Ugradnja palisada visine do 50 cm

Rubnjak samo odvaja popločenje od travnjaka. Palisada može preuzeti i manju razliku u razini, primjerice kod povišene gredice, stepenastog prijelaza uz terasu ili ruba blagog terenskog uzvišenja. Visina do 50 cm za običan vrt je praktična: drži zemlju, ne djeluje teško i ne traži složen proračun.

Imajte na umu da je dio palisade uvijek u zemlji. Element dužine 50 cm iznad terena pokaže manje, otprilike dvije trećine svoje dužine. Ako trebate pridržati veći pokos ili će iza palisade stajati automobil ili teški teret, to je već potporni zid. Takav zid treba procjenu stručnjaka i dublji, u pravilu betonski temelj.

Niske palisade u vrtu obično ne traže građevinsku dozvolu, ali to ovisi o konkretnom zahvatu. Kod potpornih zidića, nasipavanja terena uz među sa susjedom ili radova oko stambene zgrade provjerite prema važećim propisima o gradnji u nadležnom upravnom tijelu treba li išta prijaviti. U stambenoj zgradi prije radova dogovorite se i s upraviteljem zgrade i suvlasnicima.

Betonske palisade vrlo su otporne. Podnose mraz, vlagu i pritisak zemlje, a dobro ugrađene traju mnogo godina. Postoje u sivoj i obojenoj izvedbi, s površinom koja oponaša kamen ili drvo. Za pokose, prostor oko kuće i prilazne puteve logičan su izbor.

Drvene palisade izgledaju prirodno i brzo se postavljaju. No drvo u zemlji prije ili kasnije propada od vlage i truleži, čak i kad je impregnirano. Bolje odgovaraju za ukrasne rubove gredica nego za pridržavanje zemlje.

Plastične i kompozitne palisade lagane su, ne trunu i gotovo ne traže održavanje. Čvrstoća im je ipak manja, pa su prikladne za vizualno odvajanje površina, a ne za pridržavanje terena.

Jednostavno pravilo: što će veći pritisak djelovati na palisadu, to je razumnije odabrati beton i betonsku posteljicu.

1. Iskolčenje linije. Špagom i kolčićima označi se trasa i visina gornjeg ruba. Kod lukova pomaže vrtno crijevo ili sprej za označavanje.
2. Iskop. Iskopa se rov dovoljno dubok za podložni sloj, posteljicu i ukopani dio palisade. To obično znači barem trećinu dužine elementa plus podloga.
3. Podloga. Na dno se nasipa šljunak ili drobljeni kamen i dobro se nabije. Taj sloj nosi opterećenje i ujedno odvodi vodu.
4. Posteljica. Za lagane rubove dovoljna je nabijena šljunčana posteljica. Na pokosu, uz veće opterećenje ili u mekom tlu palisade se postavljaju u beton, koji se obično miješa u zemljovlažnoj konzistenciji.
5. Postavljanje. Palisade se postavljaju komad po komad uz špagu i poravnavaju gumenim batom. Usput se stalno provjeravaju okomitost, ravnina i visina libelom ili laserom.
6. Stražnji oslonac i drenaža. S one strane gdje će biti zemlja palisade se podupru betonom, a iza njih se nasipa drenažni šljunak, na vlažnom terenu i s drenažnom cijevi.
7. Zatrpavanje i spoj. Na kraju se rov zatrpa, zemlja se lagano nabije, a okolina se spoji s travnjakom, gredicom ili betonskim opločnicima.

Zašto toliko pažnje na podlogu? Tlo zimi smrzava, a u proljeće se natopi vodom. Ako podloga nije čvrsta i propusna, palisade se nakon prve zime počnu naginjati.

Lakša i brža je ravna linija na ravnom zemljištu s čvrstim tlom, do kojeg se lako dođe s tačkama i materijalom. Posao otežavaju:

• pokos i potreba za pridržavanjem zemlje, što traži betonsku posteljicu i stražnji oslonac,
• lukovi i promjenjiva visina, kod kojih se svaki komad namješta zasebno,
• glinasto ili natopljeno tlo, gdje treba dublja podloga i drenaža,
• korijenje drveća, kamenje ili stari betonski temelji u iskopu,
• loš pristup parceli i puno iskopane zemlje koju treba odvesti,
• instalacije u trasi, čiji položaj prije kopanja treba provjeriti s nadležnim distributerima i komunalnim poduzećima.

Ako pri kopanju naiđete na plinsku cijev ili osjetite miris plina, odmah prekinite rad, udaljite se s mjesta i nazovite 112, a zatim obavijestite distributera plina.

Nizak rub na ravnom terenu možete napraviti i sami. Ako palisada treba držati pokos, stoji uz prilaz ili će uz nju prolaziti teški strojevi, posao prepustite izvođaču.

1. Provjeriti prolaze li trasom instalacije.
2. Iskolčiti liniju špagom na kolčićima i odrediti visinu gornjeg ruba.
3. Iskopati rov s rezervom za podlogu, posteljicu i ukop barem trećine palisade.
4. Nasipati šljunak i nabiti ga ručnim nabijačem ili unajmljenom vibracijskom pločom.
5. Pripremiti zemljovlažni beton prema uputama proizvođača i razastrijeti posteljicu.
6. Postaviti prvu palisadu, provjeriti je libelom i redom dodavati sljedeće tik jednu uz drugu.
7. Svaki komad poravnati gumenim batom prema špagi.
8. Sa stražnje strane dodati betonski oslonac i ostaviti ga da se stvrdne prema podacima proizvođača.
9. Iza palisada nasipati drenažni šljunak, zatim zemlju i lagano je nabiti.

• Slabo nabijena podloga. Palisade se neravnomjerno slegnu i linija počne valovito skretati.
• Preplitko ukopavanje. Kratak ukopani dio ne izdrži pritisak zemlje i elementi se naginju.
• Nema drenaže. Voda iza palisade gura, zimi se smrzava i postupno je istiskuje.
• Pogrešan materijal. Drvo ili plastika na pokosu gdje treba beton.
• Bez stražnjeg oslonca. Palisade stoje samo u šljunku, iako drže zemlju.
• Neprovjerena ravnina. Na dužoj dionici dobro se vidi i malo odstupanje.

• linija je ravna ili glatko zaobljena prema planu,
• gornji rubovi su u ravnini ili u dogovorenom nagibu, bez stepenica između komada,
• palisade stoje okomito i ne miču se kad ih pritisnete rukom,
• sa stražnje strane postoje betonski oslonac i drenažni šljunak ondje gdje palisada drži zemlju,
• razmaci između elemenata su ujednačeni,
• spoj s popločenjem, travnjakom ili gredicom je uredan i bez rupa,
• voda nakon kiše ne stoji iza palisade,
• okolina je počišćena, a višak zemlje odvezen.