan. Zatvaranje tada traži mnogo materijala i često se uleže.
• Zatvaranje prije probe: utor se mora otvarati, a rad i materijal plaćaju se dvaput.
• Plin i struja preblizu: nepoštovan razmak stvara problem na tehničkom pregledu i sigurnosni je rizik.
• Slaba zaštita od prašine: betonska prašina po cijelom stanu, u susjednim stanovima i zajedničkim prostorima. Osim čišćenja riječ je i o zdravlju, jer sitna kvarcna prašina nadražuje pluća.

Ako tijekom radova ili bilo kada kasnije osjetite miris plina, ne palite i ne gasite svjetla i ne koristite otvoreni plamen. Otvorite prozore, napustite prostor i nazovite dežurnu službu svog distributera plina ili hitni broj 112.

Brzina štemanja u betonu ovisi o čvrstoći betona, armaturi, pristupu i broju kutova. Obično ekipa nekoliko metara utora u kuhinji napravi unutar jednog radnog dana. Kod tvrdog betona s armaturom ili rada iznad glave može trajati duže. Samo štemanje nema vrijeme sušenja. Ipak računajte s vremenom za čišćenje, dolazak plinoinstalatera i tlačnu probu, a tek onda za zatvaranje. Mort u utoru u pravilu treba nekoliko dana prije žbukanja. Točno vrijeme navodi proizvođač.

Što pogledati pri provjeri

• Trasa: odgovara projektu, utori su okomiti i vodoravni, bez nepotrebnih zavoja.
• Dubina: jednaka po cijeloj duljini, cijev stane u utor sa zaštitom i ostaje mjesta za zatvaranje.
• Dno: ravno, bez izbočina na kojima bi cijev ležala samo u jednoj točki.
• Rubovi: čisti, bez pukotina koje idu u zid.
• Armatura: nigdje nije prerezana ni savijena. Ako je negdje ogoljena, projektant to mora znati.
• Čistoća: utor je usisan, bez prašine i labavih komadića.

Pri provjeri pomaže obična ravna letva ili libela prislonjena uz zid. Odmah ćete vidjeti mijenja li se dubina negdje.

• trasa utora odgovara projektu plinske instalacije,
• utori su vođeni okomito i vodoravno, bez kosih dionica,
• dubina i širina dovoljni su za cijev i njezino zatvaranje,
• rubovi su ravni i ne pucaju u okolni beton,
• armatura nije prerezana, a eventualno ogoljenje je zabilježeno i dogovoreno s projektantom,
• u utoru nema električnih kabela ni drugih vodova,
• utor je očišćen i spreman za polaganje cijevi,
• šuta je uklonjena, a prostor pospremljen,
• susjedne prostorije i zajednički prostori nisu zaprašeni,
• dogovoreno je kada dolazi plinoinstalater i kada će biti tlačna proba,
• utor se ne zatvara prije nego što je cijev ispitana i odobrena.