Montaža drvene i WPC terase

Stavka montaže drvene ili WPC terase obuhvaća iskolčenje površine, postavljanje i niveliranje nosive potkonstrukcije na pripremljenu podlogu, montažu terasnih dasaka vijcima ili skrivenim kopčama, rezanje dasaka na mjeru te postavljanje završnih letvica i čeonih dasaka. Uključena je i kontrola pada i razmaka između dasaka.

U stavku u pravilu ne ulaze iskop, šljunčani sloj i njegovo zbijanje, betonski temelji, same daske i potkonstrukcija kao materijal, stepenice, ograda, pergola ni površinska zaštita drva uljem. Ti se radovi i materijal obračunavaju zasebno. Pri izlasku na teren isplati se u ponudi jasno napisati što je uključeno, a što nije.

Za izradu terase u Hrvatskoj ne traži se posebna licenca, ali je razumno angažirati registrirani obrt ili tvrtku koja izdaje račun, daje pisanu ponudu i jamstvo na izvedbu te ima reference s terasama od istog materijala.

Terasa se najčešće radi nakon dovršetka kuće, pri uređenju okućnice, uz bazen ili pri obnovi stare betonske terase koja puca i na kojoj se spotiče. Prije narudžbe dobro je imati odgovore na ova pitanja:

• kolika će biti visina terase u odnosu na prag vrata i teren, da se na ulazu ne stvori stepenica,
• kamo će otjecati voda s terase i iz oluka iznad nje,
• na kojoj će podlozi ležati potkonstrukcija: šljunak, temelji, podmetači ili beton,
• hoće li se na terasu nešto sidriti, primjerice pergola, tenda ili ograda,
• hoće li daske ići uzduž ili poprijeko kuće i odakle će se terasa najčešće gledati.

Pergolu, ogradu ni nadstrešnicu ne treba sidriti samo u terasne daske ili potkonstrukciju. Za takve elemente potrebni su zasebni temelji ili sidrenje u nosivu konstrukciju kuće, a to treba znati prije nego što se postavi potkonstrukcija.

Ariš i druge četinjače

Najraširenija drvena opcija je sibirski ariš. Razmjerno je tvrd, sadrži smolu i uz redovito održavanje traje godinama. Na suncu posivi, što je prirodno, a zaštitno ulje to samo usporava. Obična smreka i jela nisu za terase jer brzo trunu i nakon impregnacije. Tlačno impregnirani bor je jeftiniji, ali mora biti namijenjen za vanjsku uporabu i treba ga redovito održavati. Hrast je otporan, ali skuplji i može ispuštati tanine koji ostavljaju mrlje na betonu ispod.

Termo drvo

Riječ je o drvu, najčešće jasenu ili boru, koje je obrađeno na visokoj temperaturi. Obrada smanjuje upijanje vode i povećava stabilnost dimenzija. Termo jasen je u regiji vrlo tražen. Nedostatak je veća krhkost, zato se daske predbuše i ne smiju se opterećivati kao nosivi elementi.

Egzotične vrste

Bangkirai, ipe, massaranduba ili cumaru vrlo su tvrdi i otporni, ali skuplji i teži za obradu. Gotovo uvijek traže predbušenje i kvalitetne nehrđajuće vijke. Pri kupnji je razumno tražiti certifikat porijekla drva, primjerice FSC ili PEFC.

WPC

WPC je kompozit od drvnog brašna i plastike. Ne pravi trijeske, ne treba ga uljiti i boja je postojanija. S druge strane, toplinom se znatno širi, na suncu se jače zagrijava, a tamne nijanse ljeti mogu biti prevruće za bose noge, što je na jadranskom suncu česta primjedba. Puni profili su otporniji i manje propružuju, šuplji su lakši i jeftiniji, ali osjetljiviji na udarce i traže gušću potkonstrukciju. Za WPC vrijedi da se potkonstrukcija, kopče i vijci koriste iz sustava proizvođača, inače se može izgubiti jamstvo.

Terasa je dobra onoliko koliko je dobra podloga ispod nje. Na terenu se najčešće skida humus, polaže geotekstil protiv korova i nasipa se zbijeni šljunčani sloj. Na njemu leže betonske ploče, temelji ili plastični podesivi podmetači na koje se slaže potkonstrukcija. Potkonstrukcija ne smije ležati izravno na zemlji ni u mokrom šljunku. Ispod nje mora strujati zrak, inače drvo vlaži, a WPC se deformira.

Potkonstrukcija može biti od drva, WPC-a ili aluminija. Drvene grede moraju biti od otpornog drva, idealno iste vrste kao daske, i zaštićene. Aluminijska potkonstrukcija je skuplja, ali ne truli i ravna je. Razmak greda određuje proizvođač dasaka. Kod WPC sustava proizvođači obično navode najviše oko 35 do 40 cm, za kućnu uporabu često 30 cm, a za javne prostore još manje. Kod drva razmak ovisi o debljini daske i obično je oko 40 do 50 cm.

Cijela terasa radi se s padom od otprilike 1 do 2 % od kuće, kako voda ne bi stajala na daskama. Daske s utorima polažu se tako da voda otječe uzduž utora, a ne poprijeko.

1. Iskolčiti površinu terase, odrediti visinu prema pragu vrata i smjer pada.
2. Ukloniti humus, zbiti temeljno tlo, položiti geotekstil te nasuti i zbiti šljunčani sloj.
3. Postaviti ploče, temelje ili podesive podmetače u rasteru prema razmaku potkonstrukcije.
4. Položiti nosive grede ili aluminijske profile, izravnati ih u ravninu s padom i međusobno spojiti.
5. Ostaviti razmak potkonstrukcije od fasade kuće, proizvođači WPC-a navode najmanje oko 10 mm.
6. Na rubovima terase i na mjestima spoja dasaka udvostručiti potkonstrukciju, tako da svaki kraj daske ima vlastiti oslonac.
7. WPC daske prije montaže ostaviti da se aklimatiziraju na mjestu ugradnje prema uputama proizvođača.
8. Postaviti početni profil ili prvu dasku i napredovati od kuće prema van.
9. Pričvrstiti daske kopčama ili nehrđajućim vijcima, kod drva i tvrdih vrsta predbušiti.
10. Poštovati razmake između dasaka i na krajevima prema materijalu, duljini daske i temperaturi pri montaži.
11. Odrezati rubove u ravnini i zatvoriti čela završnim letvicama tako da provjetravanje ispod terase ostane slobodno.
12. Kod drvene terase nanijeti ulje, idealno i na donju stranu i rezove još prije montaže.

Drvo radi s vlagom, a WPC s temperaturom. Razmak između dasaka zato nije estetika, nego prostor u koji se materijal širi i kroz koji otječe voda. Kod drva se obično ostavljaju uzdužne fuge od oko 5 do 8 mm, ovisno o širini i vlažnosti daske. Kod WPC-a razmak često određuju kopče i ne smiju se stisnuti. Na krajevima dasaka i uz zidove ostavlja se dilatacija prema tablici proizvođača, za WPC uz fasadu obično najmanje oko 20 mm.

Vijci moraju biti nehrđajući. Pocinčani se kod hrasta i nekih egzota razgrađuju i ostavljaju tamne mrlje. Uz more se preporučuju vijci od nehrđajućeg čelika više klase, jer slani zrak brže nagriza slabije materijale. Na svaku dasku i svaku gredu obično idu dva vijka, uz odmak od ruba i kraja daske, da drvo ne pukne. Kod WPC-a se rupe buše veće od promjera vijka, a vijci se ne pritežu na silu. Glava treba biti u ravnini s površinom. Skrivene kopče daju čist izgled, ali je zamjena jedne daske tada zahtjevnija.

• potkonstrukcija izravno na zemlji ili travi: drvo vlaži i truli odozdo, WPC se valovito izvija,
• bez pada: voda stoji na daskama, drvo neravnomjerno sivi, a zimi se stvara led,
• prerijetka potkonstrukcija: daske propružuju, pucaju, a šuplji profili se lome,
• nema dilatacijskih razmaka: ljeti se daske izbočuju i guraju zid kuće,
• zatvoreno provjetravanje: čeone daske do zemlje zatvore prostor i ispod terase se zadržava vlaga,
• nezaštićeni rezovi: kraj daske najbrže upija vodu i počinje pucati i truliti,
• obični pocinčani vijci: korodiraju, pucaju i ostavljaju mrlje,
• terasa tik ispod praga bez odvodnje: voda pri kiši dolazi do vrata i u zid,
• spoj dasaka bez dvostrukog oslonca: krajevi se podižu i nastaje mjesto na kojem se spotiče.

U praksi se događa da terasa prve godine izgleda savršeno, a problemi se pokažu tek nakon druge zime. Najčešće je riječ o potkonstrukciji koja je trebala biti više iznad terena i o nedostatnom provjetravanju. Zato se pri preuzimanju isplati pogledati i ispod terase, a ne samo površinu.

Najviše briga je tamo gdje se terasa susreće s kućom. Između potkonstrukcije i fasade ostavlja se razmak, kako drvo ni WPC ne bi dodirivali toplinsku izolaciju i žbuku. Ako je kuća izolirana, sokl ispod terase treba biti od materijala otpornog na vodu, primjerice od ekstrudiranog polistirena sa soklnom žbukom. Voda s dasaka ne smije teći prema soklu, zato se pad uvijek vodi od kuće.

Ako iznad terase nema oluka, kiša s krova pada u jedan pojas i daska u njemu stari znatno brže. Rješenje je oluk ili šljunčani pojas s drenažom uz kuću. Uz vrata se visina terase prilagođava tako da između daske i praga ostane nekoliko centimetara i da voda pri jakoj kiši ne dođe do ulaza.

Rubovi terase završavaju se čeonom daskom, letvicom ili prepustom dasaka. Prepust iza zadnje grede treba biti malen, proizvođači WPC sustava navode najviše oko 5 cm, inače se rub pri gaženju savija. Stepenice se rade na vlastitoj konstrukciji s jednakom visinom gazišta, a ne na slobodno prepuštenim daskama.

Rad olakšava:

• ravna, zbijena i unaprijed pripremljena podloga,
• jednostavan pravokutni oblik bez lomova,
• daske u duljini koja odgovara mjeri terase uz minimum rezova,
• sustavna potkonstrukcija i kopče jednog proizvođača,
• dobar pristup mjestu i prostor za rezanje.

Rad produljuje:

• demontaža stare terase ili popločenja,
• velika visinska razlika terena i potreba za visokom potkonstrukcijom,
• zaobilaženje stupova, slivnika, svjetlarnika i stabala,
• dijagonalno polaganje i uzorci s izmjeničnim smjerovima,
• tvrdo egzotično drvo koje se mora predbušiti na svakom spoju,
• ugrađena rasvjeta i stepenice po mjeri.

Provjerite kod nadležnog upravnog tijela za graditeljstvo treba li vaša terasa neki akt ili prijavu, osobito ako je povišena, natkrivena ili na krovu. Na balkonu i terasi u stambenoj zgradi potrebna je suglasnost upravitelja ili suvlasnika, jer je riječ o zajedničkim dijelovima zgrade.

Prošećite po cijeloj površini i pratite propruža li ili škripi neka daska. Položite libelu poprijeko i uzduž terase, pad mora ići od kuće. Izlijte kantu vode uz vrata i pratite kamo otječe. Pogledajte fuge, trebaju biti jednake i ravne. Vijci trebaju biti u jednoj liniji i upušteni u ravninu. Pogledajte ispod terase sa strane leži li potkonstrukcija na zemlji i ima li zrak kuda strujati.

Popis za preuzimanje

• daske ne propružuju i ne škripe ni na rubovima,
• pad ide od kuće i voda ne ostaje stajati,
• fuge između dasaka su ravnomjerne,
• uz fasadu i na krajevima postoji dilatacija prema proizvođaču,
• svaki spoj dasaka ima vlastiti oslonac u potkonstrukciji,
• vijci su nehrđajući, upušteni i u nizu,
• potkonstrukcija ne leži na zemlji i ispod terase postoji provjetravanje,
• rezovi drva zaštićeni su uljem ili voskom,
• izvođač je predao podatke o materijalu, jamstvu i održavanju.

Drvena terasa pere se vodom i sredstvom za čišćenje drva, četkom uzduž vlakana, a nakon sušenja ulji se u tankim slojevima. Ne treba uljiti na izravnom suncu. Obično se to radi jednom do dvaput godišnje, najčešće u proljeće i jesen. WPC je dovoljno prati vodom i blagim sredstvom, a masne mrlje od roštilja treba ukloniti što prije. Iz fuga se redovito uklanjaju lišće i nečistoće, kako bi voda mogla otjecati.

U NUMIQ cjeniku montaža drvene ili WPC terase vodi se kao rad po m² uključujući sitni potrošni materijal, bez dasaka, potkonstrukcije i ostalog glavnog materijala. Okvirna cijena rada je 32,83 € po m². Cijene se razlikuju po regijama i gradovima, na obali i u turističkim mjestima u sezoni obično su više nego u unutrašnjosti.

Na cijenu utječu oblik terase, broj rezova i kutova, zaobilaženje stupova i slivnika, tvrdoća drva i potreba za predbušenjem, način pričvršćenja i visina potkonstrukcije. Mala terasa sa stepenicama i lomovima po kvadratnom metru bit će skuplja od velikog pravokutnika. Iskop, šljunčani sloj, temelji i zbijanje obračunavaju se zasebno. Njihove cijene pronaći ćete u člancima Priprema podloge i izravnavajući nasip i Zbijanje podloge vibracijskom pločom. Ako umjesto dasaka razmišljate o popločenju, pogledajte Opločnik i rubnjaci.