Zasipanje zemljom sa nabijanjem

Zasip znači popuniti udubljenje: rov, jamu, građevinsku jamu ili prostor između temelja i okolnog terena. Nasip, naprotiv, podiže teren, recimo kod ravnanja placa, ispod poda na tlu ili ispod prilaza za auto. Za oba posla važi isto pravilo: materijal se nanosi u slojevima i svaki sloj se nabije prije nego što dođe sljedeći.

Zašto nije dovoljno jamu zatrpati i pustiti da se „slegne sama“? Rastresit materijal ima mnogo vazduha između zrna. Iskopana zemlja se uz to rastresa, odnosno poveća zapreminu čim se izvadi iz iskopa. Ako se ne nabije, kiša, mraz i opterećenje je sabijaju godinama. Posljedica su udubljenja oko kuće, voda koja se sliva ka temeljima i pukotine u popločanju. Nabijanje taj proces ubrza i obavi ga kontrolisano, u toku jednog dana.

Jedinica u cjenovniku je kubni metar. U praksi se zapremina može računati na više načina: prema zapremini iskopa, prema projektu u nabijenom stanju ili prema dovezenom materijalu u rastresitom stanju. Razlika između tih brojeva zna biti osjetna. Zato se sa izvođačem prije početka dogovorite kako će se zapremina mjeriti.

Na ovoj stranici cjenovnika nalaze se tri srodne stavke. Razlikuju se po materijalu, a time i po tome gdje se koriste i kako se sa njima radi.

Zasipanje zemljom sa nabijanjem

Koristi se odgovarajuća zemlja, najčešće ona koja je iskopana na samom gradilištu. Pogodna je za rovove u dvorištu, za zasip oko temelja tamo gdje neće biti popločane površine i svuda gdje je cilj da se vrati prvobitni teren. Zemlja ne smije sadržati humus, korijenje, drvo, građevinski otpad ni krupno kamenje. Organski ostaci vremenom istrunu i ostave šupljine.

Mnogo zavisi od vrste zemlje. Pjeskovite i šljunkovite zemlje se lako nabijaju i dobro propuštaju vodu. Gline i ilovače, uključujući crvenicu koja se često sreće u primorju, osjetljive su na vlagu: suve stvaraju tvrde grudve koje se ne mogu kako treba nabiti, a raskvašene se pod vibro pločom „talasaju“ kao puding. Sa glinom se može raditi, ali samo pri odgovarajućoj vlažnosti, u tanjim slojevima i odgovarajućom mašinom.

U mnogim krajevima Crne Gore iskop je pun kamena, jer se kopa u kršu. Takav materijal se ne vraća u rov onakav kakav je izvađen. Krupno kamenje treba odvojiti, inače između njega ostaju šupljine koje nijedna ploča ne može popuniti.

Zasipanje šljunkom ili drobljenim kamenom

Šljunak ili drobljeni kamen se bira tamo gdje zasip mora nositi opterećenje i ne smije da se sliježe: ispod staze, terase, prilaza garaži, kod priključaka ispod puta ili uz temelje uz koje će kasnije ići popločanje. Za nabijene slojeve koristi se materijal sa ravnomjernim granulometrijskim sastavom, kod nas poznat kao tampon, na primjer frakcije 0/32 ili 0/63, gdje sitna zrna popune prostor između krupnih. Takav zasip se nabije u čvrst, nosiv sloj.

Sasvim je druga stvar čist, opran kamen, na primjer frakcije 16/32. Između zrna ostaju razmaci kroz koje voda teče, pa je pogodan kao drenažni obsip oko drenažne cijevi. Nabija se samo blago i kao nosivi sloj ispod popločanja nije dobar bez dodatnog sloja. U praksi se često dešava da se ova dva materijala zamijene, a onda se neko čudi zašto se „šljunak ne da nabiti“.

Nasipi od šljunka sa pijeskom uz nabijanje

Prirodni šljunak sa pijeskom, na primjer frakcije 0/32, ima zaobljenija zrna i udio pijeska. Koristi se za veće nasipe, kad treba podići teren ispod poda na tlu, ispod temeljne ploče prema projektu, ispod popločanih površina ili za ravnanje placa. Nabija se dobro i ravnomjerno, a sa vodom se snalazi bolje od ilovače. Ispod poda porodične kuće projekat često direktno propisuje šljunak ili tampon određene debljine i tražene nosivosti.

Kako da odlučite

• Ostaje bašta ili travnjak: po pravilu je dovoljna kvalitetna iskopana zemlja, a na vrhu humus.
• Biće popločanje, staza ili prilaz: tampon ili šljunak sa pijeskom, bar u gornjim slojevima.
• Treba podići teren ispod objekta: šljunak ili tampon prema projektu, uz provjeru nosivosti.
• Treba odvesti vodu: opran kamen sa geotekstilom, nikako glina.

Zasip je posao koji se ne može poništiti bez novog kopanja. Zato se isplati stati i provjeriti da li je sve ispod zemlje zaista završeno.

• Cijevi i kablovi su položeni i provjereni. Kanalizacija mora imati ispravan pad, a vodovod treba da je prošao probu pritiska. Priključke za struju i gas polaže i spaja isključivo ovlašćena firma, a zasipa se tek kad ona kaže da može.
• Vodovi su snimljeni. Kod priključaka i instalacija geometar snimi trasu prije zatrpavanja. Kasnije to više nije moguće.
• Hidroizolacija temelja je zaštićena. Preko izolacije treba da stoji čepasta folija, termoizolacija od XPS-a ili druga zaštita, da je kamenje u zasipu ne ošteti.
• Beton je dovoljno čvrst. Podrumski i temeljni zidovi se zatrpavaju tek kad dovoljno očvrsnu, a prema statičaru često tek kad se izlije međuspratna ploča koja zid podupre odozgo.
• Na dnu iskopa nema vode, snijega ni blata. U vodu i na smrznuto dno se ne zasipa.
• Zna se gdje će stajati materijal i kuda može mašina. Bager, utovarivač i vibro ploča trebaju prilaz. Uzak prolaz uz komšijsku ogradu ili gredica koja ne smije da se ošteti mijenjaju cijelu tehnologiju rada.

Kod stambene zgrade i zajedničkog dvorišta prvo se javite upravniku zgrade, jer etažni vlasnici treba da znaju šta se i gdje kopa.

Obsip vodova i prvi slojevi

Oko cijevi i kablova prvo se radi obsip, odnosno sitan materijal oko voda, najčešće pijesak ili sitan tampon bez oštrog kamenja. Obsip se po pravilu radi otprilike 10 do 30 cm iznad vrha cijevi, a tačnu debljinu određuje projekat ili proizvođač cijevi. Sa strana cijevi materijal se pažljivo nabija rukom ili laganim nabijačem, da cijev čvrsto leži i ne pomjera se u stranu. Direktno iznad cijevi se teškom pločom ne nabija dok preko nje ne bude dovoljno debeo sloj. U obsipu ili odmah iznad njega polaže se upozoravajuća traka odgovarajuće boje, koja pri budućem kopanju pokaže da je ispod vod.

Nanošenje u slojevima

Iznad obsipa materijal se nanosi u ravnomjernim slojevima. Kod obične vibro ploče debljina jednog rastresitog sloja je otprilike 20 do 30 cm, kod lake ploče manje, kod teškog valjka više. Tačne vrijednosti daje proizvođač mašine. Deblji sloj se nabije samo pri vrhu, a ispod ostane rastresit materijal. To je najčešći razlog kasnijeg slijeganja.

Svaki sloj se prelazi mašinom više puta, u trakama koje se preklapaju, dok površina ne prestane vidljivo da se sliježe i dok mašina ne počne da „odskače“. Kod zasipa oko objekta ide se ravnomjerno po obimu, da jedna strana zida ne trpi veći pritisak od druge.

Koja mašina

• Vibro ploča: univerzalna mašina za pijesak, šljunak i tampon. Laka ploča za uske rovove, teža reverzibilna ploča za površine i deblje slojeve.
• Vibro nabijač (žaba): uzak i sa jačim udarom, pogodan za rovove, uz zidove i šahtove i za vezane, glinovite zemlje koje ploča slabo nabija.
• Valjak: za velike površine i nasipe ispod puteva i parkinga.
• Bager sa pločom za nabijanje na kraku: za duboke i široke iskope u koje čovjek sa pločom ne može bezbjedno da uđe.

Vlažnost materijala

Materijal se lako nabija pri takozvanoj optimalnoj vlažnosti. U praksi to znači da se zemlja u šaci može stisnuti u grudvu koja drži oblik, ali se ne maže i iz nje ne curi voda. Previše suv šljunak i pijesak se blago pokvase. Raskvašena ilovača se ostavi da se prosuši, razgrne se ili se zamijeni pogodnijim materijalom. Nabijanje raskvašene gline je obično gubljenje vremena, jer se materijal samo premješta s jedne strane na drugu.

U toku ljeta, naročito na jugu, zasip zna brzo da se presuši pa ga treba vlažiti u hodu. Zimi u planinskim krajevima problem je obrnut: smrznut materijal i mraz na dnu iskopa.

Uz temelje i podrumske zidove

Tik uz zid se nabija pažljivo, lakšom mašinom i u tanjim slojevima. Teška ploča ili valjak uz svjež zid mogu ga pogurati i oštetiti. Gornji sloj zasipa uz kuću radi se sa padom od kuće, da voda ne otiče ka temeljima. Ako će tu biti popločanje, trotoar oko kuće ili terasa, gornji slojevi se rade od tampona.

Koliko traje

Kod rova za priključak zasip se po pravilu završi za nekoliko sati do jednog dana. Zasip oko porodične kuće ili veći nasip ispod poda traje, zavisno od prilaza i količine, od jednog do nekoliko dana. Za razliku od betona, ovdje se ne čeka sazrijevanje. Ako se mjeri nosivost, sljedeći radovi, na primjer podložni beton, počinju tek kad se ispitivanje ocijeni.

Koliko je zasip zahtjevan ne zavisi samo od zapremine. Isti broj kubika jednom znači udoban rad utovarivačem, a drugi put cijeli dan guranja kolica.

Posao olakšava:

• dobar prilaz za bager ili utovarivač i deponija materijala odmah pored iskopa,
• pjeskovita ili šljunkovita zemlja odgovarajuće vlažnosti,
• širok iskop u kojem se može nabijati pločom bez prepreka,
• suvo vrijeme i iskop bez podzemne vode.

Posao produžava i otežava:

• ručno nošenje materijala kroz dvorište, kuću ili uzak prolaz, što je čest slučaj kod kuća na strmim terenima i u starim primorskim mjestima,
• mnogo vodova u jednom rovu, šahtovi i ukrštanja oko kojih se nabija ručno,
• glinovita zemlja ili crvenica, mokra poslije kiše, koju treba prosušiti ili zamijeniti,
• iskop pun kamena iz kojeg treba odvojiti krupne komade,
• neodgovarajuća iskopana zemlja koju treba odvesti i dovesti zamjenu,
• zahtjev za mjerenje nosivosti i ponovno nabijanje ako ispitivanje ne prođe,
• dubok iskop sa podgrađenim stranama, gdje se podgrada skida postepeno, kako napreduje zasip.

• Zasip odjednom, bez slojeva. Cijeli rov se zatrpa bagerom, a odozgo se pređe pločom. Površina izgleda čvrsto, ali za jednu do dvije zime duž rova nastane udubljenje.
• Zemlja sa humusom, korijenjem ili šutom. Organski dio istrune, šut stvori šupljine. Pokaže se kroz lokalna propadanja, često tek posle nekoliko godina.
• Kamenje uz cijev ili izolaciju. Oštar kamen pod opterećenjem probije cijev ili hidroizolaciju. Rezultat je vlažan podrum ili kanalizacija koja propušta, pa se sve ponovo otkopava.
• Nabijanje teškom mašinom direktno iznad cijevi. Cijev se deformiše ili popusti spoj. Pri pregledu kanalizacije kamerom nađe se „ugnuta“ cijev ili voda koja stoji u ulegnuću.
• Raskvašena ilovača ili smrznut materijal. Mokra glina se ne može nabiti, a smrznuta zemlja se poslije odmrzavanja slegne. Isto važi i za snijeg koji je upao u iskop.
• Zasip uz nedovoljno očvrsnut zid ili jednostran pritisak. Zid može da se nagne ili pukne. To je skupa popravka koju sprečava strpljenje.
• Drenažni kamen umjesto nosivog sloja. Ispod popločanja opran kamen se pomjera, popločanje se talasa i ploče se klimaju.
• Pad terena prema kući. Kišnica otiče u zasip ka temeljima i traži put u podrum.
• Nema upozoravajuće trake ni snimka trase. Niko ne zna gdje tačno ide vod, pa ga pri sljedećem kopanju neko probije.

Sami možete razumno izvesti zasip plitkog rova, na primjer za navodnjavanje, baštenski kabl koji je položio električar ili drenažu, kao i nabijanje podloge ispod male staze. Vibro ploču možete iznajmiti u radnji za iznajmljivanje alata. U duboke rovove, iskope sa nestabilnim stranama i kod priključaka za gas, struju ili vodovod ne ulazite. To je posao za stručnu firmu. Ako tokom rada osjetite miris gasa, odmah se udaljite na bezbjedno mjesto, ne palite vatru, ne dirajte električne prekidače i pozovite 112.

1. Provjeriti gdje prolaze podzemni vodovi i ne kopati ni nabijati naslijepo.
2. Očistiti dno rova od vode, blata, korijenja i kamenja.
3. Pripremiti materijal: pijesak za obsip, odgovarajuću zemlju bez humusa i šuta, po potrebi tampon.
4. Oko cijevi ili kabla nasuti pijesak i sa strana ga rukom nabiti.
5. Iznad voda dodati zaštitni sloj pijeska i položiti upozoravajuću traku.
6. Ostali materijal nanositi u slojevima od otprilike 15 do 20 cm.
7. Provjeriti vlažnost: zemlja u šaci treba da drži oblik, ali da se ne maže.
8. Svaki sloj preći pločom više puta, u trakama koje se preklapaju.
9. Uz zidove, šahtove i u uglovima dodatno nabiti ručnim nabijačem.
10. Posljednji sloj izvesti sa padom od kuće i nanijeti humus ili podlogu za popločanje.
11. Poslije nekoliko kiša provjeriti da li se površina slegla i eventualna ulegnuća dosuti.

Pri radu sa pločom nosite čvrstu obuću, zaštitu za sluh i rukavice. Ne ostavljajte ploču da radi u mjestu, a u rov je spuštajte udvoje, nikako bacanjem.

Kod običnog zasipa u dvorištu dovoljna je jednostavna provjera. Nabijena površina ne propada pod cipelom, čelična šipka se u nju teško utiskuje, a poslije prelaska pločom ne ostaju duboki tragovi. Mjesta na kojima šipka odjednom lako ulazi otkrivaju nedovoljno nabijen sloj.

Ispod podova, temeljnih ploča, puteva i parkinga projekat po pravilu propisuje nosivost ili stepen zbijenosti. Provjerava se opitom kružnom pločom, kojim se mjeri modul deformacije, ili bržom dinamičkom pločom. Kod važnih nasipa ponekad se gustina nabijenog sloja upoređuje sa laboratorijskim ispitivanjem materijala. Vrijednosti koje treba postići određuje projektant prema standardima MEST EN, a ne izvođač zasipa. Ako ispitivanje ne zadovolji, sloj se dodatno nabije ili zamijeni i mjeri se ponovo.

Kod kanalizacionog priključka isplati se poslije zasipanja uraditi pregled kamerom. Pokazaće da li se cijev pri nabijanju ugnula i da li spojevi drže.

Pri preuzimanju prošetajte površinom, uporedite je sa projektom i tražite dokumentaciju koja će vam kasnije trebati, na primjer kad budete radili popločanje ili dogradnju.

• vodovi su prije zasipanja provjereni, ispitani i geodetski snimljeni,
• obsip vodova je od pijeska ili sitnog materijala bez oštrog kamenja,
• upozoravajuća traka je položena iznad svih vodova,
• upotrijebljeni materijal odgovara dogovoru ili projektu i nema humusa, korijenja ni šuta,
• zasip je rađen u slojevima i svaki sloj je nabijen,
• hidroizolacija i njena zaštita uz temelje nijesu oštećene,
• površina je ravna, bez udubljenja i mekih mjesta,
• teren oko kuće ima pad od objekta,
• za površine sa traženom nosivošću postoji zapisnik o ispitivanju,
• dogovoreno je kako je mjerena zapremina i šta se radi ako se zasip u prvim mjesecima slegne.