Zatrpavanje zemljom sa zbijanjem

Zatrpavanje znači ispuniti udubinu, dakle rov, jamu, građevnu jamu ili prostor između temelja i okolnog terena. Nasipavanje teren podiže, primjerice kod izravnavanja okućnice, ispod poda na tlu ili ispod prilaznog puta. Za oba posla vrijedi isto načelo: materijal se ugrađuje u slojevima i svaki se sloj zbije prije nego što dođe sljedeći.

Zašto nije dovoljno jamu zatrpati i pričekati da se „samo slegne“? Rastresiti materijal između zrna ima puno zraka. Iskopana zemlja se k tome nakon vađenja iz iskopa rastrese, odnosno poveća volumen. Ako se ne zbije, kiša, mraz i opterećenje godinama je postupno sabijaju. Posljedica su udubine oko kuće, voda koja teče prema temeljima i pukotine u opločenju. Zbijanje taj proces ubrzava i obavlja ga kontrolirano, u jednom danu.

Jedinica u cjeniku je kubni metar. U praksi se volumen može računati na više načina: prema volumenu iskopa, prema projektu u zbijenom stanju ili prema dovezenom materijalu u rastresitom stanju. Između tih brojki zna biti osjetna razlika. Prije ugovaranja posla zato s izvođačem jasno dogovorite kako će se volumen mjeriti.

Na istoj stranici cjenika nalaze se tri srodne stavke. Razlikuju se materijalom, a time i time gdje se primjenjuju i kako se s njima radi.

Zatrpavanje zemljom sa zbijanjem

Koristi se prikladna zemlja, najčešće ona koja je iskopana na gradilištu. Prikladna je za rovove u vrtu, za zatrpavanje oko temelja tamo gdje neće biti opločena površina i svugdje gdje je cilj vratiti izvorni teren. Zemlja ne smije sadržavati humus, korijenje, drvo, građevinski otpad ni veliko kamenje. Organski ostaci s vremenom istrunu i ostave šupljine.

Puno ovisi o vrsti tla. Pjeskovita i šljunkovita tla lako se zbijaju i dobro propuštaju vodu. Gline i ilovače osjetljive su na vlagu: suhe stvaraju tvrde grude koje se ne mogu dobro zbiti, a natopljene se pod vibro pločom „valjaju“ kao puding. S glinom se može raditi, ali samo pri odgovarajućoj vlažnosti, u tanjim slojevima i odgovarajućim strojem. U dijelovima Hrvatske s teškim glinovitim tlima, primjerice u kontinentalnom dijelu, to je čest razlog zašto se iskopana zemlja ispod opločenja zamjenjuje kamenim materijalom.

Zatrpavanje šljunkom ili drobljenim kamenim agregatom

Šljunak ili drobljeni kameni agregat bira se tamo gdje zatrpavanje mora nositi opterećenje i ne smije se slijegati: ispod staze, terase, ulaza u garažu, kod priključaka ispod ceste ili uz temelje uz koje će kasnije doći opločenje. Za zbijene slojeve koristi se materijal kontinuiranog granulometrijskog sastava, na gradilištima poznat kao tampon ili kameni agregat frakcije 0/32 ili 0/63, kod kojeg sitna zrna ispune praznine između krupnih. Takvo zatrpavanje zbije se u čvrst, nosiv sloj.

Sasvim je drugo čisti, oprani kameni agregat, primjerice frakcija 16/32. Između zrna ostaju praznine kroz koje voda teče, zato je prikladan kao drenažni obsip oko drenažne cijevi. Zbija se samo blago i bez dodatne obrade nije prikladan kao nosivi sloj ispod opločenja. U praksi se često dogodi da se ta dva materijala zamijene, a onda se netko čudi zašto se „šljunak ne da zbiti“.

Nasipi od šljunkovito-pjeskovitog materijala sa zbijanjem

Šljunkovito-pjeskoviti materijal, primjerice frakcije 0/32, prirodni je riječni ili kopani agregat s oblijim zrnima i udjelom pijeska. Koristi se za veće nasipe, kada treba podići teren ispod poda na tlu, ispod temeljne ploče prema projektu, ispod opločenih površina ili za izravnavanje okućnice. Dobro se i ravnomjerno zbija, a s vodom se nosi bolje od ilovače. Ispod poda obiteljske kuće projekt često izravno propisuje šljunak ili kameni agregat određene debljine i tražene nosivosti.

Kako odlučiti

• Ostat će vrt ili travnjak: u pravilu je dovoljna kvalitetna iskopana zemlja, a na vrh humus.
• Bit će opločenje, staza ili prilaz: kameni agregat ili šljunak, barem u gornjim slojevima.
• Treba podići teren ispod građevine: šljunak ili kameni agregat prema projektu, s provjerom nosivosti.
• Treba odvoditi vodu: oprani kameni agregat s geotekstilom, a ne ilovača.

Zatrpavanje je posao koji se ne može poništiti bez ponovnog kopanja. Zato se prije njega isplati zastati i provjeriti je li sve pod zemljom zaista gotovo.

• Cijevi i kabeli su položeni i pregledani. Kanalizacija mora imati ispravan pad, a vodovod mora proći tlačnu probu. Kod plinskog i električnog priključka prije zatrpavanja obično je potreban pregled ili preuzimanje od strane distributera.
• Napravljen je geodetski snimak. Kod priključaka i komunalnih instalacija trasa se prije zatrpavanja geodetski snima. Kasnije to više nije moguće.
• Hidroizolacija temelja je zaštićena. Preko izolacije treba biti čepasta folija, toplinska izolacija od XPS-a ili druga zaštita, kako je kamenje iz zatrpavanja ne bi oštetilo.
• Beton ima dovoljnu čvrstoću. Podrumski i temeljni zidovi zatrpavaju se tek nakon dovoljnog očvršćivanja, a prema uputi statičara često tek nakon izvedbe stropa koji zid podupre odozgo.
• Na dnu iskopa nema vode, snijega ni blata. U vodu i na smrznuto dno ne zatrpava se.
• Jasno je gdje će stajati materijal i kuda može proći stroj. Bager, utovarivač i vibro ploča trebaju pristup. Uski prolaz uz susjedovu ogradu ili gredica koja se ne smije oštetiti mijenjaju cijelu tehnologiju rada.

Ako je zatrpavanje dio gradnje ili uređenja terena, ravna se prema projektu i uvjetima iz akata za gradnju. Zahtijeva li vaše konkretno uređenje terena neki akt ili prijavu, provjerite prema važećim propisima o gradnji u nadležnom upravnom tijelu. Ne oslanjajte se na pretpostavku da „za zemlju ne treba ništa“. Kod stambene zgrade i zajedničkog zemljišta prvi kontakt je upravitelj zgrade, a odluku donose suvlasnici.

Obsip instalacija i prvi slojevi

Kod cijevi i kabela najprije se radi obsip, odnosno sitni materijal oko instalacije, najčešće pijesak ili sitni kameni agregat bez oštrog kamenja. Obsip u pravilu seže otprilike 10 do 30 cm iznad tjemena cijevi, a točnu debljinu određuje projekt ili proizvođač cijevi. Sa strana cijevi materijal se pažljivo nabija ručno ili laganim nabijačem, kako bi cijev čvrsto ležala i ne bi se pomicala u stranu. Izravno iznad cijevi ne zbija se teškom pločom dok iznad nje nema dovoljno debelog sloja. U obsipu ili neposredno iznad njega polaže se upozoravajuća traka odgovarajuće boje koja će pri budućem kopanju upozoriti da je ispod instalacija.

Ugradnja u slojevima

Iznad obsipa materijal se ugrađuje u ravnomjernim slojevima. Kod uobičajene vibro ploče debljina jednog rastresitog sloja obično je otprilike 20 do 30 cm, kod lagane ploče manje, kod teškog valjka više. Točne vrijednosti navodi proizvođač stroja. Deblji sloj zbije se samo pri vrhu, a ispod ostane rastresit materijal. To je najčešći razlog kasnijeg slijeganja.

Svaki se sloj prelazi strojem nekoliko puta u trakama koje se preklapaju, sve dok se površina prestane vidljivo slijegati i stroj počne „odskakivati“. Kod zatrpavanja oko građevine radi se ravnomjerno po obodu, kako se na jednu stranu zida ne bi pritiskalo više nego na drugu.

Odgovarajući stroj

• Vibro ploča: univerzalan stroj za pijeske, šljunke i kameni agregat. Lagana ploča za uske rovove, teža reverzibilna ploča za površine i deblje slojeve.
• Vibro nabijač (žaba): uži i s jačim udarom, prikladan za rovove, uz zidove, oko okana i za vezana glinovita tla koja ploča slabo zbija.
• Valjak: za velike površine i nasipe ispod cesta i parkirališta.
• Bager s pločom za zbijanje na ruci: za duboke i široke iskope u koje čovjek s pločom ne može sigurno ući.

Vlažnost materijala

Materijal se najbolje zbija pri takozvanoj optimalnoj vlažnosti. U praksi to znači da se zemlja u šaci može stisnuti u grudu koja drži oblik, ali se ne maže i iz nje ne curi voda. Presuhi šljunak i pijesak lagano se poliju vodom. Natopljena ilovača ostavi se da se prosuši, razgrne se ili se zamijeni prikladnijim materijalom. Zbijanje raskvašene gline obično je gubitak vremena, materijal se samo premješta s jedne strane na drugu.

Uz temelje i podrumske zidove

Neposredno uz zid zbija se oprezno, lakšim strojem i u tanjim slojevima. Teška ploča ili valjak uz svjež zid mogu ga potisnuti i oštetiti. Gornji sloj zatrpavanja uz kuću izvodi se s padom od kuće, kako voda ne bi tekla prema temeljima. Ako će se raditi opločenje, rubni pločnik ili terasa, gornji se slojevi izvode od kamenog agregata.

Koliko to traje

Rov za priključak u pravilu se zatrpa za nekoliko sati do jednog dana. Zatrpavanje oko obiteljske kuće ili veći nasip ispod poda traje, ovisno o pristupu i količini, od jednog do nekoliko dana. Za razliku od betona ovdje ne treba čekati sazrijevanje. Ako se mjeri nosivost, sljedeći radovi, primjerice podložni beton, počinju tek nakon ocjene ispitivanja.

Zahtjevnost zatrpavanja ne ovisi samo o volumenu. Isti broj kubika jednom znači ugodan rad utovarivačem, a drugi put cijeli dan nošenja tačkama.

Posao olakšava:

• dobar pristup za bager ili utovarivač i deponij materijala odmah uz iskop,
• pjeskovito ili šljunkovito tlo primjerene vlažnosti,
• širok iskop u kojem se može zbijati pločom bez prepreka,
• suho vrijeme i iskop bez podzemne vode.

Posao produljuje i otežava:

• ručno nošenje materijala kroz vrt, kuću ili uski prolaz,
• puno instalacija u jednom rovu, okna i križanja oko kojih treba zbijati ručno,
• ilovasto ili glinovito tlo, mokro nakon kiše, koje treba prosušiti ili zamijeniti,
• neprikladna iskopana zemlja koju treba odvesti i dovesti zamjenski materijal,
• zahtjev za mjerenjem nosivosti i ponovljeno dozbijanje ako ispitivanje ne prođe,
• dubok iskop s osiguranim stranicama, gdje se razupore uklanjaju postupno sa zatrpavanjem,
• kamenito tlo, kakvo je često u primorju, gdje iskopani materijal ima puno krupnog kamena koji treba izdvojiti.

• Zatrpavanje odjednom, bez slojeva. Cijeli se rov zatrpa bagerom i po vrhu prijeđe pločom. Površina izgleda čvrsto, ali nakon jedne do dvije zime duž rova nastane udubina.
• Zemlja s humusom, korijenjem ili šutom. Organski dio istrune, šuta stvori šupljine. Pokaže se kao lokalna propadanja, često tek nakon nekoliko godina.
• Kamenje uz cijev ili izolaciju. Oštar kamen pod opterećenjem probije cijev ili hidroizolaciju. Posljedica je vlažan podrum ili nepropusna kanalizacija koja to više nije, pa je treba ponovno otkopati.
• Zbijanje teškim strojem izravno iznad cijevi. Cijev se deformira ili popusti spoj. Pri pregledu kanalizacije kamerom tada se nađe „ulegnuta“ cijev ili voda koja stoji u udubini.
• Raskvašena ilovača ili smrznut materijal. Mokra glina se ne zbije, smrznuta zemlja nakon odmrzavanja se slegne. Isto vrijedi za snijeg zgrnut u iskop.
• Zatrpavanje uz nedovoljno čvrst zid ili jednostrani pritisak. Zid se može nagnuti ili napuknuti. To je skup popravak koji se može izbjeći strpljenjem.
• Drenažni agregat umjesto nosivog sloja. Ispod opločenja oprani kamen se pomiče, a opločenje se valovito izdiže i spušta.
• Pad terena prema kući. Kišnica teče kroz zatrpavanje do temelja i traži put u podrum.
• Nedostaje upozoravajuća traka ili geodetski snimak. Nitko ne zna gdje točno prolazi instalacija i pri budućem kopanju netko je ošteti.

Sami razumno možete zatrpati plitak rov, primjerice za navodnjavanje, vrtni kabel koji je položio električar ili drenažu, te zbiti podlogu za malu stazu. Vibro ploču možete unajmiti u najmu alata. U duboke rovove, u iskope s nestabilnim stranicama i do priključaka plina, struje ili vodovoda koje izvodi distributer ne ulazite. To je posao za stručnu tvrtku. Ako pri radu osjetite miris plina, odmah se udaljite na sigurno, ne palite vatru i ne koristite električne prekidače, a zatim nazovite dežurnu službu svog distributera plina ili 112.

1. Provjeriti gdje prolaze podzemne instalacije i ne kopati ni zbijati naslijepo.
2. Očistiti dno rova od vode, blata, korijenja i kamenja.
3. Pripremiti materijal: pijesak za obsip, prikladnu zemlju bez humusa i šute, po potrebi kameni agregat.
4. Oko cijevi ili kabela nasuti pijesak i sa strana ga ručno nabiti.
5. Iznad instalacije dosuti zaštitni sloj pijeska i položiti upozoravajuću traku.
6. Ostali materijal ugrađivati u slojevima od otprilike 15 do 20 cm.
7. Provjeriti vlažnost: zemlja u šaci treba držati oblik, ali se ne smije mazati.
8. Svaki sloj prijeći pločom nekoliko puta u trakama koje se preklapaju.
9. Uz zidove, okna i u kutovima dozbiti ručnim nabijačem.
10. Zadnji sloj izvesti s padom od kuće i razgrnuti humus ili podlogu za opločenje.
11. Nakon nekoliko kiša provjeriti je li se površina slegla i eventualna ulegnuća dosuti.

Pri radu s pločom nosite čvrstu obuću, štitnike za sluh i rukavice. Ploču ne ostavljajte da radi na mjestu, a u rov je spuštajte u dvoje, ne bacanjem.

Kod uobičajenog zatrpavanja u vrtu dovoljna je jednostavna provjera. Zbijena površina ne propada pod cipelom, čelična šipka u nju teško ulazi, a nakon prelaska pločom ne ostaju duboki tragovi. Neujednačena mjesta na kojima šipka odjednom lako ulazi otkrivaju nedovoljno zbijen sloj.

Ispod podova, temeljnih ploča, cesta i parkirališta projekt u pravilu propisuje nosivost ili stupanj zbijenosti. Provjerava se ispitivanjem statičkom kružnom pločom, pri kojem se mjeri modul stišljivosti, ili bržom dinamičkom pločom. Kod važnih nasipa ponekad se gustoća zbijenog sloja uspoređuje s laboratorijskim ispitivanjem materijala. Vrijednosti koje treba postići određuje projektant prema normama HRN EN, a ne izvođač zatrpavanja. Ako ispitivanje ne zadovolji, sloj se dozbija ili zamijeni i mjeri ponovno.

Kod kanalizacijskog priključka isplati se nakon zatrpavanja naručiti pregled kamerom. Pokazat će je li se cijev pri zbijanju ulegnula i drže li spojevi.

Pri preuzimanju prošetajte površinom, usporedite je s projektom i tražite dokumente koji će vam kasnije trebati za tehnički pregled ili za daljnju gradnju.

• instalacije su prije zatrpavanja pregledane, ispitane i geodetski snimljene,
• obsip instalacija je od pijeska ili sitnog materijala bez oštrog kamenja,
• upozoravajuća traka položena je iznad svih instalacija,
• upotrijebljeni materijal odgovara dogovoru ili projektu i ne sadrži humus, korijenje ni šutu,
• zatrpavanje je izvedeno u slojevima i svaki je sloj zbijen,
• hidroizolacija i njezina zaštita uz temelje nisu oštećene,
• površina je ravna, bez udubina i mekih mjesta,
• teren oko kuće ima pad od građevine,
• za površine s traženom nosivošću postoji zapisnik o ispitivanju,
• dogovoreno je kako je mjeren volumen i što se događa ako se zatrpavanje u prvim mjesecima slegne.