Mašinski iskop rova za komunalne instalacije

Rov vam treba uvijek kada instalaciju vodite kroz zemlju: od javne mreže do kuće, od kuće do septičke jame ili uređaja za prečišćavanje otpadnih voda, do upojnog bunara za kišnicu, do garaže, pomoćnog objekta u dvorištu, bunara ili ukopanog rezervoara za tečni gas. Mašinski se kopa svuda gdje je to fizički moguće i bezbjedno. Ručno se kopaju samo kratke dionice, mjesta uz postojeće instalacije i prostori do kojih mašina ne može doći.

Pod stavkom „mašinski iskop rova“ u praksi se podrazumijeva samo kopanje rova bagerom i odlaganje zemlje pored njega. Šta ulazi u ponudu, a šta ne, provjerite kod izvođača. Često se posebno obračunava:

• ručni dokop i čišćenje dna,
• podgrađivanje rova,
• crpljenje podzemne ili kišne vode,
• posteljica od pijeska i zasipanje oko cijevi,
• zatrpavanje i zbijanje,
• utovar i odvoz viška zemlje,
• razbijanje stijene hidrauličnim čekićem,
• sječenje i vraćanje asfalta, betona ili behatona.

Kada poredite ponude, poredite isti obim posla. Jedan izvođač u metru može imati i zatrpavanje, drugi samo iskop.

Obilježavanje postojećih instalacija

Ovaj korak se ne smije preskočiti. Prije iskopa se od distributera i upravljača mreža traže podaci o postojećim instalacijama i, gdje je moguće, njihovo obilježavanje na terenu. To su CEDIS za struju, lokalno preduzeće za vodovod i kanalizaciju, telekomunikacioni operateri i, zavisno od lokacije, opština zbog javne rasvjete. To se rješava unaprijed, obično nekoliko sedmica prije iskopa. Pored obilježene instalacije kopa se ručno, najčešće u pojasu od otprilike jednog metra sa svake strane.

U praksi se često desi da stari kabl ili vodovodna cijev nijesu ucrtani ni na jednoj karti. Iskusan bagerista zato i na „čistom“ placu kopa pažljivo i prati boju i strukturu zemlje. Traka pijeska ili upozoravajuća traka na neočekivanom mjestu znak su da treba stati.

Trasa, dubine i tačke priključenja

Trasa, dubina i materijal priključka proizlaze iz projekta i tehničkih uslova distributera. Prije iskopa treba da znate tačnu visinu priključka na javnu mrežu, izlaz iz kuće i mjesto šahtova. Ako to nije jasno, bagerista radi napamet, a ispravke na otvorenom rovu traju dugo.

Plac i pristup

• trasa rova obilježena na terenu (sprej, kočići, kanap), kod dužih dionica ili dionica sa padom najbolje uz pomoć geometra,
• pristup za mašinu: širina ulaza, nosivost terena, nisko obješeni vodovi, grane,
• mjesto za odlaganje zemlje pored rova, ali ne odmah na ivici,
• odluka da li se humus odvaja od ostale zemlje,
• materijal za posteljicu i zasipanje dovezen na gradilište, da rov ne stoji otvoren bez potrebe,
• dogovor ko i kada polaže cijev ili kabl i ko ih pregleda prije zatrpavanja.

1. Provjera obilježavanja i trase sa odgovornim licem, potvrda dubina i tačaka priključenja.
2. Sječenje asfalta ili betona testerom, da se ivice ne kidaju u velikim komadima, ili rasklapanje behatona.
3. Ručne sonde na mjestima ukrštanja sa postojećim instalacijama.
4. Skidanje humusa i odlaganje sa strane, ako će se kasnije vraćati u baštu.
5. Mašinski iskop kašikom odgovarajuće širine, uz stalno mjerenje dubine laserom, nivelirom ili letvom.
6. Kod kanalizacije provjera pada dna po dionicama, a ne tek na kraju.
7. Postavljanje podgrade, ako to traže dubina ili stanje zemlje.
8. Ručno čišćenje i ravnanje dna, uklanjanje kamenja i korijenja.
9. Odvodnjavanje rova ako dotiče voda.
10. Predaja rova za polaganje cijevi ili kabla.

Bager iskopa dno rova malo pliće, a posljednji centimetri se dočišćavaju ručno. Razlog je jednostavan: zubi kašike rastresu dno, a na rastresitoj zemlji cijev bi se vremenom slegla. Kod sitnije zemlje koristi se kašika bez zuba ili sa ravnim nožem.

Na kraškom terenu, koji je u velikom dijelu Crne Gore uobičajen, često se dešava da ispod tankog sloja zemlje bager naiđe na krečnjak. Tada se posao nastavlja hidrauličnim čekićem, što je sporije i bučnije, a dno rova je neravno i traži deblju posteljicu od pijeska.

Tačne vrijednosti određuju projekat i distributer, uz primjenu odgovarajućih standarda MEST EN. Podaci u nastavku su orijentacioni i služe da znate šta da očekujete.

Vodovodni priključak

Voda mora ležati u dubini do koje ne dopire mraz. Na primorju je mraz blag i rijedak, ali se cijev ni tamo ne polaže plitko. U središnjem dijelu zemlje obično se računa sa pokrivanjem od otprilike 0,8 do 1,0 m, a na sjeveru, u mjestima kao što su Žabljak, Pljevlja ili Kolašin, obično 1,2 m i više. Širina rova je najčešće oko 40 do 60 cm, da bi se moglo raditi pri dnu. Vodomjerni šaht traži prošireni iskop.

Kanalizacioni priključak

Kod kanalizacije nije presudna samo dubina, već prije svega ujednačen pad. Za kućne priključke manjih prečnika obično se koristi pad od otprilike 2 %, a projekat može propisati i drugačiji. Dubinu određuju visina priključka na javnu kanalizaciju, septičku jamu ili uređaj za prečišćavanje i visina izlaza iz kuće. Ako je javni kolektor plitko, pad se možda ne može ostvariti i treba rješavati prepumpavanje. To je dobro saznati prije iskopa.

Električni priključak i slaba struja

Energetski kablovi se u zelenom pojasu polažu obično na dubinu od oko 0,7 m, ispod puta i kolskog ulaza dublje i u zaštitnoj cijevi. Kablovi za internet, kamere ili kapiju vode se u zaštitnim cijevima. Priključenje na mrežu CEDIS-a i radove na električnim instalacijama smije raditi samo električar sa odgovarajućim ovlašćenjem. Ekipa za iskop radi samo rov.

Gasni vod

U Crnoj Gori nema razvijene mreže prirodnog gasa, ali se uz kuće, apartmane i ugostiteljske objekte sve češće postavljaju ukopani rezervoari tečnog gasa. Rov za vod od rezervoara do objekta kopa se obično sa pokrivanjem od otprilike 0,8 m, prema uputstvu firme koja radi instalaciju. Montažu i priključenje radi isključivo ovlašćena firma. Ako bager ošteti gasni vod i gas curi, odmah ugasiti mašinu, ne pušiti, ne koristiti vatru ni mobilni telefon u blizini curenja, udaljiti se na bezbjednu udaljenost i pozvati 112.

Zajednički rov

Više instalacija u jednom rovu štedi posao, ali se moraju poštovati međusobna rastojanja koja propisuju standardi i distributeri. Kanalizacija je po pravilu najniže, voda više i sa strane, kablovi na drugom nivou. Gasni vod ne kombinujte sa drugim instalacijama bez dogovora sa firmom koja ga postavlja. Zajednički rov je obično širi ili stepenast.

Cijena po dužnom metru zavisi od toga koliko metara mašina za dan realno iskopa. Posao najviše usporava:

• dubina i širina: sa dubinom raste količina zemlje i zahtjevi za bezbjednost,
• vrsta tla: lagana pjeskovita ili zemljana podloga kopa se brzo, a teška glina, šljunak sa samcima ili kamen znatno sporije, često uz hidraulični čekić,
• podzemna voda, na primjer u Zetskoj ravnici, oko Skadarskog jezera ili blizu mora: rov treba crpiti, zidovi se urušavaju, dno je meko,
• postojeće instalacije i ukrštanja gdje se mora kopati ručno,
• korijenje drveća, stari temelji, nasip sa šutom,
• skučen prostor: uska bašta, terase na strmom terenu, nemogućnost odlaganja zemlje sa strane, potreba za manjom mašinom,
• asfalt, beton i behaton koje treba sjeći i kasnije vratiti,
• mala dužina: dovoz mašine i pripremu dijeli mali broj metara,
• rad uz saobraćaj, na primjer kod puta ili kolskog ulaza koji mora ostati prohodan.

Nasuprot tome, ravan, suv i pristupačan plac, jasno obilježene instalacije i mogućnost da zemlja ostane uz rov znače posao bez zastoja.

Izbor mašine

Za priključke porodičnih kuća najčešće se koristi mini bager od otprilike 1,5 do 3 tone. Uđe i u užu baštu i manje uništava travnjak. Kod dugih i dubokih rovova na otvorenom terenu brži je veći bager guseničar ili kombinirka (rovokopač-utovarivač), koja usput premješta i utovaruje zemlju. Za kratke i plitke rovove za kablove postoje i lančani kopači, koji naprave uzak rov uz minimalno oštećenje okoline, ali nijesu za kamenito tlo.

Podgrađivanje i bezbjednost

Uzak rov sa vertikalnim zidovima jedno je od najopasnijih mjesta na gradilištu. Zemlja se može obrušiti bez upozorenja, čak i kad zid izgleda čvrsto. U rov dublji od otprilike 1,2 do 1,3 m ne ulazi se bez podgrade ili dovoljnog kosog iskopa. Koriste se kutije za podgrađivanje, talpe sa razupiračima, a ako ima mjesta, zidovi se kopaju u kosini. Zemlja i mašina ne treba da stoje odmah uz ivicu, da je ne opterećuju. Rov mora biti ograđen, naročito ako se po placu kreću djeca ili komšije, a u rov se silazi bezbjedno, merdevinama. Uz put rov treba jasno obilježiti i noću osvijetliti.

Sam iskop ništa ne rješava, on je priprema za vodoinstalatera, gasnu firmu ili električara. Najveći problemi nastaju u prazninama između njih.

• dogovorite termin tako da firma za montažu dođe odmah nakon iskopa, jer se otvoren rov na kiši zatrpava, a zidovi se urušavaju,
• provjerite ko radi posteljicu i zasipanje pijeskom: ekipa za iskop ili firma za montažu,
• prije zatrpavanja se često radi geodetsko snimanje izvedenog stanja, koje traži distributer i koje će vam koristiti i kasnije, pa rov bez njega ne treba zatrpavati,
• kod vode i gasa radi se ispitivanje na pritisak, kod kanalizacije ispitivanje vodonepropusnosti, po pravilu dok je rov još otvoren,
• javite distributeru unaprijed kada će cijev ili kabl biti položeni, ako žele da ih vide prije zatrpavanja.

Koliko traje

Sam iskop je obično brz dio. Kod uobičajenog priključka kuće u dobroj zemlji mini bager za dan iskopa desetine metara. U kamenu, kod vode ili sa mnogo ukrštanja to može biti samo dio toga. Cijeli posao od iskopa do zatrpavanja traje duže, jer čeka montažu, ispitivanja i snimanje. Računajte i sa rezervom zbog vremena: nakon obilne kiše u glini se nekoliko dana ne može razumno kopati.

Zatrpani rov se sliježe. I uz dobro zbijanje zemlja tokom prvih mjeseci još malo popusti, zato se konačni behaton, asfalt ili travnjak iznad rova rade obično tek nakon nekog vremena ili iznad dobro zbijenog šljunčanog zasipa.

Nepoštovan pad kanalizacije

Ako se dno rova ne mjeri usput, nastane „talas“. Cijev se u njemu ugne, a na najnižem mjestu taloži se mulj. To se pokaže kroz česta začepljenja i neprijatan miris, nerijetko tek nakon nekoliko godina.

Plitko položena voda

Dio cijevi koji leži pliće, na primjer kod spoja sa šahtom ili ispod kolskog ulaza, u jakoj zimi se smrzne. Pukla cijev se onda traži i popravlja u smrznutoj zemlji. Na sjeveru je ovo čest problem.

Cijev direktno na kamenu

Bez posteljice i zasipa od pijeska kamen pritiska plastičnu cijev, koja se vremenom deformiše ili pukne. Na kraškom terenu je ovo posebno važno. Rov se nakon polaganja zasipa sitnim materijalom, a tek onda zatrpava iskopanom zemljom.

Loše zbijen zasip

Zemlja nasuta odjednom i samo pređena točkom bagera kasnije propadne. Iznad rova nastane udubljenje, u behatonu ulegnuće. Zbija se u slojevima, obično nekoliko desetina centimetara odjednom, vibro pločom ili žabom, a iznad cijevi pažljivo.

Nedostaje upozoravajuća traka

Iznad instalacije postavlja se upozoravajuća traka odgovarajuće boje, obično otprilike 20 do 40 cm iznad cijevi ili kabla. Ako je nema, sljedeći bagerista ne zna za instalaciju i udari pravo u nju.

Iskop bez obilježavanja

Oštećen kabl ili gasni vod znače opasnost, prekid snabdijevanja za okolinu i naknadu štete. Kod oštećenog električnog kabla ne prilaziti mu, mašinu ostaviti da stoji ako je to bezbjedno i pozvati CEDIS i 112.

Zemlja pomiješana sa humusom

Ako se humus ne odvoji, nakon zatrpavanja na površini ostaje neplodna zemlja ili glina, a trava iznad rova godinama ne raste.

Provjera ima dva trenutka: prije polaganja instalacije i prije zatrpavanja. Drugi je važniji, jer poslije više ne vidite u zemlju. Prije zatrpavanja fotografišite cijelu trasu, sa metrom pored cijevi. Fotografije će vam trebati kod kasnijih radova u dvorištu.

• trasa odgovara projektu i obilježavanju, nije pomjerena prema ogradi ili drveću,
• dubina je provjerena na više mjesta, ne samo na početku i kraju,
• kod kanalizacije je pad ujednačen cijelom dužinom, bez kontrapada,
• dno je očišćeno, bez kamenja, korijenja i raskvašene zemlje,
• zidovi su stabilni, dublje dionice su podgrađene ili iskopane u kosini,
• u rovu ne stoji voda, ili je obezbijeđeno crpljenje,
• postojeće instalacije na mjestima ukrštanja su neoštećene i zaštićene,
• cijev leži na posteljici od pijeska i zasuta je sitnim materijalom,
• ispitivanje na pritisak ili vodonepropusnost je urađeno i zapisano,
• geodetsko snimanje izvedenog stanja je urađeno prije zatrpavanja,
• upozoravajuća traka postavljena je iznad svake instalacije,
• zasip je zbijen u slojevima, površina poravnata, a humus vraćen na vrh,
• asfalt, behaton i okolina vraćeni su u dogovoreno stanje,
• imate fotografije, zapisnike i dokumentaciju koju traži distributer.