Strojni iskop rova za komunalne instalacije

Rov vam treba uvijek kada instalaciju vodite kroz zemlju: od javne mreže do kuće, od kuće do sabirne jame, septičke jame ili uređaja za pročišćavanje, do upojnog bunara za kišnicu, do garaže, vrtne kućice ili bunara. Strojno se kopa gdje je to fizički moguće i sigurno. Ručno se kopaju samo kratke dionice, mjesta uz postojeće vodove i prostori do kojih stroj ne može doći.

Pod stavkom „strojni iskop rova“ u praksi se podrazumijeva samo kopanje rova bagrom i odlaganje zemlje uz rov. Što je uključeno, a što nije, provjerite u ponudi. Često se posebno obračunava:

• ručni dokop i čišćenje dna,
• osiguranje stijenki rova (podgrađivanje),
• crpljenje podzemne ili oborinske vode,
• pješčana posteljica i zasip oko cijevi,
• zatrpavanje i zbijanje,
• utovar i odvoz viška zemlje,
• rezanje i obnova asfalta, betona ili popločenja.

Kada uspoređujete ponude, uspoređujte isti opseg. Jedna tvrtka u metar može uračunati i zatrpavanje, druga samo iskop.

Iskolčenje postojećih vodova

Ovaj korak se ne smije preskočiti. Prije iskopa treba od vlasnika vodova zatražiti podatke o postojećim instalacijama i njihovo iskolčenje na terenu: od distributera plina, HEP ODS-a, lokalnog vodovoda i odvodnje, telekomunikacijskih operatera, a ovisno o mjestu i od grada ili općine (javna rasvjeta). U većim gradovima postoji i katastar vodova gdje se može provjeriti što je ucrtano. Iskolčenje se dogovara unaprijed, obično nekoliko tjedana prije radova. U blizini iskolčenog voda kopa se ručno prema uvjetima vlasnika voda, najčešće u pojasu od približno jednog metra sa svake strane.

U praksi se često dogodi da stari kabel ili vodovodna cijev nisu ni na jednoj karti. Dobar bagerist zato i na „čistoj“ parceli kopa oprezno i prati boju i strukturu zemlje. Sloj pijeska ili upozoravajuća traka na neočekivanom mjestu znak su da treba stati.

Projekt, suglasnosti i dozvole

Trasa, dubina i materijal priključka proizlaze iz projekta i iz uvjeta priključenja koje izdaje vlasnik mreže. Treba li za vaš priključak neki akt ili je dovoljna suglasnost komunalnog poduzeća, ovisi o vrsti radova i lokaciji. Postupite prema važećim propisima o gradnji i to provjerite u nadležnom upravnom tijelu. Ne oslanjajte se na to da „to nitko ne gleda“. Ako rov prolazi kroz cestu, nogostup ili drugu javnu površinu, trebate i odobrenje za prekop od grada, općine ili upravitelja ceste, a često i privremenu prometnu signalizaciju. Za iskop preko susjedne parcele unaprijed pribavite pisanu suglasnost vlasnika. U stambenoj zgradi s okućnicom o radovima na zajedničkom zemljištu odlučuju suvlasnici, pa se dogovorite s upraviteljem.

Parcela i pristup

• trasa rova označena na terenu (sprej, kolčići, špaga), kod duljih dionica i dionica s padom najbolje geodetski,
• pristup za stroj: širina ulaza, nosivost terena, niski zračni vodovi, grane,
• mjesto za odlaganje zemlje uz rov, ali ne odmah na samom rubu,
• odluka hoće li se humus odvajati od donjeg sloja zemlje,
• materijal za posteljicu i zasip spreman na gradilištu, kako rov ne bi nepotrebno dugo stajao otvoren,
• dogovor tko i kada polaže cijev i tko je preuzima prije zatrpavanja.

1. Provjera iskolčenja i trase s odgovornom osobom, potvrda dubina i točaka spajanja.
2. Rezanje asfalta ili betona pilom, kako se rubovi ne bi kidali u velikim komadima, odnosno skidanje popločenja.
3. Ručne sonde na mjestima križanja s postojećim vodovima.
4. Skidanje humusa i odlaganje sa strane, ako će se kasnije vraćati u vrt.
5. Strojni iskop žlicom odgovarajuće širine, uz stalno mjerenje dubine laserom, nivelirom ili letvom.
6. Kod odvodnje provjera pada dna po dionicama, a ne tek na kraju.
7. Postavljanje podgrade, ako to traže dubina ili stanje tla.
8. Ručno čišćenje i ravnanje dna, uklanjanje kamenja i korijenja.
9. Odvodnja rova ako dotječe voda.
10. Predaja rova za polaganje cijevi ili kabela.

Bager dno rova kopa nešto pliće, a zadnji centimetri se dorađuju ručno. Razlog je jednostavan: zubi žlice rahle dno, a na rastresitoj zemlji cijev bi se s vremenom slegnula. U sitnozrnatom tlu koristi se žlica bez zubi, s ravnim nožem.

Točne vrijednosti određuju projekt i vlasnik mreže, uz primjenu odgovarajućih normi HRN EN. Podaci u nastavku su orijentacijski, kako biste znali što očekivati.

Vodovodni priključak

Voda mora ležati na dubini do koje tlo ne smrzava. U kontinentalnom dijelu Hrvatske obično se traži nadsloj od približno 0,8 do 1,0 m, u Gorskom kotaru i Lici više, a uz more uvjeti lokalnog vodovoda mogu biti blaži. Širina rova je obično oko 40 do 60 cm, da se može raditi uz dno. Vodomjerno okno traži prošireni iskop.

Kanalizacijski priključak

Kod odvodnje nije presudna samo dubina, nego prije svega ravnomjeran pad. Za kućne priključke manjih promjera obično se koristi pad od približno 2 %, a projekt može propisati i drugačije. Dubinu određuju visina spoja na javnu kanalizaciju ili uređaj za pročišćavanje i visina izlaza iz kuće. Ako je javni kolektor plitko, pad se možda neće moći ostvariti i treba predvidjeti prepumpavanje. To je dobro znati prije iskopa, a ne kad je rov već otvoren.

Električni priključak i slaba struja

Energetski kabeli u zelenom pojasu polažu se obično na dubinu od oko 0,7 do 0,8 m, ispod prometnica dublje i u zaštitnoj cijevi. Kabeli za internet, kamere ili vrata vode se u zaštitnim cijevima. Spajanje na distribucijsku mrežu i radove na električnim instalacijama smije izvoditi samo ovlašteni električar, odnosno ovlaštena tvrtka. Izvođač iskopa radi samo rov.

Plinski priključak

Plinska cijev se polaže obično s nadslojem od približno 0,8 do 1,0 m, prema uvjetima distributera plina. Montažu i spajanje izvodi isključivo ovlaštena tvrtka. Ako bager ošteti plinovod i plin istječe: odmah ugasiti stroj, ne pušiti, ne koristiti otvoreni plamen ni mobitel u blizini, udaljiti se na sigurno i nazvati 112 te dežurnu službu distributera plina.

Zajednički rov

Više instalacija u jednom rovu štedi posao, ali se moraju poštovati međusobni razmaci koje propisuju norme i vlasnici vodova. Uobičajeno je odvodnja najniže, voda više i bočno, kabeli na drugoj razini. Plin ne kombinirajte s drugim vodovima bez suglasnosti distributera. Zajednički rov je obično širi ili stepenast.

Obračun po dužnom metru ovisi o tome koliko metara stroj stvarno iskopa u danu. Posao najviše usporavaju i poskupljuju:

• dubina i širina: s dubinom raste količina zemlje i zahtjevi za sigurnost,
• vrsta tla: u troškovnicima se tlo razvrstava u kategorije (često se susreću oznake A, B i C), lagano pjeskovito ili glinovito tlo kopa se brzo, a teška glina, šljunak s oblucima ili stijena znatno sporije, ponekad uz hidraulični čekić, što je česta situacija u Dalmaciji i Istri,
• podzemna voda: rov treba crpiti, stijenke se urušavaju, dno je mekano,
• postojeći vodovi i križanja gdje se mora kopati ručno,
• korijenje drveća, stari temelji, nasip s građevinskim otpadom,
• skučen prostor: uski vrt, nema mjesta za zemlju uz rov, potreban manji stroj,
• asfaltirane i popločene površine koje treba rezati i kasnije obnoviti,
• mala duljina: dovoz stroja i priprema raspodijele se na malo metara,
• rad uz promet, primjerice uz cestu ili ulaz koji mora ostati prohodan.

Obrnuto, ravna, suha i pristupačna parcela, jasno iskolčeni vodovi i mogućnost da zemlja ostane uz rov znače rad bez zastoja.

Izbor stroja

Za priključke obiteljskih kuća najčešće se koristi mini bager mase približno 1,5 do 3 tone. Stane i u uži vrt i manje oštećuje travnjak. Kod dugih i dubokih rovova na otvorenom terenu brži je veći bager guseničar ili rovokopač-utovarivač („kombinirka“), koji ujedno premješta i utovaruje zemlju. Za kratke i plitke rovove za kabele postoje i lančani kopači kanala, koji naprave uzak rov uz minimalno oštećenje okoline, ali nisu za kamenito tlo.

Osiguranje stijenki i sigurnost

Uzak rov s okomitim stijenkama jedno je od najopasnijih mjesta na gradilištu. Zemlja se može urušiti bez upozorenja i kada stijenka izgleda čvrsto. U rov dublji od otprilike jednog metra ne ulazi se bez podgrade ili dovoljnog kosog iskopa, ovisno o tlu i propisima zaštite na radu. Koriste se čelične kutije za podgradu, platice s razuporama ili se stijenke kopaju u kosini ako ima mjesta. Zemlja i stroj ne smiju stajati na samom rubu da ga ne opterećuju. Rov treba ograditi, osobito ako se po parceli kreću djeca ili susjedi, a u rov se silazi ljestvama.

Iskop sam po sebi ništa ne rješava, on je priprema za vodoinstalatera, plinara ili električara. Najveći problemi nastaju u praznini između izvođača.

• dogovorite termin tako da montažna ekipa dođe odmah nakon iskopa, jer se otvoren rov na kiši zamuljuje, a stijenke urušavaju,
• provjerite tko radi pješčanu posteljicu i zasip: izvođač iskopa ili montažna tvrtka,
• prije zatrpavanja često je potrebna geodetska snimka izvedenog stanja koju traži vlasnik mreže, bez nje se rov ne bi smio zatrpati,
• kod vode i plina provodi se tlačna proba, kod odvodnje ispitivanje vodonepropusnosti, prema uvjetima vlasnika mreže još dok je rov otvoren,
• neki vlasnici mreže žele vidjeti položenu cijev prije zatrpavanja, zato ih kontaktirajte na vrijeme.

Koliko traje

Sam iskop je obično brži dio posla. Kod uobičajenog priključka obiteljske kuće u dobrom tlu mini bager napravi desetke metara dnevno. U kamenitom tlu, uz vodu ili s mnogo križanja to može biti samo dio toga. Cijeli postupak od iskopa do zatrpavanja ipak traje dulje, jer čeka montažu, ispitivanja i snimanje. Računajte i s rezervom zbog vremena: nakon obilne kiše u glini se nekoliko dana ne može razumno kopati.

Zatrpan rov se sliježe. I uz dobro zbijanje zemlja se tijekom prvih mjeseci još malo spusti, zato se konačno popločenje, asfalt ili travnjak iznad rova obično rade nakon nekog vremena ili iznad temeljito zbijenog šljunčanog zasipa.

Nepravilan pad odvodnje

Ako se dno rova ne mjeri usput, nastane „val“. Cijev se u njemu savije, a na najnižem mjestu taloži se mulj. To se pokazuje ponovljenim začepljenjima i neugodnim mirisom, često tek nakon nekoliko godina.

Preplitko položena voda

Dio cijevi koji leži pliće, primjerice kod spoja s oknom ili ispod ulaza za automobil, u jakoj zimi zamrzne. Pukli priključak se onda traži i popravlja u smrznutoj zemlji.

Cijev izravno na kamenju

Bez pješčane posteljice i zasipa kamen pritišće plastičnu cijev, koja se s vremenom deformira ili pukne. Nakon polaganja rov se zasipa sitnim materijalom, a tek onda zatrpava iskopanom zemljom.

Loše zbijen zasip

Zemlja nasuta odjednom i samo pregažena kotačem bagra kasnije propadne. Iznad rova nastane udubina, u popločenju ulegnuće. Zbija se u slojevima, obično nekoliko desetaka centimetara odjednom, vibracijskom pločom ili vibro nabijačem („žabom“), iznad cijevi oprezno.

Nema upozoravajuće trake

Iznad voda se polaže upozoravajuća traka odgovarajuće boje, obično približno 20 do 40 cm iznad cijevi. Ako je nema, sljedeći bagerist ne zna za instalaciju i udari ravno u nju.

Iskop bez iskolčenja

Oštećen kabel ili plinovod znači opasnost, prekid opskrbe za susjedstvo i naknadu štete. Kod oštećenja električnog kabela ne prilaziti mu, stroj ostaviti na mjestu ako je to sigurno i nazvati HEP ODS i 112.

Zemlja izmiješana s humusom

Ako se humus ne odvoji, nakon zatrpavanja na površini ostane neplodna zemlja ili glina i trava iznad rova godinama ne raste.

Rov za vodu, odvodnju, plin ili električni priključak prepustite tvrtki sa strojem. Ono što možete napraviti sami je plitki rov za zaštitnu cijev, primjerice za buduću vrtnu rasvjetu ili kabel do vrtne kućice. Kabel u cijev uvlači i spaja ovlašteni električar, vi pripremate samo trasu.

1. Provjeriti s vlasnicima vodova i prema dokumentaciji kuće gdje prolaze postojeće instalacije.
2. Označiti trasu špagom, dalje od stabala i temelja.
3. Skinuti travu i humus i odložiti ih na jednu stranu, na foliju.
4. Kopati lopatom do dubine koju odredi električar, obično oko 0,6 do 0,8 m, i odlagati donji sloj zemlje na drugu stranu.
5. Kod svakog neočekivanog pijeska, trake ili cijevi odmah stati i ručno pažljivo otkriti.
6. Očistiti dno od kamenja i korijenja te nasuti tanak sloj pijeska.
7. Položiti zaštitnu cijev s uvučenom žicom za provlačenje i fotografirati je s metrom.
8. Zasuti cijev pijeskom, položiti upozoravajuću traku i zatrpati u slojevima uz zbijanje.
9. Vratiti humus navrh i posijati travu.

Provjera ima dva trenutka: prije polaganja instalacije i prije zatrpavanja. Drugi je važniji, jer poslije više ne vidite što je u zemlji. Prije zatrpavanja fotografirajte cijelu trasu s metrom uz cijev, slike će vam trebati kod kasnijih radova.

• trasa odgovara projektu i iskolčenju, nije pomaknuta prema ogradi ni stablima,
• dubina je provjerena na više mjesta, ne samo na početku i kraju,
• kod odvodnje je pad ravnomjeran cijelom duljinom, bez protupada,
• dno je očišćeno, bez kamenja, korijenja i razmekšane zemlje,
• stijenke su stabilne, dublje dionice su podgrađene ili iskopane u kosini,
• u rovu ne stoji voda, odnosno osigurano je crpljenje,
• postojeći vodovi na mjestima križanja su neoštećeni i osigurani,
• cijev leži na pješčanoj posteljici i zasuta je sitnim materijalom,
• tlačna proba ili ispitivanje vodonepropusnosti je provedeno i zapisano,
• geodetska snimka izvedenog stanja napravljena je prije zatrpavanja,
• upozoravajuća traka položena je iznad svake instalacije,
• zasip je zbijen u slojevima, površina poravnana, a humus vraćen navrh,
• popločenje, asfalt i okoliš dovedeni su u dogovoreno stanje,
• imate fotodokumentaciju, zapisnike i dokumente koje traži vlasnik mreže.