Ručni iskop zemlje klase 1 do 4

Ručni iskop se u cjenovniku obračunava po kubnom metru. Mjeri se zapremina zemlje u sraslom stanju, dakle onako kako je ležala u tlu prije kopanja. Ako je rov dug 10 m, širok 0,4 m i dubok 0,8 m, to je 3,2 m³ iskopa. Iskopana zemlja se, međutim, rastrese i na gomili zauzima više mjesta, zavisno od vrste tla obično otprilike za desetinu do trećinu više. O tome vodite računa kad naručujete kontejner ili planirate gdje ćete zemlju odložiti.

Sama stavka iskopa znači razbijanje i otkopavanje tla, izbacivanje zemlje na ivicu iskopa i grubo poravnavanje dna. Ostali poslovi se u predmjerima po pravilu navode posebno:

• prevoz zemlje kolicima na udaljenije mjesto na placu,
• utovar i odvoz zemlje sa gradilišta,
• razupiranje, odnosno osiguranje stranica iskopa,
• crpljenje vode iz iskopa,
• zatrpavanje i nabijanje u slojevima,
• skidanje humusa, ako se odlaže odvojeno.

Kad upoređujete ponude, provjerite da li zaista upoređujete isto. Jedna ekipa u stavku može da uračuna i prevoz zemlje iza kuće, druga je ostavi pored ivice rova.

Ručno ili mašinom?

Mini bager za sat iskopa koliko dva radnika za cijeli dan. Ručni rad ipak ima svoje mjesto. Precizniji je, ne trese okolinu, ne oštećuje travnjak ni popločanje prilikom dolaska mašine, a pored instalacija je često jedino razumno rješenje. U praksi se te dvije metode kombinuju: mašina iskopa glavninu, a ručno se dorađuju uglovi, dno i mjesta oko cijevi i kablova.

U cjenovniku se tlo dijeli u klase prema tome koliko se teško kopa. Kod nas se u predmjerima često govori i o kategorijama zemljišta, a princip je isti: što je veći broj, to se tlo teže razbija i to manje radnik iskopa za dan. Na ovoj stranici su tri varijante: osnovna stavka za zemlju klase 1 do 2 i dvije varijante za iskop do dubine od 1 m u zemlji klase 3 i klase 4.

Klasa 1 do 2: laka zemlja

Ovdje spadaju humus, pijesak, rastresite i blago vezane zemlje, lagane ilovače bez većeg kamenja. Kopa se lopatom i ašovom, kramp zatreba tek povremeno. Posao ide brzo, ali se stranice iskopa u suvom pijesku lako obruše. Zato kod lake zemlje ne treba potcijeniti osiguranje stranica, iako samo kopanje izgleda jednostavno.

Klasa 3: srednje teška zemlja

Tipično su to vezane ilovače, glinovita tla, šljunak sa sitnijim kamenjem i slegnuta zemlja oko starijih kuća. Bez krampa se ne može, lopata ulazi samo uz napor. Učinak znatno pada, a radnik se brže umara. Posebno pažnju treba obratiti na mokru glinu i crvenicu, koja se u kraškim krajevima često sreće: lijepi se za alat, pa zemlja koja bi se po suvom kopala kao klasa 3 u kišnom periodu postaje vrlo spor posao.

Klasa 4: teška zemlja

Tvrde, isušene gline, šljunak sa oblucima, zemlja puna kamena, stari nasipi sa šutom i ostacima betona. Kopa se krampom i polugom, ponekad pomaže električni štemer. Svaki veći kamen treba izlomiti i izvaditi. Učinak je u poređenju sa lakom zemljom nekoliko puta manji.

U Crnoj Gori se često dešava da se ispod tankog sloja zemlje pojavi kompaktna stijena, posebno na primorju i u kršu. To više nije zemlja klase 4, nego iskop u stijeni, koji se radi hidrauličnim čekićem i obračunava sasvim drugačije. Dobro je to dogovoriti unaprijed, prije nego što ekipa udari na kamen.

Kako odrediti klasu prije početka

Najsigurnija je probna sonda. Iskopajte na jednom ili dva mjesta jamu do planirane dubine i pogledajte šta izlazi. Pomaže i geomehanički elaborat, ako ga imate uz projekat kuće, ili iskustvo komšija. Često se dešava da je gornji sloj lak, a da od dubine od otprilike pola metra počinje tvrda glina, šljunak sa kamenjem ili stijena. Kad se dogovarate sa ekipom, recite unaprijed kako će se postupiti ako se vrsta tla tokom rada promijeni.

Podzemne instalacije

Ovo je najvažnija tačka cijelog posla. Prije nego što se zabije prva lopata, morate znati šta je pod zemljom. Zatražite od distributera električne energije, lokalnog vodovoda i kanalizacije i telekomunikacionih operatera podatke o tome gdje im vode vodovi, a po mogućnosti i da ih obilježe direktno na terenu. Na sopstvenom placu sjetite se i svojih vodova: crijeva do bunara ili cisterne, kabla do garaže, sistema za navodnjavanje, drenaže, septičke jame ili upojnog bunara.

U blizini obilježenih instalacija kopa se pažljivo, ručno i bez štemera. Ako naiđete na traku upozorenja ili posteljicu od pijeska, vod je blizu.

Obilježavanje i mjesto za zemlju

Obris iskopa označite kanapom, kočićima ili sprejom, a dubinu odredite od čvrste tačke, na primjer od praga kuće. Dogovorite se gdje ide zemlja. Iskopani materijal ne smije da se odlaže tik uz ivicu, nego po pravilu bar otprilike pola metra od nje, da ne opterećuje stranicu iskopa i da ne pada nazad. Humus je pametno odložiti na posebnu gomilu, kasnije će dobro doći za uređenje terena. Ako se zemlja odvozi, kontejner treba naručiti na vrijeme i postaviti ga tako da do njega vodi razuman put kolicima.

Šta treba da bude spremno prije dolaska ekipe

• provjeren položaj instalacija i obilježeni vodovi,
• označen obris i dubina iskopa,
• slobodan pristup, uklonjeno šiblje, ploče ili ivičnjaci,
• dogovoreno mjesto za zemlju ili naručen kontejner,
• pristup vodi i struji, ako će trebati štemer ili pumpa.

Iskusna ekipa počinje skidanjem humusa. On se ašovom skine i odloži sa strane. Zatim se kopa u slojevima, a ne u dubinu na jednom mjestu. Kod rova se ide dionicu po dionicu, kod temelja samaca jama se produbljuje ravnomjerno po cijeloj površini. Stranica se usput poravnava lopatom, da bude vertikalna ili u dogovorenom nagibu.

Od dubine od otprilike 0,8 do 1 m zemlja više ne može udobno da se izbaci na ivicu. Kod dubljih iskopa zato se radi sa međustepenikom, zemlja se prebacuje postepeno ili se iznosi kofama. I zato su varijante za teža tla na ovoj stranici ograničene dubinom do 1 m: sa dubinom posao naglo usporava, a rizik raste.

Dubina se provjerava letvom i libelom, nivelirom ili laserom od čvrste tačke. Za temelje ograde, nadstrešnice ili dogradnje po pravilu se kopa do dubine do koje tlo ne mrzne. Ona zavisi od kraja: na primorju je manja, u centralnom dijelu veća, a na sjeveru, u planinskim mjestima, najveća. Tačnu vrijednost određuje projekat. Kod rovova za cijevi misli se na pad i na posteljicu od pijeska koja se još stavlja ispod cijevi.

Na kraju se dno očisti. Rastresita zemlja se izbaci, dno se poravna i po njemu se više ne gazi bez potrebe. Kod temelja je dobro posljednjih nekoliko centimetara očistiti tek neposredno prije betoniranja, da dno ne pokisne i ne promrzne.

Koliko to traje

Vrijeme zavisi prije svega od klase zemljišta, dubine, širine iskopa i od toga koliko se daleko zemlja nosi. U lakoj zemlji jak radnik za dan stigne nekoliko kubika, u teškoj sa kamenom obično samo dio toga. Uzak rov je po kubiku sporiji od široke jame, jer se u njemu teže radi. Kišni dani dodatno produže posao, mokra zemlja je teža i lijepi se.

Obrušavanje stranice iskopa spada u najopasnije nezgode na gradilištu. Kubik zemlje teži otprilike dvije tone, a čovjeka u rovu može da zatrpa i relativno plitak iskop. Pravilo iz prakse je jednostavno: što je iskop dublji i zemlja rastresitija, to više treba osigurati stranice.

• iskopi dublji od otprilike 1,25 m po pravilu se moraju razupirati ili kopati u kosini, u rastresitom ili vodom zasićenom tlu i plići,
• nagib kosine zavisi od tla, pijesak drži lošije od vezane ilovače,
• iskopana zemlja i materijal ne odlažu se na ivicu,
• poslije kiše ili mraza stranice treba pregledati prije ulaska,
• u dubljem rovu niko ne treba da radi sam.

Kod instalacija važe stroga pravila. Plinska mreža kod nas je rijetka, ali ponegdje postoje rezervoari tečnog plina sa podzemnim vodovima. Ako oštetite plinsku cijev ili osjetite miris plina, odmah napustite mjesto, ne palite vatru, ne uključujte električne uređaje i pozovite 112. Oštećeni električni kabl ne dirajte, udaljite se i pozovite distributera električne energije. Svaki rad na električnim vodovima smije da obavlja samo ovlašćeni električar.

Oprez i kod iskopa tik uz postojeću kuću. Kopanje ispod nivoa njenih temelja ili ispod njih može da naruši njihovu stabilnost. To više nije običan iskop, nego zahvat na nosivoj konstrukciji, koji pripada statičaru i stručnoj firmi.

Zahtjevnost, a time i cijena ručnog iskopa, ne može da se procijeni samo po kubicima. Ista zapremina može biti jednostavan posao za pola dana ili mukotrpan rad za cijelu sedmicu.

Posao olakšava:

• laka, suva zemlja bez kamenja,
• slobodan prostor oko iskopa i kratak put za kolica,
• mogućnost da zemlja ostane na placu,
• iskop na jednoj dubini bez instalacija u blizini.

Posao otežava:

• tvrda glina, šljunak sa oblucima, kamenito tlo ili stari nasip sa šutom,
• korijenje drveća koje treba presijecati,
• podzemna voda ili kiša koja poplavi rov,
• uska mjesta, kopanje uz zid ili ispod strehe,
• instalacije pored kojih se mora ići centimetar po centimetar,
• veća dubina, razupiranje i iznošenje zemlje kofama,
• dugo nošenje zemlje kroz dvorište, niz terase ili stepenicama.

Previše iskopano dno. Kad se iskop produbi više nego što treba, pa se dno onda zaspe rastresitom zemljom, nastaje mekan sloj. Temelj ili cijev se na njemu slegnu. Previše iskopano mjesto treba popuniti betonom ili nabijenim šljunkom, a ne zemljom sa gomile.

Raskvašeno ili promrzlo dno. Ako iskop sedmicama stoji otvoren, dno pokisne, pretvori se u blato, a zimi promrzne. Takvo tlo gubi nosivost. Iskop za temelje treba što prije da ide pod beton.

Zemlja na ivici. Gomila zemlje uz ivicu pritiska stranicu, ona se obruši i dio posla je uzaludan. Gore je ako je u tom trenutku čovjek u rovu.

Kopanje bez provjere instalacija. Presječen kabl ili oštećena vodovodna cijev znače opasnost, popravku o vašem trošku i zastoj cijelog gradilišta.

Loš pad rova. Kod kanalizacije ili drenaže loš pad dna prenosi se na cijev. Voda onda stoji, a cijev se začepljuje.

Zatrpavanje odjednom. Zemlja ubačena u rov odjednom i bez nabijanja vremenom se slegne. Na travnjaku nastane udubljenje, ispod popločanja propali trag. Zatrpava se u slojevima, a svaki sloj se nabije.

Plitak rov za baštenski kabl u zaštitnoj cijevi, koji poslije priključuje električar, drenažu ili temelje samce za ogradu možete iskopati i sami, ako imate zdrava leđa i vremena. Dublje iskope, iskope u rastresitom tlu uz kuću i kopanje u blizini plinskih ili električnih vodova prepustite stručnjacima.

1. Utvrditi položaj svih instalacija na placu i obilježiti ih na terenu.
2. Označiti obris iskopa kanapom i kočićima i odrediti čvrstu tačku za mjerenje dubine.
3. Pripremiti alat: ašov, lopatu, kramp, polugu, kolica, letvu, libelu, radne rukavice i čvrstu obuću.
4. Skinuti humus i odložiti ga na posebnu gomilu.
5. Kopati u slojevima, a zemlju odlagati bar otprilike pola metra od ivice.
6. Pored obilježenih instalacija kopati pažljivo, samo lopatom, bez krampa.
7. Usput mjeriti dubinu, a kod rova provjeravati pad.
8. Poravnati dno, izbaciti rastresitu zemlju i više ne gaziti po dnu bez potrebe.
9. Prije ulaska u iskop poslije kiše provjeriti da li se stranice odvajaju.
10. Iskop što prije iskoristiti, dakle betonirati ili položiti cijev, pa zatrpati u slojevima uz nabijanje.

Iskop se poslije zatrpavanja ili betoniranja više ne može provjeriti. Zato ga pregledajte prije sljedećeg posla, najbolje zajedno sa onim ko će betonirati ili polagati cijevi.

• dimenzije i položaj iskopa odgovaraju projektu ili dogovoru,
• dubina je izmjerena od dogovorene čvrste tačke na više mjesta,
• dno je ravno, bez rastresite zemlje, blata i vode,
• kod rova za cijevi dno ima pravilan pad,
• stranice su stabilne, a kod dubljeg iskopa osigurane,
• iskopana zemlja leži na bezbjednoj udaljenosti od ivice,
• instalacije u okolini nisu oštećene, a otkriveni vodovi su zaštićeni,
• humus je odložen odvojeno, ako je tako dogovoreno,
• okolina je očišćena, a odvoz zemlje riješen prema dogovoru,
• zapremina iskopa u kubicima zajednički je usaglašena prije izdavanja računa.